Plakat prve izložbe ('work in progress') radova sa rezidencije u Cité internationale des Arts, Paris, otvorene u ateljeu (8115) Hrvatske, 22. travnja 2016. u 18:00 sati, a zatvorene istog dana u 21:00 (po kućno redu Cité-a).

Bila je to moja prva totalna izložba - performance u kojoj sam bio autor, izloženih radova, postava, predgovora, plakata, lektor, prevoditelj, kustos, izložak, redar i sve što još jedna izložba treba, da bi bila kompletna.

Plakat je bio ujedno i pozivnica i (na neki način) ukratko predstavljanje izložbe (nadomjestak kataloga koji nije izveden zbog neimaštine), a na njemu sam napisao:

"Baština je temelj sadašnjosti. Baština se stvara i sad, kad se gradi budućnost za nove generacije. Nažalost, velik dio naše baštine je zanemaren, prepušten propadanju, a time zaboravu. Buduće su generacije tako osuđene da ponovno otkrivaju ono što je čovječanstvo nekada davno već posjedovalo, a u što su ugrađeni mnogi životi naših predaka.

Camera Obscura je mali dio te zanemarene i gotovo zaboravljene baštine. Danas, s mogućnostima koje nude suvremene tehnologije, camera obscura postaje moćnija no ikad, a njome stvorene slike otvaraju nove perspektive stvarnosti."

Na pozivnice za otvorenje izlože, koje sam poslao na oko 100 m@iladresa rezidenata (od preko 160 rezidenata koje sam dobio od Cité-a) koje bi mogla zanimati tema izložbe, odazvalo se njih više od 70. Izložbu je razgledalo 75 posjetitelja, od kojih su me oduševila dva starija gospodina, Parižana (obojica fotografi sa sredine prošlog stoljeća). Na žalost, propustio sam na izložbi postaviti 'knjigu utisaka' (zbog neimaštine), a izložbi se (zbog svojih obaveza) nisu mogli odazvati hrvatski umjetnici koji žive u Parizu, ali su svoj izostanjak opravdali m@ilovima kojima su mi uputili čestitke i poželjeli uspjeh izložbi. Pozivu na izložbu nije se odazvao nitko ni od osoblja Cité-a, kao ni itko iz Veleposlanstva Republike Hrvatske (što me nije iznenadilo, ali ni ožalostilo). Osoblje Cité-a poslao je odmah sljedeći dan (nakon održane izložbe) samo domara Cité-a, da provjeri stanje ateljea (nakon vernissage-patry-ja) kako bi utvrdio sva eventualna oštećenja u ateljeu (koja bi mogli naplatiti prema svojim utvrđenim tarifama). Srećom, domar Cité-a, Francoise, Parižanin sa korjenjem iz Senegala, simpatičan čovjek (koji voli zasvirati na usnu harmoniku) i sam je razgledao izložbu (koja još nije bila 'skinuta'), pa smo neko vrijeme proveli u ugodnom čavrljanju i druženju uz piće, dok je on ispunjavao 'zapisnik o uviđaju', koji smo na kraju zajednički potpisali.