Mladen Tomić imao je samo dvije godine kada je u željezničkoj nesreći ostao bez lijeve noge. Lopta i dječja zaigranost odveli su njega i njegovu mlađu sestričnu na prugu pred nailazeći vlak. Mladenov stric tada se bacio na prugu, gurnuo ga i zgrabio svoju kćerkicu, ali vlak je bio brži i samo je Mladen preživio, ali je izgubio nogu. Svoju prvu protezu dobio je s tri godine te je drugi put u životu učio hodati. Najveći problem mu je bilo što je rastao, a proteza nije rasla s njim. Ipak, proveo je normalno djetinjstvo, a u mnogim stvarima je čak i prednjačio. “Među prvima u ulici sam naučio voziti bicikl, igrao sam nogomet i košarku na štakama ili s protezom dok ne dobijem žuljeve na bataljku. Danas sam stalno zaposlen, živim normalnim životom i trudim se ugurati što više treninga u svoj dnevni raspored - kaže Mladen.