"...Mi smo iz tvog jata, Jonathane. Mi smo tvoja braća.

- Riječi su zvučale snažno i mirno. - Došli smo da te povedemo

još više, da te odvedemo kući.

- Nemam ja kuće. Nemam ni jata. Ja sam prognanik. Sad nas nosi

veliki planinski vjetar. I ja svoje ostarjelo tijelo ne mogu podići

još više od stotinjak metara.

- Možeš, Jonathane, možeš. To si naučio. Završio si jednu

školu, i sad je vrijeme da stupiš u drugu.

Jonathanu se učini da je taj trenutak pun razumijevanja i

svijetlosti nosio u sebi cijeli svoj život. Imaju pravo. On zna

letjeti više, došao je trenutak da pođe kući.

Još jednom obuhvati pogledom nebo, ono prekrasno, srebrnasto

prostranstvo, gdje je naućio tako mnogo.

- Spreman sam - reče na kraju.

I Jonathan Livingston, sa dva galeba sjajna poput zvijezda,

uzdigne se i nestane u sasvim tamnom nebu..."

e, prika, to je to!

Da, cjelokupno. :)

Fenomenalan ulov, odlična kompozicija a obrada poput akvarela :)

Sritan ti let u budućnost :))) Sretan rođendan :)