Čitaj pravu literaturu u pravo vrijeme. Dok su drugi klinci skupljali za izlaske, ja sam skupljao za monografije ili knjige o fotografiji. Jasno, pubertetlija uvijek odabere put svojih maštarija/interesa pa sam tako pomno učio o studijskoj rasvjeti kroz akt. No, vrtile su se radionice te iste fotografije u Fotoklubu Zagreb nekoliko godina ali me bilo sram ići tamo. Kako bih mami rekao da idem na radionicu akta? Mi kao djeca smo ipak još generacija koja je prema takvim stvarima bila vrlo sramežljiva, bedasta i pomalo crkveno nastrojena. Antička umjetnost svojim izričajima i nagim skulpturama, u nama je budila smijeh i crvenilo u obraščićima. Tako sam onda učio iz knjige i tek s vremenom na fakultetu počeo istraživati to beskonačno područje ljudske figure.

Mamu sam odvukao jedan petak 2005. Godine u grad sa starom 17-icom do Frankopanske i rekao joj kako bih htio da me upiše u Fotoklub Zagreb.

Svijet je tada bio velik u mojoj maloj glavi a ja sam htio samo fotkati. Upisala me u foto sekciju i počeo pohađati redovito sve radionice, te edukacije koje ni je klub nudio. Išao sam često do prije par godina, dok klince nisam dobio. No novogodišnjom odlukom vratit ću se tamo.