Da se ne ponavljam pod dobrim dijelom slika u kliCkalici teme “komplementarne boje”, tu bum pokušal objasnit svoje viđenje te kliCkalice, te teme, mojih postupaka i komentara.

Ponajprije - “zašto sam ostavio slike koje se ne slažu s temom?”

Jednostavno, očekivao sam više radova. Da sam išao izbacivati slike koje se ne slažu s “mojim viđenjem” teme, kliCkalica bi ostala na tek nekoliko radova. Podjelili bi svima po milion kliCkova i ništa ne bi naučili… A granicu nije baš lako povuć. Nadam se da bum to pristojno objasnil u idućim pasusuma.

Potom - “zašto nisam detaljnije definirao temu prije početka kliCkanja?”

Očekivao sam da ljudi koji se bave svjetlopisom poznaju barem osnove teorije boja. Za one koji ne poznaju sam dao “link” i vjerovao sam da će otić dalje od prve ilustracije na njemu. Doista postoje 3 temeljne teorije “kruga boja”. I veselilo me, kad sam otvarao temu, da će se naći radovi i sukobiti viđenja temeljena na te 3 teorije (a da ne spominjem i neke dublje stogove boja). Ali nisam očekivao ovoliku uskogrudnost. I toliko vjerovanje u neke stare definicije bez da ih itko provjeri.

Pa da sad, naknadno i uz veliku ispriku na načinjenoj pomutnji, definiram svoje razumijevanje ove teme. Nastalo je slušanjem pučkoškolske teorije, stijecanjem iskustva praćenih tim teorijama, potom se produbljivalo u višim školama, sve do predavanja na studiju povjesti umjetnosti i vlastitih recentnih iskustava. (Ukoliko se netko usred slijedećeg teksta pobuni protiv nekih njegovih dijelova, nek s odgovorom pričeka kraj!)

U osnovnoj nas je školi učiteljica učila da miješanjem triju temeljnih boja (po njenim rječima crvena, žuta i plava) dobivamo sve ostale boje iz spektra uključujući i crnu. U tili sam čas skužio da “mulja” jer nije bilo moguće dobiti boje koje bi najlakše opisali kao svijetlije, a ona je inzistirala da se kod nas pojave. Cijan i magenta. Ni crnu nitko nije uspijevao dobiti. Prljavo tamno smeđu da, ali crnu ne. Tek mnogo kasnije, kad sam se zaposlio kao grafičar, sam shvatio razlog tome i potrebu za “K bojom” u četverobojnom tisku.

Začuđuje me, ne samo vaše, nego i opće prihvaćanje neke tako lako “provjerljive” teze kao što je teza o crvenoj plavoj i žutoj kao “temeljim pigmentnim bojama”. Za lakše praćenje valja reći da pigmentne boje “nasjedaju” jedna na drugu ukoliko su “pokrivne” boje, ili da se miješaju jedna s drugom ukoliko su “transparentne” boje. (Termini “pokrivna” i “transparentna” boja, te sve njihove moguće međuvarijante se odnose na čisto fizičku osobnost: vodene bojice i offsetne boje su transparentne, kolaž papir i sititiskarske boje su pokrivne boje. U offsetnom tisku pokrivne su i “metalik boje” poput zlata i srebra.)

Evo prve ilustracije, pa vi pokušajte uzeti bilo koju vrstu bojila (vodene bojice, tempere, ulje, drvene bojice, flomastere, kaj god) i pred mojim nosom mi pokažite kako će te dobiti cijan (tercijarnu boju po ovoj teoriji) miješanjem plave i zelene (jedna primarna i jedna sekundarna).

Hajde, čekam.

Ne ide?

Razlog je tome što su plava i zelena praktičnp “jače” boje od cijana. Pokušajte sad uzet cijan i tamno-ljubičastu iz gornjeg primjera i načinit plavu… Gle, ide! A u čemu je trik? Zašto su nas učili nečemu što nije provedivo u praksi? Netko je jednom pročitao Goetheova (Johanes Wolfgang Goethe) razmišljaja o bojama. Filozofska razmatranja o bojama. Daleko od toga da Goetheova proučavanja boja nemaju značenja u fizici - dapače! Prvi je nakon Newtona sustavno razmišljao o bojama, o svjetlu, o greškama optike… No da ne duljim: dok se jedan držao optike, drugi je kao osnovnu zadaću svojih istraživanja postavio prirodu boja i ljudsko poimanje boja. Točno je da je Goethe postavio crvenu, zelenu i plavu kao primarne boje, no također je točno - i u tumačenju njegovog sustava nezaobilazno(!) - da je Goethe inzistirao na činjenici da boje “slabe i jačaju svoj intenzitet” približavanjem mraku ili svijetlu. Dok u Newtonovom sustavu plava ide odmah uz cijan, kod Goethea je plava uz mrak a cijan uz svijetlo. Goethe je postavljao nove temelje za teoriju boja i očito je da su svi oni koji ga citiraju bez razmišljanja preskočili uvod u kojem on sam piše kako njegov rad treba nastaviti… Kad tumačimo ili rabimo Goetheov sustav boja, moramo paziti koje su boje iz susjednih soba, a boje iz drugog kvarta.

Pogledajmo sad kako bi izgledalo jednoliko nanašanje triju doista temeljnih boja jednakih fizikalnih svojstava:

Lako vidimo da je žutoj komplementarna plava boja. No, načinimo jedan mali eksperiment i nanesimo za trećinu manji nanos cijana:

Gle, to odjednom više nije plava... a temeljne su boje tu. Nanesemo li manje magente, komplement cijanu bi postala narančasta. E sad slijedi pitanje zašto bih ja dozvolio takvo što? Ta jednostavno zato što naš svijet nije ravnomjeran nanos laboratorijski stvorenih pigmenata. Kao svoju novu pomoć u ovom razlaganju bum pozval prikaz jednog kolor profila (vrlo uobičajen Adobe RGB (1998) ICC profil) i to s njegove dvije “strane” (crne i bijele) i još ću k tome “Xićem” označiti mjesta koja bih prihvatio kao komplementarne:

I za konac pokušaj imitacije razno obojenih svjetala u mraku. A vi si samo zamislite da ke jedna od žarulja recimo slabija, ili možda treperava… Ili da se neki filter uprljao… (Samo mi nemojte reć da svi imate apsolutno čiste filtere na objektivima!)

Eto, to su razlozi zašto sam šokiran tvrdnjama da je plavoj komplementarna isključivo narančasta. Možda iz one pučkoškolske teorije moje priučene nastavnice likovnog odgoja od prije 35 godina kojoj nisu prenijeli sva razmišljanja velikog pjesnika i filozofa. Ja tu apsolutno toleriram sliku sazdanu od plave i narančaste, ali i sliku sazdanu od plave i žute. Pa čak i od crvene i zelene iako obje u sebi nose temelj žute pa stoga mogu biti komplementarnima samo po onoj pučkoškolskoj teoriji koju smo morali bubati, no smo ju kao ljudi s iskustvom trebali razraditi ili barem malko potisnuti. Ne i zaboraviti.

Moj zaključak je da su neki ljudi ispali odveč uskogrudni, neki kao da ne razmišljaju ili ne znaju razmišljati, a strah me pomislit na kombinacije. I baš mi je žao kaj je vesela i razbibržna kliCkalica postala kamen pomutnje. Sorry.

A sve one koje ipak zanimaju raznorodni “stogovi boja”, atlasi i dodatne teorije, nek slijede koji od “linkova”, ali i dalje po njihovim poglavljima:

"Usually red, yellow and blue -- works for Disney"