Predmet: morg(E)na

 ..........iiiiiiiiii,da

budim se bez previse razuma danas ,odrezala sam krisku

sata da ju pojedem uz tvoj prilog.....fino je,jako

ne mogu reci da sam izmozdena kao ti ali se svakako

osjecam slicno

olaksanje...............

kamo nestaju tragovi vremena,vise ne vidim niti stope

koje mogu slijediti.....sada moram stvarati vlastite

trazila sam i ja neku macu da ti ju posaljem ali nisam

nasla,a Dlakavi nije htio odjuriti na postu sa markicom na bedru da te pozdravi osobno.............mijaukajuci telegram

zapravo,vrijeme mi posve odgovara.......tamno je,.............

a ti

a ti

a ti

gdje si ti?

tibetanska ljama za po doma

 zamisli........

pred tvojim ocima stoji mlada djevojka,ne premlada,ne

prestara pomalo zakriljena sivkastim plastom ,da se ne bi

osjecala previse razotkrivenom

sve se u tom prvom trenutku pocinje vracati na svoj

pocetak,veliki prasak,radjanje zvijezda,supernova

dobiva ime i prije misije svog postojanja

sve stoji u savrsenom redu....potpuno podatan zrak

prosipa finu prasinu,razara zidove koji stoje izmedju

"sada" i "poslije"

pokusava ostati mirna da ne probije zracni mjehuric

prepun nekih buducih razgovora ,dotice ga prstom,lizne

ga i pusta da ga odnese zrak u nitima tvog daha

pokusava ostati mirna

sjedi za tehnoloskim cudom,bijelim ekranima koji

citaju tudje rezolucije i pretvaraju ih u dodirne

tocke humanoida 

poput robota koji sanja da postaje covjekom

sjedi i pada pogodjena ,uvijek iznova pada pod

bremenom svega sto je upitno

plasim se pitati....tko je ta djevojka i sto hoce u

meni,od mene

jer znam jedino sto nece.....

sto bi rekao kada bih te pozeljela upoznati,dozivjeti

kao potpunost?

bez ocekivanja ,bez suvisnosti i predpostavki

bez trazenja vlastitog spasa izvan sebe

ili tvojih prekrasno- mekanih rijeci

oprosti,ne mogu to jednostavnije srociti......ne bih

htjela stvarati pritisak na tebe ,kao niti na sebe

ja ne znam sto radim,i zasto to radim,samo osjecam

jedan dio mene te trazi u svima koji prodju mimo

mene,slucajno

svi trazimo....da li si i ti "svi"?

voljela bih prouciti tvoje kanjonske bore i cuti tvoj

smijeh kako kotrlja silne godine na tvojim

plecima.....ah da silne,silne radnicke godine

sto kazes?

ne nalazim nikakvu ispriku,osim da sam sebicno ljudskobice koje mora osjetiti da zivi svim osjetilima ma

kako primitivni bili.....

biti ce dovoljna jedna rijec.....ja cu se smiriti sto

god da mi kazes,ali sada

sam vjerno usmjerena na tvoj lik ,ne bez razuma,nego

bez suvisnih zadrzavanja na pragu vlastitih zelja i

sutnji

javi se,javi se,javi........

nemoj mi zamjeriti,jos sam mlada,

pa ipak ne toliko da ne znam sto ti zelim reci

budi njezan,.......saljem poljubac,mozda se i probije

kroz ledeni Sibir u tvoj rudnik opala

m.