umora,ekran stvarno moze ukrasti dusu ako dovoljno

dugo gledas u nj.

paradoks mog blijedjenja-kada radim nisam umorna a

kada se ne bavim gotovo nicim, osjecam teret nezdravih

proporcija.

mislila sam da cu svoje hvatace snova napuniti

nekakvim proceljima i trijemovima a uhvatila se

sicusna musica sa crvenim ocima i bez noge

,prednje,zao mi ju.....ali sutim

ja sam sadist,ponekad vrlo uspjesan.....

melin me podsjeca na jedno izgubljeno utociste koje

stoicki prihvaca izgubljene i pronadjene....tamo sam

ostavila podosta lica i jos vise upitnika koji su se

cijedili poput dalijevih bolesnih snova dok nisu

ishlapili u obliznji kanal....

ponekad se i zaletim tamo,ali samo danju kada sam

sigurna od buke isplazenih jezika koji pricaju i

pricaju,slazu gomile besmislica na hrpe pa

preslaguju,dotjeruju.....

takva sam ja, i mjesto mi moze biti bolji prijatelj

nego covjek....ali mjestu ne oprastam

zato zasada pisem usklicnike i cekam ,cahura bez

dovoda svjetlosti.....

ostala sam danas u kuci, Sunca su me pitala jesam li

tuzna,ja sam

rekla da nisam......

a stvarno nisam.....samo ne volim umor kojem se nemogu

oduprijeti nego samo prepustiti..........

suzim, pa idem u zagrljaj boga Hypnosa....

vidimo se tamo.......

odrzavaj me na zivotu i dalje,ja ti se potpuno

predajem veceras.....

poljubac,mek i spokojan........m