najbolje je imati savršenu ekspoziciju.

...

savršena ekspozicija: ekspozicija koja najbolje pristaje onome što smo zamislili od motiva.

Obidjes lokaciju koju treba da slikas pa se vratis kuci i izvadis papir i olovka, sjednes i napises sve sto ti treba za fotografiju koju hoces da napravis, od modela, svjetla, objektiva, kadra, doba dana, nacin obrade kojim hoces da prikazes atmosferu. Kad to sredis vratis se na lokaciju sa svim tim i rijesis poso. Koncept je najbitnija stvar jer bez njega nema posla, to sto ce neko da ode u grad sa aparatom pa ce kuci da pegla slike od toga nema leba ni dobre fotografije jer sve moras da znas unaprijed da bi dobio najbolji moguci rezultat. Bez histograma se zivi, ja ga konkretno nikad u zivotu pogledo nisam niti za to imam volje, jer ako dodjem na snimanje bez ideje ne moze mi pomoc ni fotosop ni histogram!:)

kak sam ti rekao.... iz histograma eksponiranog skroz desno najviše ćeš izvuć detalja. on je osnova. dalje iz njega radiš obradu kakvu hoćeš. oš mrkli mrak il oš preeksponirano, tvoja volja. al imaš najbolju osnovu za rad iz takvog rawa. mislim, nije to niš novo. takvih tekstova imaš po časopisima, knjigama i netu masu....

a to kaj Đetro priča o fotošopu i konceptu su dvije nepovezane stvari. pa naravno da ti nikakv fotošop nebu spasil lošu kompoziciju ili loš koncept, ideju... to kaj ljudi ne znaju čitat ili nemaju naviku čitat(gledat) histogram je pak druga priča za sebe. ako pričamo o pejzažima, stari analogni majstori poput Dykinge, Fatali, Waite, Ward i ostalih dali bi ruke i noge da su imali elcedeje na analognim fotićima i to baš zbog histograma. dobro eksponiran raw ti je osnova, a ti dalje radi obradu kakvu ti volja, oš ko'fol kvaziart c&b, turbofolk saturirane hdrove na steroidima ili neku normalu.... naravno, to nije pravilo nego samo neki grubi vodič. i da, zaboravi ideju da ćeš po fotki na elcedeju dobro vidjet kaj si i kak si fotkao, što se svjetla tiće. to na elcedeju je ipak samo jpg prikaz a ne raw. zato, pogotovo kod pejzaža histogram je pod obavezno.

ako pak želiš kjaroškuro pejzaž nema smisla tjerat histogram do krajnjih desnih granica jer onaj dio koji želiš škuri više nebu takav nego presvjetao pa ga moraš softverski burnat... sve ovisi o onom kaj želiš ali u grubo ETR(expose to the right histogram) je osnova... iz njega iscjediš najviše detalja i imaš najbolju sirovinu za krenut sa obradom. i obavezno radi bracketing, napravi par fotki različitih ekspozicija bilo duljine ekspozicije, bilo otvora blende.... tak možeš onda i manuelno merđat(spajat 2-3-4 fotke u PSu).

al bez dobre obrade dobiješ samo prosječnu i potencijalno obečavajuću fotku. grehota je ne iskoristit danas dostupne nam softvere za obradu. kaj bi samo stari majstori dali da imaju ovo kaj se nama pruža danas.

i da, moje iskustvo proizlazi iz pejzažno, putopisne i ulične fotografije. tak da govorim iz tog kuta. za neku studijsku fotografiju sam tutlek a i nemam aspiracije prema tom tipu fotografije.

