Prema dostavljenom opisu funkcioniranja Cite’a u ateljeima se posteljina mijenja svakih 14 dana, a obavijest (kada i gdje) o tome sam prvi puta našao (7 tjedana nakon dolaska!) naljepljenu u dizalu tek 22.4. (tjedan dana prije odlaska). Opskrba toaleta (toalet papir, ručnici, pribor za čišćenje) briga je (i trošak) rezidenata. Obavijest o upoznavanju rezidenata i voditelja Cite’a, našao sam u pregratku ateljea (8115) na recepciji Cite’a 12.3., a isto je bilo zakazano za 9.3. (dakle održano je 3 dana prije). Upoznavanje rezidenata i voditelja Cite’a u travnju zakazano je (i održano) 12.4. u podrumskom salonu za prijeme, koncerte i slične skupove. U polumračan (ili poluosvijetljen) prostor bila su uz zid postavljena 4 (bijelim stolnjacima prekrivena) stola na kojima je u 10-ak pladnjeva bilo 30-ak vrsta narezanih sireva, dvije košare narezanog kruha, (pravi) tanjuri i pribor za jelo, a na drugom kraju salona mali stol (uz koji je stajalo troje točilaca) sa (pravim) čašama u koje su dežurni točioci (po želji rezidenata) natakali sokove ili vina iz kartona ili (kartoniziranih) mješina koje su bile odložene ispod stola. Stolci su bili naslagani u foyeru i hodniku pred salonom, u hrpama (kao na zatvorenoj vrtnoj terasi), a nigdje nikakvog komada namještaja, police ili stoloća za odlaganje tanjura i čaša, pa su se rezidenti snalazili i družili kako je tko umio i dospio. Predstavljanje voditelja Cite’a bilo je površno. Imao sam dojam da to rade kao pokaznu vježbu nekom nevidljivom nadzorniku (da mu pokažu da oni to zaista rade), a komunikaciju su nastavili sa nekim osobama (koje kao da odavno poznaju) i sa kojima su ubrzo napustili skup. Ostali su samo natakarji i rezidenti koji su se upoznavali po svojim afinitetima i nahođenju.

Projekt prezentacijei revitalizacije zapostavljene likovne baštine (camera obscura i vinorelli) počeo sam realizirati odmah po dolasku. Pri tome sam koristio samo prostor ateljea jer za korištenje fotolaboratorija nisam imao sredstava. Ateljei su primjereni za rad slikara, ctrača, (eventualno) fotografa ili onih oblika likovnog stvaralaštva koje se u cijelosti može odvijati u tom i takvom prostoru, dok za ostale kao što su kiparska, grafičarska, tapiseristička, keramičarska ili neka druga djelatnost, koje zahtijevaju dodatne prostore ili radione, raspoloživi ateljei nisu dostatni pa se sve potrebne radione treba unaprijed rezervirati i platiti. Cite’ ne pruža ni besplatnu uslugu WiFi internet veze (koju nude mnogi ugostiteljski i ini lokali), nego se rezidentima nudi WiFirst internet veza za 19,99€, koja pored toga ne pruža sigurnost osobnih podataka. Budući da sam iz Hrvatske donio sav potreban materijal za rad kamerom opskurom (fotopapir, razvijač i ustaljivač u prahu), sve što mi je terbalo za rad bio je mračan prostor (tamna komora), a u ateljeu su bile čak 3 odlične tamne komore i jedan tamni predprostor. Prva tamna komora je ostava (desno od ulaza u atelje). Odlična je suha tamna komora (u koju se ulazi iz tamnog predprostora) pogodna za punjenje kamera i pripremu (obrezivanje) fotopapira prije ulaganja u kameru ili procesiranja. Druga tamna komora je kupaonica (u koju se također ulazi iz tamnog predprostora) pogodna za mokri dio postupka obrade fotografskih slika. Treća tamna komora je kuhinjica (koju sam najviše koristio) jer posjeduje suhi i mokri radni (stol) prostor. Skučena je no primjerena za manufakturno procesiranje i izradu fotografskih slika. Kao laboratorijsko osvjetljenje koristio sam čeonu led svjetiljku sa (fotografskim procesima kojima sam se služio) primjerenim svjetlosnim filterom.

