Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Most gdje čekam svoju majku

© copyright 2019 Aid

Most gdje čekam svoju majku

[kratica stranice: http://fzzo.org/f/728659 ←permalink]
Baš kad je je najviše trebalo, majka je radila u tuđini da prehrani mene i mog brata. Posla ovdje nije bilo, a majka je radila kao čistaćica u Beču. Dunav je bio jedini koji nas je spajao. Tada nije bilo ni interneta niti pametnih telefona, koji bi nas približili. Granice su bile zatvorene, a majka je radila tamo negdje. Samo što znam donosila je "pare" za školu na jesen, kako ne bi bili zadnji. Otišao bih do rijeke, na mostu mislio što sada moja majka tada radi u Beču... "Šapni mi Dunave, reci mi samo kako se ona tamo osjeća, da li mi što šalje?- Majko pošalji po Dunavu nešto, pošalji makar tugu da se njom ugrijem."

Čekao bih u suzama njezinu riječ, njezin zagrljaj, njezinu ljubav... Ponekada bih ruku gurnuo u rijeku da me ona tamo osjeti. Rekla mi je prije par godina da je sve ona to osjetila. Sada je u penziji pa po mostu zajedno šećemo, radujemo se i veselimo. Napokon se smijemo...

agni
[13. 02. 2019.]

dirljiv tekst ,uz dobar foto:-)

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2019. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…