Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2022.: Travanj: vijest br. 2068

Krasnodar Peršun: “Promjenjive forme”

[objava za medije: 1. Travnja 2022.][vijest pročitana 298 puta]

KrasnodarPersun-PromjenjiveForme-POZIVNICA.jpg
Krasnodar-Persun--Promjenjive-Forme-1.jpg
Krasnodar-Persun--Promjenjive-Forme-2.jpg

Izložba fotografija Krasnodara Peršuna “Promjenjive forme” bit će otvorena u utorak 5. travnja u 20 sati u Fotogaleriji Dubrava (Dubrava 51a, Zagreb). Izložba će biti otvorena do 1. lipnja 2020. godine, radnim danom od 10 do 20 sati.


U predogovoru kataloga kustocica Iva Körbler piše:

U nizu suvremenih hrvatskih fotografa koji pažljivo foto-objektivom tragaju za neobičnim i začudnim – ili s druge strane, apsolutno običnim i svakodnevnim detaljima života, ističe se Krasnodar Peršun. Dugo iskustvo rada u različitim fotografskim žanrovima (reporterska, dokumentarna, urbana, portretna fotografija), vodi ga u njegovom umjetničkom segmentu djelovanja, gdje ničime nije ograničen ili unaprijed zadan, prema slobodnom bilježenju svako-dnevnih malih detalja koji u njegovoj percepciji po nečemu odskaču od sivila ili dosade.

Tako su neke fotografije iz ova nova tri različita ciklusa, objedinjena pod nazivom „Promjenjive forme“, snimljene digitalnim aparatom, a neke mobitelom, što za vrsna fotografa ne čini neku suštinsku i tehničku razliku jer, reći će sâm fotograf, „fotografija je oduvijek u osnovi i od prapočetaka samo camera obscura, a medij na kojemu se fotografije spremaju je irelevantan: da su u 19. stoljeću imali tehnologiju foto-osjetljivog senzora, vjerujemo da bi ju koristili umjesto asfaltnog premaza s ekspozicijom od osam sati“.

Za Krasnodara sve uvijek polazi od ideje, kompozicije, emocije i svjetla, kako ga oblikuje do konačne fotografije, i sklon je reći kako se u fotografiranju pokušava dosljedno držati izreke Henryja Cartier-Bressona: „Kada se mozak, oko i srce nađu u istoj liniji, tada nastaju te posebne i vrijedne fotografije“.

Na tom tragu, u prvom ciklusu „Pristanište trajekta“, foto-priči o pristaništu trajekta Prizna-Žigljen u rano jutro u srpnju 2019. godine, Krasnodar kroz crno-bijele fotografije bilježi sraz divlje okolne prirode i od čovjeka pomalo nasilno i nesmiljeno oblikovanih betonskih, asfaltnih i metalnih dijelova pristaništa na obali. Betonsko pristanište funkcionira kao agresivna gesta prema prirodi i moru, ali istovremeno kao da na Krasnodarovim fotografijama ta silna betonska masa pokušava uspostaviti neki dijalog s otokom i morem. Možda je zato fotografijama lagano smanjen crno-bijeli kontrast, i one funkcioniraju u sivim prijelazima. Fotograf neupitno traga za skladom prirodnog i artificijelnog u ovom ciklusu fotografija, na kojemu nema ljudi, već je naš trag u prostoru samo nešto što je izgrađeno i što je trajno modificiralo prirodu. Zanimljivo je da fotograf zapravo nudi te dvije mogućnosti vizualne interpretacije pristaništa, gdje betonu, asfaltu i metalu dodaje u svojoj vizuri element živoga – što oni, u krajnoj liniji, na atomskoj razini i jesu.

U drugom ciklusu „Zgrada – u potrazi za svjetlom“ (2020., 2021. i 2022.), autor se bavi motivom zgrade na Prisavlju, kroz niz fotografija nastalih tijekom tri godine, i njegove „prilagodbe“ radu kao kamermana na HRT- u i svega što je njegov rad u informativnom programu u tom periodu pratilo: potresi, korona, višesatni rad u studijima bez prozora i doticaja s vanjskim svijetom. Krasnodarov „novi dom“ ili objekt u kojem je ponekad doslovce, radi vanjskih razloga bio zatočen, postaje glavni protagonist ovog ciklusa fotografija, gdje zgrada također oživljava, ona postaje Krasnodarovim ambijentom u kojemu provodi više vremena nego kod kuće s obitelji. Tako hodnici, stubišta, prozori, vrata, oculusi, zidovi, studiji, ali i vanjski okoliš Prisavlja postaju mjesta na kojima fotograf simbolički hvata sunce i svjetlo, sugerirajući sebi i nama kako u svakoj situaciji treba tragati za simboličkim svjetlom i vjerovati u onu poslovicu da sutra sviće novi dan. Ta je koncepcija pojačana fotografijama izrazito geometrijske kompozicije sa snažnim kontrastima svjetla i sjene, gdje oštri fragmenti svjetla na pojedinim arhitektonskim dijelovima zgrade figuriraju kao prolaz u neku drugu dimenziju ili skriveni portal, a sve u metaforičkom cilju autorove želje da se mučne situacije, poput izolacije i vanjskog stresa, dokinu.