U nedjelju 06.03.2016., na prozor ateljea instalirao sam solarografsku kameru opskuru koju sam konstruirao (od pivske aluminjiske limenke) po dolasku u Cite’ i u 10:00;00 sati je otvorio za snimanje motiva (Place du Bataillon-Français-de-l'ONU-en-Corée, Paris) do 28.04.2016. u 23:00;00, na EfKe BROMAL fotopapir. Snimanje je trajalo 53 dana i 13 sati (1285 sati) ili 4,624.000 sekundi.

Panoramske slike pariških veduta snimao sam kamerom opskurom TETRA (vlastitom konstrukcijom panoramske kamere opskure iz 2012. Godine), također na na EfKe BROMAL fotopapir formata 180/240mm. Snimio sam ukupno 29 pariških panorama. Sve sam snimke (negative) procesirao u ateljeu Cite’a, a od nekih sam napravioi kontaktne kopije (pozitive). Tri negativa sam (za potrebe izložbe) skenirao u internet lokalu nedaleko Cite’a za cijenu od 1,75€ po A4 formatu.

Od Cite’a sam 10.4. e-mailom dobio obavijest da im dostavim termin kada kanim napraviti izložbu u ateljeu, odnosno koji dan želim da oglase danom otvorenog ateljea i da im taj podatak (sa svim popratnim materijalima, tekstovima i likovnim prilozima) dostavim barem 10 dana unaprijed. Usluga oglašavanja dana otvorenog ateljea je besplatna. Odredio sam petak, 22.4. za dan otvorenog ateljea, a pozivnice tom događaju poslao sam e-mailom na adrese 138 (od 333) likovnih rezidenata (čije sam adrese dobio e-mailom od Cite’a), te veleposlanstvu Hrvatske u Francuskoj i na e-mail adrese još četvero hrvatskih likovnih umjetnika koji živei rade u Parizu. Već u utorak 12.4. Cite’ je na svom displayu u foyeru objavio dan otvorenog ateljea 8115 (Croatie) sa ilustracijom (panoramom francuskog državnog arhiva) koju sam snimio u nedjelju 10.4. i popratnim tekstom.

Budući da se zadnja nedjelja u mjesecu travnju 24.4. u svijetu obilježava kao “The Worldwide Pinhole Photography Day” (svjetski dan kamere opskure), proslijedio sam informaciju o izložbi u Cite’u na portal pinholeday.org koji je nosilac te manifestacije.

http://pinholeday.org/events/?id=3414 "Open Studio 8115" Ivica Kiš

Cité internationale des arts, 18 rue de l'Hôtel de ville, Paris, France

DATES: Friday, April 22, 2016 - Friday, April 22, 2016 Hours of operation: 18:00 - 21:00

Contact: Ivica Kiš Telephone: +38598488427

Heritage is the basis of existence. Present is based on the inheritance. In present is created heritage for future generations and so is constructed the future. Unfortunately much of the heritage is neglect, left to decay, and thus the oblivion. Thereby are future generations condemned to rediscover that what humanity has already possessed long time ago, and what embedded lives of many ancestors. Camera obscura is only one part of the neglected and almost forgotten heritage of mankind. Today, with the opportunities provided by contemporary technologies, camera obscura is becoming more powerful than ever. Images created by camera obscura open up new perspectives on reality. Views inaccessible to all cameras that have evolved from the camera obscura. That gives to fine art a wider horizon, a broader horizon gives greater scope. Do we wish something more than that?

Na portalu pinholeday.org oglasio sam i održavanje camea obscura radionice (camera obscura workshop) koju ću održati u Cite’u, u nedjelju 24.4.2016. povodom svjetskoh dana kamere opskure.

"The Worldwide Pinhole Photography Day WORKSHOP" by Ivica Kiš

Cité internationale des Arts, 18 Rue de l'Hôtel de ville, Paris, France

DATES: Sunday, April 24, 2016 - Sunday, April 24, 2016

Contact: Ivica Kiš Telephone: +38598488427

On the Worldwide pinhole photography day, the workshop camera obscura is open from 10:00 to 20:00, for everyone free to come and make free a pinhole shot with NOKIA pinhole camera,

U održavanju radionice kamere opskure koristio sam samo digitalnu kameru opskuru rashodovanog mobitela NOKIA, čiju sam kameru (kojoj je uništen optički objektiv) prepravio u kameru opskuru. Postupak je veoma jednostavan, a rezutat odmah dostupan i vidljiv.

