Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:
 gres

na brodu za okinavu..

© copyright 2010 - 2024 milo

na brodu za okinavu..

[kratica stranice: http://fzzo.org/f/358553 ←permalink]
23. XII 1988. iz brodskog dnevnika,moguće.

" između dvadesetak putnika za okinavu na brod se ukrcao i jedan stranac sa biciklom. i taj jedan neobičnog ponašanja, sa neviđenim uživanjem jede hladnu piletinu i duge strukove luka,pritom brzo prazneći limenke od 500ml piva iz automata. nakon toga do kasno u noć piše u veliki crni blok i puše velike cigare po kojima zaudara čitava druga klasa. povremeno se smije i priča sam sa sobom"...

klun
[31. 05. 2010.]

Voli čovjek čavrljati s pametnim!

tash
[31. 05. 2010.]

i tako... fala.

brale
[31. 05. 2010.]

...likaaaa,kakv mu je ovo "fenjer" iznad tikve?

milo
[01. 06. 2010.]

ono mu drodski feral raste iz glave ali između njih na ogradi je "one cup sake" koja se uzme iz automata,ubaciš novac čaša ispadne ,mašina uredno vrati kusur i cvrkutavim glasom ti se zahvali...

milo
[01. 06. 2010.]

jebi ga, mislio sam reći brodski, stvarno hlapim..

milo
[02. 06. 2010.]

24 XII 1988. na brodu za okinavu..

bilo je već kasno za doručak kada sam se probudio,nešto je pucketalo u mojoj glavi od sinoćnjeg piva i cigaraa. sva 4 tv su pokazivala vremensku prognozu,pravo čudo se desilo na hokaidu u mjestu asahikava

gdje napadao neviđen snjeg i zatrpao kuće,ceste,rijeke..i niko nezna zašto jedan veliki braun medo se iznenada digao iz dubokog sna, prošao kroz malu varoš,usput zdrobivši jednu tel. govornicu. kada izađoh na palubu da me zrak oživi,vrlo mlada japanka je stajala uz brodsku ogradu zagledana u tamni horizont. niski olovno-sivi oblaci ona da se pohvali kako uči engleski,odgovori good morning,zbog slabog zdravlja,putovala je sa ocem do otoka amamiošima gdje će provesti zimu kod bake.ona se poče ježiti od hladnog vjetra i zaogrnuh je svojom jaknom,osjetih pri tom toplinu kao kada se dodirne svileni rupčić. upitah koliko ima godina

i am fourteen,odgovori. odpoče sitna kiša nošena jugom,pa odpratih djevojčicu do lobija druge klase. po jakom moru stigosmo do luke amamiošima,nošene brzim vjetrom kišne kapi su se raspršivale o brodska okna.mala grupa putnika sa svojim torbama pored nogu je stalala pod nadkritim prostorom čekajuću na iskrcaj. otac one mlade japanke je pričvršćivao kapuljaču oko njenog vrata.priđoh da im poželim zbogom,djevojčici su se samo oči i nos vidjeli.lica prerano izcrtanog dubokim borama njen otac zamoli da me uslika skupa sa svojom kćeri Yuko-chan (Yuko od milja= Yuko-chan)

jpogorilic
[02. 06. 2010.]

OKINAVA ... asocira me na strašne borbe s Amerikancima ,, ima li još tragova i spomenika prošlosti ,,, dali se tome još pridaje važnost..?

milo
[03. 06. 2010.]

Okinawa an island people, dobra knjiga ,kompletna historija otoka

evo baš je japanski pm dao ostavku,lani u predizbornoj kampanji je obećavao na okinavi da će učiniti da se velika us-baza relocira sa okinawe a možda čak i iz japana,tako je dobio veliku podrška glasova na otoku, i kao obično biva od toga ništa ,poklekao je pred jenkima i baza se samo malo relocira na okinavi i to će biti građena pista za vojne avione iznad morske vode, na okinavi su poludejeli,iznevjereni po ko zna koji put od vlade na velikim otocima, mnogo je ljudi izginulo u drugom ratu pod motom carske armije "umri za cara",kada je rat bio izgubljen vojnici su im davali bombe da se ubijaju "jer će tako izginuti kada stignu amerikanci" ,maladeta guera !!

milo
[03. 06. 2010.]

24 XII 1988. Okinawa

That evening,the ship arrived at Naha on Okinawa.The weatherwas awrm with a smell of the South.I was feeling so full of joy,like a man does when he arrives in a place he knows he will always remember.I rode trough the streets,light as a wind.I wanted to find an inn.I asked a passer-by where I might find a youth hostel,but she didn,t seem to get what I was trying to say.She pointed to a narrow alley going up a small hill.Pushing my bike,I arrived at the yard of a small church,surrounded by palm trees.There was a light in a room next to entrance.A decent sized group of people was seated around a long table:They seemed to be eating and drinking in good spirits.It was Christnas Eve,1988.An elderly man came and led me towards the end of the table where a tall elderly foreinger was sitting and inroduced him to me."This is Father Charles," he sayd.The priest kindly offered me to join them.Soon I was telling about my travels around Japan.

"Okinawa is diferent from the big Japanese islands," he sayd."You will like here the best!".He told me that I could spend the night in a small room at the church house.

iz moje knjige ; After the dream na kojoj još uvjek radim

SMVO
[03. 06. 2010.]

:-)))))))!!

jpogorilic
[03. 06. 2010.]

hvala milo na obrazloženju...jako zanimljivo...

paf_mrvica
[04. 06. 2010.]

nestrpljivo čekan libar:)

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2024. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…