Na vršnom trokutastom zabatu pročelja, između dvaju zvonika s kupolom u pozadini, završni je akord likovnog programa katedrale. Može se s pravom reći da je upravo tu i teološki sažetak cjelokupnog ikonografskog programa. Ovaj likovni sadržaj je slikan na pocakljenim (keramičkim) pločicama od pečene gline. A radio ga je, po nacrtima Ludwiga Seitza, Adriano Ferraresi iz Rima. Sadržaj je podijeljen u dva polja. Prvo polje: na osnovici trokutastog zabata je triforij. U njegovu središnjem, nešto većem polju je Isus na križu. Do križa su, slijeva i zdesna, po jedan anđeo, koji se, u dubokoj meditaciji, klečeći na jednom koljenu, klanjaju Raspetom. Svaki u ruci drži svijećnjak s plamenom. Ispod križa je ljudska lubanja, a iznad križa sunce i mjesec. U kršćanskoj ikonografiji lubanja pod križem podsjeća na legendu, da je Krist raspet na mjestu gdje je Adam pokopan; zapravo je to ilustracija poruke, da svaki čovjek može postići spasenje po Kristovom križu. Sunce i mjesec često se pojavljuju u prizorima razapinjanja i označuju žalost svega stvorenog svijeta (prirode, svemira) zbog smrti Spasiteljeve. U lijevom polju triforija stoji Marija, blijeda lica, u žalobnoj odjeći, stisnutih, isprepletenih prstiju i ispruženih ruku, podignuta pogleda prema Sinu koji izdiše na križu. Ludwig Seitz je ovdje s vrlo malo izražajnih sredstava predočio veliku dramatiku gorkih majčinskih doživljaja. Slika je dosta oštećena i pogledu jedva dohvatljiva. U desnom polju je patron katedrale, apostol Petar, sa svojim redovitom atributom - ključevima. Inače, u tradicionalnoj ikonografiji, vjernoj iskazu Evanđelja, na tom se mjestu uvijek slika apostol Ivan. Ovdje je, neuobičajeno, ali znakovito, Petar. Drugo polje: uz kose stranice zabata, stepenasto se uzdiže osam "slijepih prozora", a deveti je u samom vrhu. U osam polja su ženski likovi; svaki pridržava traku s kaligrafski ispisanim latinskim tekstom jednog od osam Isusovih blaženstava, zapisanih u 5. poglavlju Matejeva evanđelja. Na vršnoj, devetoj, stepenici, slika je "Nebeskog Jeruzalema", Božjeg grada-raja. Kompozicija je poruka: središte kršćanskog života je vazmeno otajstvo, to jest Isusova muka, smrt i uskrsnuće (Krist na križu). To spasenjsko djelo zahvaća sav svijet, a Krist ga je povjerio svojoj Crkvi (Marija) i zemaljskom namjesniku (Petar) da ga nastavljaju. Oni su djelitelji spasonosne milosti. Svaki vjernik uzdiže se do toga ostvarujući Kristova blaženstva. Tako postiže životnu svrhu, stiže na vrhunac - u Nebeski Jeruzalem. Upravo je tu istodobno i ikonografski vrh crkve-zgrade i stvarni duhovni cilj kršćanskog življenja.