Na izložbu u otvoreni atelje 8115 (Croatie) došlo je 76 rezidenata (55% od 138 pozvanih). Od troje pozvanih hrvatskih umjetnika koji žive i rade u Parizu dobio sam e-mailom čestitke za održavanje izložbe i najbolje želje za uspjeh, uz isprike što ne mogu doći zbog opravdanih razloga, a od jednog hrvatskog umjetnika koji živi i radi u Parizu i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Parizu nisam dobio nikakv odgovor.

U radionici kamere opskure u Cite’u sudjelovalo je 35 autora iz 15 zemalja, a radovi su izloženi u galeriji radionice “camera obscura Cite’” na portalu pinholeday.org, kao i u nacionalnim galerijama sudionika. Radionicu “camera obscura Cite’” održao sam sa (autori navedeni po abecednom redu svojih domovina):

Julia Rohn (Austrija), Milan Mihajlović (Bosna i Hercegovina), Bise Lazarov i Brucak Bingol (Bugarska), Soili Mustapaa (Finska), Luise Bailon, Adrienne Barbeau, Jean-Baptiste Boissonnier, Roger Cuisinier, Anne-Mari Duerr, Jean-Louis Fino, Gérard Galli, Yves Gerla, Juli Gofni, Jean-Pierre Goyenvalle, Philippe Jonannes, Patrice Jouillerot, Magdeleine Jouve, Giancarlo Manfrotto, Marie Maugold, Clemence Montelle, Remi Nollet, Alain Schieb, Marie Vérane André i Bruno Bouzy (Francuska), Daphné Keramidas (Grčka), Ivica Kiš (Hrvatska), Mahmood Ahmed Hachim (Irak), Mehdi Yarmohammadi (Iran), Hussein Ibrahim (Liban), Nikola Smilkov (Makedonija), Nabil Abugeheneima (Palestina), Adela-Irina Lorinz (Rumunija), Nemanja Mate Đorđević (Srbija) i Kerstin Nyman (Švedska).

Galerija radionice “camera obscura Cite’” može se razgledati ovdje

35 artists from 16 countries, participants in Cité internationale des Arts, in Paris participated in the camera obscura workshop on the Worldwide Pinhole Photography Day 2016.

Pariške (kao i sve ostale) panoramske vedute snimljene kamerom opskurom TETRA obuhvaćaju prostor od 85% sfere (TETRA ne snima samo gornju kalotu, od cca 5% i donju kalotu od cca 10% sfere), koji razvijen u plohu pulzira valovitim horizontalama, a paralelnim vertikalama djeluje statično, dok se uslijed dugih ekspozicija na slikama ne bilježe pokretni dijelovi motiva (prolaznici) pa poznati, uvijek ljudima napučeni dijelovi grada snimljeni usred dana izgledaju nestvarno napušteni mada nije posrijedi nikakva manipulacija već realan i sasvim prirodan esencijalni svjetlosni zapis izvanredne kompresije vremena.

Na mjestu uz Seinu, sa kojeg je Josip Račić 1909. Ggodine slikao Pont des Arts, još uvijek stoji bitva (kameni stup za vezanje brodova) koja je na poziciji slikareva gledišta, pa se može pretpostaviti da je Josip Račić slikao Pont des arts upravo sa tog mjesta. U jednoj šetnji uz Seinu, u društvu slikara Alexeia Minakova pokazao sam mu “bitvu Josipa Račića” i rekao da bi to mjesto trebalo obilježiti. Odogovorio mi je da je to moguće, te da taj prijedlog treba službeno proslijediti tijelu uprave Pariza za imenovanja.

Želio sam o tome razgovarati i sa nekim od hrvatskih diplomatskih predstavnika u Francuskoj koje sam pozvao na dan otvorenog ateljea u Cite’u ali nitko se od njih iz veleposlanstva Republike Hrvatske nije odazvao pozvu, pa sada taj prijedlog prosljeđijem H.D.L.U.-u uz ovo izvješće o vremenu provedenom na rezidenciji u Cite’u.