Link: http://www.croatian-photography.com/hr/marko-ercegovic

Osim Maxa Juhasza i dijelom Borka Vukosava meni tu ništa baš ne sjeda... Možda ne kužim koncept contemporary arta ili nemam oko, ne znam.

ima finih radova ali i totalnog /fotografskog/ smeća :))

.. mislim na taj site općenito..

potpisujem gornji post.. baš tako

Ante, ovo je otvoreni forum pa su tako ljudi i komentirali. Čemu sad zatvaranje teme? Zato jer se ne sviđa svima? Pa neka ljudi komentiraju i obrazlože. Tome i služi forum.

U pravu si Ico..

Samo vi udarajte %))

Nego sam samo htio reći da se o ukusima ne raspravlja.

Nekom se ovo sviđa (recimo meni), a nekom ne..

Svak ima svoje.

To je takav stil, pa tko voli nek izvoli. U neke se slike, po meni, čovjek treba malo više zagledati..

A ljudi uglavnom vole one efektne-momentalne, što nije slučaj za ovakav tip gotografije.

Samo, ako mi netko kaže da recimo Cvjetanović kao fotograf ima šugavu fotografiju, ili Ercegović (dijelom), po meni, bolje nek se poklopi ušima..

evo recimo MAx Juhasz ima finih fotki

Kod Marka razlog ovoga je neki bjeg od komercijalnog, od cega zivi, kada ce vam posao biti raditi fotografije koje su tehnicki savrsene i dotjerane do tog nivoa da ne smiju imati manu onda cete shvatiti Marka Ercegovica, ja to prolazim ponekad pa razumijem. Meni osobno serija nije nesto i nije joj mjesto u MSU-u ali razumijem njegov razlog cemu ici za tako necime i to cjenim. Sada posto se fotografija stalno pokusava dokazati kao umjetnost i najvecim neprijateljem u tome joj je komercijalna fotka, ocito kustosi u tom bjegu vide umjetnost, osobno sam vidio puno bolje energicnije bijegove pa mi je mozda on tu od svih njih najmanje sjeo. Kada smo vec kod shvacanja, s razlogom se to zove suvremena fotografija, ona se jednostavno trudi odvojiti od tih neki teznji koje obiljezavaju svjet fotoklubova i svega opce pripisanog dobroj fotki. Na toj stranici nisu svi odlicni, necete sve shvatit sto je tu tako cudno uvijek ce postojati cjenjeni tradicionalni umjetnici/fotografi? POtpisao bi Cookiea u svakom slucaju, te bi izdvojio Borka koj je prihvacen sada vec i izvan zemlje jako dobro, Hrvoje Slovenc mi je genijalan a svi ostali dovoljno zanimljivi...

Može, shvaćam taj dio o bjegu od savršene komercijalne fotografije o kojem pričaš, ali ne mogu shvatiti dio gdje se veliča lošu fotografiju. To je kao da se kuhar zasiti savršenih jela koja svakodnevno kuha u nekom skupom restoranu, pa onda napravi neku splačinu jer mu se više neda fino kuhati i sada ta splačina uđe u neku kuharicu. Ono...OK, slikaj za dušu, okini bez previše razmišljanja, napiši nakon toga neku priču, ali nemoj me uvjeravat da je to nešto posebno (ne ti, nego općenito :)

Ovdje ne napadam Ercegovića kao autora, nego općenito veličanje ispraznih fotografija koje moraju imati 3 kile teksta da bi ih se kao shvatilo, a ak to ne kužiš onda nisi umjetnik.

Da ja dam nekom rječitom likovnjaku ili kritičaru da trkelja o ovoj mojoj fotki možda bi i ona završila pored ove Ercegovićeve.

Moju naravno ovdje nitko nije ni gledao ni komentirao. Nitko nije pročitao socijalni element, bol i tugu u činjenici da se neko dijete mora igrati pored ovog odvratnog zida punog gljivica i vlage. Nitko nije primjetio geometriju i kontrast šarene lopte i odvratnog zida....kenj, srać, ser...

Nikad od mene umjetnika :)

... ico - nikad!!! (:OI...

čim više gledam te fotke, tim više mi se čini da se ercegović sprda s likovnim kritičarima i sličnim pronicateljima u dubinu fotografije i umjetnikove duše...

..u ovom društvu postoji problem komunikacije sa umjetnošću , o čemu se zapravo radi ..? po nekom automatizmu, institucije i pojedinci smatraju , ako je netko završio ili školovao se za snimanje kamerom, učio o fotografiji , glumi i da je odmah umjetnik, da odmah stvara tzv "umjetnost".

..koju akademiju umjetnosti je zacvršio Bresson, Cappa , Siniša Labrović, Dado Đurić, H.Murakami ...mnogi , svjetski umjetnici i stvaraoci nisu pozavršavali nikakve škole, koje bi bile bazične za njihovo stvaralaštvo , talenat i kreativnost ne pružaju nikakvi fakulteti ,

..određene edukacije jesu dobar zanatski predložak za uspješnu stvaralačku karijeru , ali ako osoba nema talenat, "žicu" , sklonost , lucidnost ..onda to što je netko sve isčitao o fotografiji , ne znači da će biti uspješni fotograf a kamoli umjetnik .

