Zimski suncostaj, je tren kada je os planete Zemlje u ravnini okomitoj na ravninu putanje Zemlje oko Sunca, a istovremeno prolazi središtem, sjevernim i južnim polom Zemlje i središtem Sunca.

To je 'podne' Južnog Pola kada je Sunce na najvećoj visini iznad polarnog horizonta.

Jučer, poslije zalsaka sunca 'ubrao' sam kameru opskuru koji sam 'posadio' na ogradu vrta 21. lipnja nakon zalaska Sunca. Tako sam 'ubrao' i solarografiju (fotografsku sliku putanja sunca) koju je kamera snimala u protekla 183 dana (4932 sata ili 263.520 minuta ili 15,811.200 skundi).

Konačno sam konstruirao kameru opskuru za dobro snimanje solarografija. Kameru koja tijekom 6 mjeseci pod vedrim nebom izdrži bez taloženja kondenzata koji ugrožava snimku, koja izdrži sve oscilacije temperature, vlažnosti i atmosferskog pritiska i oborine, bez deformiranja uloženog fotomaterijala. Trebalo je proći 6 mjeseci da vidim rezultat i evo ga! Inataktan materijal kakav je i uložen u kameru, samo sa tragovima svjetla na emulziji, bez ikakvih fizičkih oštećenja i deformacija. Evo te snimke.

Ponovo sam napunio kameru i 'posadio' ju na ogradu vrta da od svitanja 22. prosinca snima tragove sunca do 21. lipnja sljedeće godine, kada me očekuje nova 'berba' snimke (solarografije 2024.-2025.).