e da, to kaj Boddhi veli za puno fotki istog kadra je istina. bez zajebancije. evo npr. fotkam stradun u Dubrovniku. imam lijepo, kasnopoodnevno mekano svjetlo bez velikih kontrasta. idealno za arhitekturu i grad. hoću imat turiste na fotki da se vidi posječenost lokacije. klasična turistička fotka. ne želim smrznute ljude na kratkim ekspozicijama, želim ih lagano zblurane da daju dodatnu dinamiku fotki. ljudi na fotki nisu mi bitni, bitna mi je arhitektura lokacije pa zato fotkam sa stativa, ISO nizak 50, otvor blende mali f/11. ispucam prek 20 ekspozicija, histogram maksimalno udesno bez izgorenih hajlajtsa(znači pratim histogram). ak su ljudi prezamućeni, dignem malo ISO sa 50 na 100 i više nisu totalno zamućeni. e sad, imaš masu turista u flourescentnim majicama i modnim kombinacijama ubi bože, od magente preko naranđaste do tirkiznih havaji šulja. užas velim:) dolaze ti sa lijeve i desne strane. za spi_dit.... napravim kak sam reko prek 20 fotki, dođem doma i jedva nađem jednu dobru! pa ti onda ispucaj bracketing od pet fotki.... a nekad pogodiš iz prve, al to su jako rijetki trenuci:)

Febo sve stoji sto kazes ali ja obicno kad krenem da dam neki komentar prrvo pogledam fotografije onog koji pokrene temu i sta se desava? Sve fotografije u galerijama su snimljene u pogresno vrijeme, ima odlicnih lokacija al svjetlo lose. Iz tog razloga sam poceo procu od koncepta pa na dalje. Histogram je zadnja sztavka u cijelom procesu.:)

Stoji da je slikano u zoru/jutro/podne/predvečer al konstantno u kontra svjetlu nikad ti svetlo nije na objektu koji fotografises nego je uvijek u sjenci e tu Photoshop ne pomaze, a ni histogram nista pametno ne kaze o tome pricam. Moras stalno da pratis prognoze pa se odlzucis gdje da krenes.:) Ide sve to svojim tokom al sve moras na papir i vidjeces da ce sve da legne na svoje.

pozz dečki,

Đetro, je istina je da histogram dolazi na kraju svega. to stoji, nema tog fotošopa koji će spasit potpuno krivo svjetlo u odnosu na kadar ili neku npr. ideju za cijeli set ak se radi o kakvoj reklamnoj fotki. ono o ćemu mu ja pričam u ovoj temi nisu ideja, kadar, kompozicija nego izvedba, dakle „suhoparna“ tehnička strana.

kad pogledam svoje prve pokušaje kadriranja na analogiji očite su greške u kadriranju koji ne drže vodu-kadrovi bez dizajna, geometrije, vodećih linija, previše objekata u kadru jer sam mislio da tome zoom-širac služi(ko i masa ljudi ovdje na zineu) itd. estetike opčenito. osjećaj za kompoziciju i kadriranje se kod ljudi ko što je Matija, koji su uporni i koji se žele razvijati ko fotografi, u kratkom vremenu skuži i razvije(što on več posjeduje).

i budi usput rečeno, da se osvrnem na temu koja je na forumu nedavno bila aktualna, ne pušim priču, od prije neki dan sa foruma od gbegonje da je taj osječaj nešto sa čime se rodiš i da bi oni koji u nečemu nisu dobri a isto ih zanima trebali odustati i ići sebe tražiti dalje. to je nivo anegdotnih nazovi rekla-kazala dokaza koji su se milijun puta dokazali kao potpuno pogrešni i kao neko neznanstveno vjerovanje koje svi vole ponavljat ko papagaji jer ljudima daje taj konformistički osječaj da su unapred određeni da budu veliki umjetnici ili fotografi. čisti egotrip! naravno da postoje ljudi koji bolje crtaju, slikaju ili fotografiraju od drugih i da im to ide kak se veli „od ruke“ ali to što su talentiraniji od drugih ne znači da će se u tom pravcu razvijati i da ih to zanima. ja npr. crtam bolje od drugih ljudi a uopće me to ne zanima a npr. moj tetak koji tvrdi da je bio jako loš u „likovnom“ u školi danas je akademski slikar i ima genijalne slike samo zato jer ga je to zanimalo, iako nije bio neš posebno talentiran. čistom logikom jasno je da ono u što usmjeriš energiju i na što se fokusiraš raste. čisto jedna digresija kojoj je namjera da one koji furaju egotrip da su predodređeni da budu umjetnici ili fotografi spusti na zemlju.

