Bilo nas je troje, jedna žena i nas dvojica:).

Tog jutra popeli smo se od planinarskog doma Marco e Rosa na vrh Piz Bernine (4049m) i vratili do doma za oko 5h.

Nakon kraćeg odmora sišli smo još oko 300 visinskih metara niz strmu stijenu osiguranu fiksnim lancem za sigurniji silazak i još nam je preostalo spustiti se po našem užetu na strm ledenjak.

To smo i učinili (do mjesta otkuda je snimljena ova fotka), te smo iskoristili neko staro uže koje je bilo učvršćeno za stijenu za dodatno osiguranje. Trenutak prije no što smo se počeli spuštati nešto je kvrcnulo u ledenom zidu koji se vidi na slici i Ivek je rekao "Ljudi, ajmo mi odavde". Dalje se sve odigralo kao u filmu. Mi smo još zurili u taj ledeni zid kad se začuo prasak i sva ova snježno ledena masa se sjurila na nas i u sekundi je nas dvoje bacila lijevo prema stijeni u snježnu pokotinu dok je Ivek odletio 30-ak metara niže niz strminu od 40-45% ali uspio se zaustaviti.

Kad se sve smirilo ispentrali smo se iz te pukotine i vidjeli da smo svi na broju, čitavi i neozlijeđeni ali bez jednog ruksaka koji se zaustavio 200m niže preletjevši preko dvije ledenjačke pukotine. Brzo smo se oporavili od šoka ako ga je uopće i bilo i ekspresno se spustili niz tu strminu, pokupili ruksak i tek u sigurnosti blagog terena vratili osmijehe na naša lica:)

Na slici sam ja a uslikala je Iskra.