Treći je ciklus „Promjenjive forme – gradovi“ posvećen Zagrebu i Rovinju, gdje se svaka cjelina sastoji od deset fotografija u boji na temu „Street life“. To su, naime, dva grada u kojima je Krasnodar nekoliko godina provodio najviše vremena i gdje je mogao u miru, kontemplativno promatrati sraz gradskog ambijenta, karakterističnih arhitektonskih detalja, urbanog mobilijara s prirodom i hortikulturnim oblikovanjem, ljudima i životinjama. Za razliku od prethodna dva ciklusa, ovdje su na svakoj fotografiji neraskidivo povezani priroda, grad, ljudi i vrlo često neka životinja. Oni čine nerazdvojnu cjelinu. Fotograf u svim tim ciklusima prati život kao promjenjivu formu, a ljude vidi kao „statiste mizanscene mjestâ koja su nam zadana u našim životima“ (K. Peršun).

Na pojedinim fotografijama Krasnodar namjerno „hvata“ spontani ili organizirani „kaos“ svakodnevice, bujanje života, i te su fotografije čak i u noćnim prizorima pune životne energije. Te su fotografije po svojoj atmosferi možda autorova prava čežnja, odraz njegove ličnosti i želje prema kontaktu s drugim ljudima. One govore o onomu čega smo bili lišeni zadnje dvije godine, i za što svi želimo da se punim intenzitetom vrati u naše živote: radost, zajedništvo i ljubav. Vrijeme koje nam je oduzeto također predstavlja promjenu životne paradigme, kao što fotograf bilježi njegove mijene na živim i neživim formama / oblicima u trenutku koji se nikada više neće moći ponoviti na identičan način u tim formama.


Krasnodar Peršun rođen je 1968. godine u Zrenjaninu (Vojvodina). Od 1973. godine živi u Hrvatskoj. Završio je studij novinarstva na Sveučilištu VERN u Zagrebu i studij Upravljanja poslovnim komunikacijama, također u Zagrebu. Amaterskom fotografijom počeo se baviti 80-ih godina za vrijeme studija. Prvi profesionalni rad ostvario je za mjesečnik Sindikalna akcija te modni magazin Kult u razdoblju od 1993. do 1995. godine. Radio je za tjednik Nacional (18 digitalnih i print izdanja NCL Media Grupe) u razdoblju od 1997. do 2012. godine, Coca-Cola HBC Hrvatska (od 2010. do 2018.), HRT (od 2015. do 2018.), fotoagenciju Cropix, te kao predavač na kolegiju Foto i video novinarstvo, na studiju novinarstva na Sveučilištu VERN u Zagrebu, od 2012. godine do danas. Član je Autorskog studija – ffv u Zagrebu od 1998. godine te autor stalnog postava samostalne fotografske izložbe Red carpet u Movie Pub-u i Movie Hotelu u Zagrebu, a također i autor fotomonografije “Red Carpet”, izdanje Profil Internacional 2005., Zagreb. Autor je samostalnih fotografskih izložbi “Movie Stars” 2003. godine u Zagrebu, “Izvan fokusa – Izvan života” 2017. u KIC-u, u Zagrebu te sudionik niza skupnih fotografskih izložbi. Član je Izvršnog odbora Zbora fotoreportera Hrvatske, a tri puta bio je član međunarodnog stručnog žirija za izbor Hrvatske novinske fotografije HNF – 2014. i 2015. godine. Bio je član međunarodnog žirija fotografskog natječaja Kultura u fokusu, 2019., 2020. i 2021. godine. Zaposlen je na HRT-u kao TV kamerman od 2019. godine. Živi u Zagrebu.

site copyright © 1998.-2022. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…