"DE GVSTIBVS NON EST DISPVDABVS"

Ne mislim da je ovo loš komentar.

Hvala, no da ipak odgovorim ovom komentaru.

Ovu stereoskopsku sliku čini friz od 4 snimke cvijeta jaglaca napravljene kamerom opskurom iz 4 razna gledišta (sa pomacima osi snimanja od 5°). Stereoskopska slika, STEREOSCOPIX, gleda se kroz točku ispred slike (ukriž). Korišten je film FUJICOLOR SUPERIA CA110 200 ASA (negativ formanata 16x24mm), a fotoaparat "©ame®@ obs©u®@ mi©®@" (vlastita je konstrukcija) ima f(okus) od 12mm.

"Mutna", meka slika, rezultat je snimanja kamerom bez lećem (kamerom opskurom), a "prenatrpano ponavljanje" je stereoskopski friz koji pri stereoskopskom gledanju daje prostorni dojam slike. Svaka od 4 snimke u nizu je drugačija jer svaka je snimka snimljena iz drugog gledišta. Pri stereoskopskom gledanju slika (osim što se vidi 3D) čini se i oštrija jer stereoskopskim gledanjem centar za vid prima 100% više podataka, ali i manja (jer se pogledi oba oka križaju u točci ispred plohe slike, no to je malo složenije objašnjenje sa područja psihologije vida). Činjenica je da vidimo samo ono što znamo i što smo naučili gledati. Gledamo li površno ili gledamo li ono što ne poznamo i što nismo naučili gledati, tada, nažalost samo buljimo i nevidimo ništa (kao da gledamo kineska slova).

Ova je slika (izložena u mom albumu "stereoscopicobscura") dobila i drugačije komentare

Dunja

[19. 10. 2005., 23:53] Jako dobro ! Svidja mi se ritam svijetla i kolorit je odlican.

Gerd

[15. 03. 2006., 00:43] Malo sam se pomučio ali isplatilo se , kao da izrone iz fotografije i pokažu se u svoj svojoj ljepoti

maynards_bitch

[05. 06. 2006., 23:48] ja sam večeras prvi puta vdijela onako kako treba kad se spoje i vidim trodimenzionalno. i zapanjena sam. i sad ih gledam minutama i sva sam sretna :D

...a zadnja dva potvrđuju da se isplatilo potruditi.

Na kraju samo da ponovim ono što sam napisao u albumu "stereoscopicobscura",

Svoje okruženje gledamo binokularno stereoskopski. Centar za vid u našem mozgu prima dvije slike (sliku lijevog i sliku desnog oka) od kojih se u našoj svijesti tvori prostorna (3D) slika. Obični fotoaparat je monokularna naprava (ima samo jedno oko - objektiv) i snima sliku koju vidimo monoskopski. Kad gledamo običnu fotografiju naš osjećaj prostornosti zasniva se na našem prostornom iskustvu. Ako motiv snimimo iz dva različita gledišta čiji razmak je proporcionalan razmaku naših zjenica (stereoskopski razmak) tada ćemo dobiti dvije naizgled identične slike, ali ako svako nase oko gleda "svoju" sliku tad će se pred nama "otvoriti prostor u slici" (gledat ćemo 3D sliku). Za stereoskopsko gledanje postoje naprave (stereoskopi), no gledati stereoskopski može se i "golim okom". Stereoskopske slike koje su šire od razmaka zjenica možemo gledati samo kroz točku ispred slike (u križ), dok one koje su uže od razmaka naših zjenica možemo gledati i kroz točku iza slike (gledanjem kroz sliku). Vještina stereoskopskog gledanja je pout svih vještina (vještine voženja bicikla ili skijanja). Jednom naučena, nikada se više ne zaboravlja, a što se više koristi to se više izoštrava i pruža sve više užitka gledanju stereoskopskih slika. Postoje fotoaparati za stereoskopsko snimanje, kao i stereoskopski dodaci za objektive običnih fotoaparata, ali stereoskopski se može snimati i sa dvije kamere identičnih objektiva uz sinkroniziranu ekspoziciju, ili sa jednom kamerom (ako je motiv nepokretan) iz dva različita gledišta. Stereoskopsku sliku JAGLAC tvori 5 nizova (redova) od po 4 snimke istog motiva (cvijet jaglaca) snimljene kamerom opskurom iz 4 različita gledišta. Gledanjem kroz točku ispred slike (u križ) učinit će nam se da je pred nama slika od 5 stupaca po 5 slika, od kojih ćemo 3 srednja stupca vidjeti prostorno (kao 3D sliku motiva). Sljedećih 12 slika u albumu snimljeno je stereoskopskom kamerom opskurom "©ame®@ obs©u®@ ste®eos©opic@" (sa dvije odvojene tamne komore kojima je razmak objektiva (stereodistanca) 200 mm. Slike treba gledati kroz točku ispred displeja (u križ). Uživajte u stereoskopskom gledanju.