no, da se vratim na temu, HISTOGRAM služi kao jako velika pomoć jer ako si već uložio određenu svotu love u opremu i vrijeme i trud dizanja u 03.30 sati ujutro da bi bio na lokaciji u svitanje 05.00 ujutro, onda je glupo ne uzet u obzir savjete onih koji su i dizajnirali čipove u aparatima da se najfinija gradacija tonova u bojama i maksimalno izvučeni detalji dobivaju u ekspoziciji kada je histogram pomaknut maksimalno u desnu stranu a da pritom hajlajtsi nisu izgoreni. jasno je ko dan ta takav raw doma na elcedeju ne izgleda dobro ali takav je raw najbolji kao startna pozicija za daljnju obradu. dalje je stvar osobnih prioriteta ili želja ali i poznavanja softvera kakvu ćeš obradu napraviti. oš c&b, oš kvadratni krop, oš kvaziart štih sa turbofolk vinjetama, mrkli mrak od fotke, skeri šit atmosferu ili neku klasičnu minimalnu obradu...nama na volju. i naravno da gledanje i razumjevanje histograma neće spasiti lošu kompoziciju ili ideju. ali ta činjenica da nam ponavanje histograma i mjenjanje ekspozicije da bi se izvukla najfinija gradacija tonova i maksimalni detalji jedna je od najboljih stvari koje nam je donjela digitalija.

još sam htio reći i to da uz sav komoditet jeftine cijene fotografiranja na digitaliji u odnosu na skupu analogiju, npr. dijapozitive(Velvia 50ASA, 36 snimaka tu je bila zadnji put kad sam je kupovao 91kn!) i fantastične mogućnosti na digitaliji, fleksibilnog ISOa, mogućnost da na elcedeju provjeriš imaš li izgorenih hajlajtsa ili previše jakih sjena, je grehota ne ispucat puno fotki tj. ekspozicija. ne mislim pritom bjesomučno stiskat daljinski na kablu pa šta bude bude nego gledat kroz tražilo i okidat u momentima za koje misliš da bi mogao uloviti zanimljivu npr. kretnju(ako fotkaš na nekoj lokaciji punoj ljudi).

naravno da neću u nekim brdima ispucat 25 fotki na zalazak sunca nego ću naći najbolje mjesto sa najjačom kompozicijom i čekati uvjete na nebu da budu onakvi kakvima sam zamislio(iako ne nužno) i breketirat cca 10ak fotki(opet ovisi o promjenama na nebu ili kadru opčenito). što opet ne znači da ako na lokaciji ne zateknem unaprijed zamišljene uvjete nekog light-zalaskića:) nego neku tmurnu dramu pred kišu ili neveru, neću fotkat. naravno da ću fotkat. takve fotke često i jesu sto puta zanimlivije od uobičajenog zalaska.

što se tiće fotkanja u kontra svjetlo... meni se opčenito najviše sviđa neko bočno svjetlo koje otkriva teksturu i time daje dodatnu dimenziju pejzažu, gradu, selu, detalju itd.... ali nerijetko se desi da su oni objekti koje želiš fotkati ili si angažiran da ih fotkaš položeni tj. okrenuti tako da ih je najbolje fotkati u kontri. probaš, naravno, u svitanje prije nego se prejako sunce digne, dok su kontrasti mekani i nema dubokim sjena i kasno popodne/zalazak i odlučiš se kada je najbolje. ali opet imaš situacija npr. kad fotkaš neki stari grad na obali u uskim ulicama da ti čak i ranopodnevno sunce dozvoljava napravit odličnu fotku bez prejakih kontrasta i mračnih sjena.... sve ovisi koliko ti svjetlosni uvjeti dozvoljavaju i koliko si fleksibilan i spreman se njima prilagoditi. ali neke od najljepših fotki napravljene su u kontra svjetlu. fotkat kontra svjetlo a da ne izgore hajlajtsi nije uopće jednostavno a da ne pričam o ručnom merđanju/spajanju različitih ekspozicija u PSu a da se „stichevi“ tj. rubovi spojeva ne vide.....