..napr. ja sam završio ekonomiju, da mi netko da, na čuvanje dvije nacrtane ovce ...izgubio bih ih , a taman posla da se bavim investicijama ili mešetarenjem na burzi.

..dakle među ljudima koji su se fotografski obrazovali ..ima umjetnika , ali puno ima bezvezarija , koje netko ( po meni neznanih razloga ) proglašava umjetnošću , da Pikasso će u kasnijoj fazi napraviti neki shit i dobro ga prodati , ali to je zasluga minulog inovativnog rada .

..u pomanjkanju znanja i kritičkog odmaka , poistovjećuje se teorija znanja sa idejom, stvaranjem , inovacijom ili kreacijom ..

Ego je užasno skupa stvar pozz Svima

..

Stijepo, ideja akademija je da budu primljeni ljudi koji vec pokazuju tendenciju prema umjetnosti i neki talent, te da se tamo usmjere, oblikuju, razviju…sada vise manje svi oni koji nisu umjetnici zavrse u industriji ili jednostavno odlutaju u druge smjerove. Akademija nije uvijet da netko bude umjetnik ali to je mjesto koje trazi umjetnike i pomaze im da se bolje prikazu, izraze stogod…normalno to je ideja akademija ali na zalost tu je uvijek covijek i njegova glupost pa nije bas svatko tko upise akademiju "zasluzio" taj trud te postoje jos one gore "akademije" na placanje gdje se ne gleda tko pristupa…najgore je tvrditi da nesto sto ne razumijes nije umjetnost jer nisi to shvatio, pa ljudi umjetnost napreduje da se to ne desava bilo bi jako dosadno :) ovdje se radi o suvremenoj umjetnosti a vi trazite i sve usporedujete sa tradicionalnom umjetnoscu :) nemojte mjesati kruske i jabuke :)

Vjeruj mi na ADU (mogu govoriti jedino za snimanje) 90% ljudi sigurno nije upalo preko štele, bar moja generacija i generacija poslje ove mlade neznam dovoljno dobro da bi tako nesto tvrdio, no dvije generacije su dovoljno da znam da tako nesto nije moguce u nekom vecem broju, znaci 1 student na godinu i taj treba imati dobre veze da vecina profesora u komisiji glasa za njega :)

Na alu neznam kako ide….

Sto se tice Photodaysa tu se slazem djelom no isto tako ja se slazem sa rezultatima u 9 od 11 kategorija i to ne brojim ove dvije u kojima sam bio ja nominiran pod ove s kojima se ne slazem :)

MIslim da su ljudi malo dalje odgurali da bi cekali da prode vise od 10 godina da se nesto procisti do te mjere da se zna dali je to umjetnost ili nije pogtovo danas kada sve nastaje danas a postaje staro sutra :)

Uzet cu kao primjer Jeff Wall-a kao jednog od zacetnika suvremene fotografije, vecina njegovih fotografija ne ostavlja ljude bez daha i djeluju onako usputno kao da ih je netko fotkao uz put :) Covjek je jos ziv nije proslo 100 godina od nastajanja tih fotografija a one se priznaju kao umjetnost vec sada i nitko ne moze to osporiti :)

Može, nisam ni mislio da su sami autori pisali teksove, ali činjenica je da uz sve te umjetničke fotke postoje meni nesuvisli tekstovi poput ovog:

"Zašto, na primjer, kist u nečijoj ruci na prozoru automobila, koncentracija na oblak iznad skupine turista? Ili, što rade ruke iznad monumentalne spomeničke arhitekture? Nitko uistinu neće pokušati dokučiti odgovor, ni fotograf koji podastire prizor niti mi koji ga promatramo. Pogled uglavnom klizi površinom stvari pokazujući svijet sastavljen od ulomaka i kratkotrajnih trenutaka koji su osuđeni na brzo nestajanje. Osjećaj bliskosti je nešto što se i inače rijetko doživljava i stoga odmak koji fotograf zadržava u odnosu na motiv ne može izostati iz interpretativnog obzora."

Mislim...nitko me neće uvjeriti da je ovo suvislo i da ima neku umjetničku težinu. Obično laprdanje da izvinete. Puno je ljudi koji će se složiti s ovim, ali iz nekog razloga ne žele reći car je gol.

Kako je moguće da je je na jednoj grupnoj izložbi jedna teta koja je fino bila plaćena za stranicu teksta napisala kritiku naših fotografija bez da je pričala sa nekim od nas, da je vidjela neke druge naše fotografije, a ne samo te 3 koje su bile na izložbi i koje su uglavnom različitih tematika? Po meni obično preseravanje i bacanje novaca.

Uvijek se sjetim kad sam u MSU vidio neku mali slikicu sa jednom linijom i točkicom i onda pored nje "umjetničko objašnjenje". Hvala gospodo, ali nekog drugog j... u zdrav mozak.

