na pečatu tvog pisma moje su bore stvarile lik kojem nisam dokučio ime. Prvotno sam domislio da je to oris pečatnjaka prsta kojim si me dozivala iz gomile, u kojoj vrijemo, kao listići toskanske tjestenine. Tada sam shvatio da je na pečatu Ništa. Imao sam ga prilike gledati kratko, koliko je otkucala klepsidra koju sam kupio u vašoj Ulici Snova, onaj izlog gdje ste rasuli imena lutkama koje su ga čuvale.

Nakon pečata nismo bili ništa. I okusili smo sreću koju smo udisali gledajući na kraj Svemira. Svjesni smo neprirodnog stanja jer jurimo u ovdašnjosti a sitina pečatnjaka samo nam daje pigment kojim naše prozirne misli daju oblik našem tijelu. Da, trebali bi se naći, trebali bi se spojiti, jer nas samo pigment čini vidljivim a tek naš susret stvarnim. Naći ću crtu života na tvom dlanu, pored one linije Sudbine, Stvaranja i Nedokučivog. Uzet ću te za ruku i pokazati da smo u tom Svemiru sami. Možeš li se odreći toskananske prajuhe? Brbljave rotkvice i pljucavog luka koji su te sreli u Melinu, pilećih želučića i jetrica koje ti se pokušavaju uvući među zube da ti omaškama varaju jezik, , jetke soli koja koja ti dehidrira giruse moždanih polutki, oparenih petrusimula koji ti magle vidno polje? Sretoste ih u Melinu, sjećate se? Spotičete se o njih dok me tražite ulicama, nuđaju vam kruh, novac, kristal i tarot. I Golf dvojku s dva auspuha.

Možete li tako nešto smatrati cijenom lomljenja pečatnjaka vašeg pisma? Kada ga pročitam mojim odlukama nema nazad. Primiti ću vas za ruku i pokazati one daleke krajeve, dalje od ove zvjezdane maglice u kojoj smo se zamišljali u dugim noćima svjetlucavih ekrana.

Oh, kako smo veseli, s rukama u zraku, a tamo su pčele, koje smo pozdravili na prvom pikniku u travi , donijele med za tvoje ispucane usne.

Jer dehidrirala si ipak u onoj pustinji želja, gdje si pusto želila nas, povjerila se škorpiji, čegrtuši mravu i stupu od soli.

Tko je od njih bio zao ne znam. Znam da sam te dugo pojio vodom koju sam skupljao u izmaglicama svijeta kojeg smo napustili.

Uzvraćam ti poljupce , ponovno u ovom svijetu, dodirima koji vrijede mnoga blaga činim te sretnom.

Zahvalan na obuzdavanju nedostižnog,

vitez kojeg pojiš dahom zbilje