Još kažeš da je najgore tvrditi da nešto što ne razumijemo nije umjetnost jer je nismo shvatili. Meni je recimo najgore kad mi netko prodaje muda pod bubrege. Kad mi se za neki loš snapshot koji je još namjerno loše provučen kroz kemiju kaže da je umjetnost.

Ne bi mi smetalo da kažu da se to njima sviđa i da im je to fora i da je to njihov stil i sl. U tom slučaju se možemo zaustaviti na onom da se o ukusima ne raspravlja i nek svako radi kaj hoće. Ali kad mi krene filozofija o lošim snapshotovima, o crti i točkici ili šeširu na stolcu koji su sve redom umjetnička djela...onda mi je to krajnje blesavo.

Kaj se tiče akademije, vjerujem da su vaše fotke s kojima ste upali bolje od onih "umjetničkih" koje ćete raditi nakon ne znam koliko godina. Barem za moj ukus. Cjenim tvoje fotke i redovno pratim sve tvoje novitete. Volim sve, od koncepata koje si radio i u kojima sam te prvo zapazio, preko sportskih fotki, do sadašnjih fotki koje radiš za razne časopise i kampanje i bilo bi mi jako žao da te Akademija iskvari i napravi "umjetnika" od tebe :)

..prvo slažem se sa tekstom @ icoOO ..i onako usput, pitam se koja međunarodna priznanja ili nagrade ( kao fotografkinje ) ima Mara Bratoš , Ana Opalić ...? ( moje sugrađanke ) ..

..a ( netko je gore pomenuo ) laprdanja o umjetnosti , tipa slikate jedan greben uz more ...pa ga umnožite u 20-ak kopija i stavite na zid i onda čitate o velikim umjetničkim opservacijama, duhovnom hedonizmu, nedostižnim percepcijama ...i tako u nedogled slične nebuloze ...fotografija treba govoriti sama za sebe...

..Umjetnik , nije onaj koji je završio Akademiju , već Kreativac , Inovator, Genije ...svjet je pun provjerenih umjetničkih djela u raznim oblastima , koji Akademiju nikad nisu niti vidjeli ...

Hrvatska suvremena fotografija ( čast izuzecima ) , je jedna pozamašna nekreativna , neinspirativna stranputica u odnosu na druge zemlje ..kao Češka, Rumunjska , Rusija , Srbija ...itd

...gospodine Može, ...možda ne znate da kustosi za predgovor u nekom katalogu uzimaju par stotina eura za razne nesuvisle rečenice ..? a razumiju se u fotografiju na način da su slikali svoju malu djecu na pikniku :)

..drugo ..fotografije kao vizualna umjetnost...trebaju funkcionirati bez teksta , kao i film ( ne govorim o recenzijama ) .

..zbog čega je , svake godine na Photodaysima Rovinj , sve manje prijavljenh autora i fotografija , jer su ljudi shvatili da se radi o običnoj interesnoj lakrdiji ..i to na tuđi račun.

..koja je razlika dali je greben slikan , svake godine od 96 god ili je poslikan jednog dana i kopiran , za vašu informaciju , na grebenu se ništa ne mijenja par stotina godina ...ili je to možda neka genijalna ideja , onda sam i ja genije, slikam svoju kćerku već 27 godina od prvog dana rođenja ...

..U medunarodnom okruženju će veća konkurencija, mogućnost objektivnosti veća, lako je biti dobar u svom selu , još ako poznaješ poštara :).

..inače osobno imam dva poziva iz Londona , za prezentirati svoje radove, i nisam okrenut izblaziranoj ,tabloidnoj , nekreativnoj korumpiranoj fotografskoj sceni u Hrvatskoj , ..

stay Rock my pipl , idem malo na Stradun :)

..

Umjetnički pečat fotografijama Marka Ercegovića daje upravo to da ih je snimio Marko Ercegović. Van tog autorskog koncepta utopile bi se u bezličju miliona svakodnevno uslikanih i svakodnevno na internet postavljanih fotografija.

Raspravljao sam ovud o toj tematici više puta, i do raznih prijepora dolazi jer miješamo kruške i jabuke.

Autoru poput Ercegovića publika u principu ne treba ( publika, kakvom je mi amateri zamišljamo), ne daje mu kruh, niti će mu osigurati zdravstveno, niti primitak u ULUPUH, i na kraju publika mu neće dati mirovinu (ULUPUH hoće).

Ercegović jezdi svijetom sasvim drugačijim od našeg; svijetom projekata, ministarstvenih donacija, međukulturnih razmjena, županijskih fondova, međudržavnih međukulturnih razmijena, stipandija, sponzoriranih projekata i izložbi. Svijet opasnih i manje opasnih veza.

Stijepo je načeo jedan drugi fenomen; što imena koja će postati nešto poput Ercegovića ili to već jesu traže na Photodaysima ( koji bi trebali ipak biti revija amatera konzumenata)?

Razloga je po mom mišlenju više, možda nisu ispravni no reknut ću ih tude

1. sva ta djeca koja se upisala akademiju moraju nešto jesti

2.možda se od nas kao konzumenata traži da počnemo konzumirati i akademske autore, našim divljenjem doprinjeti nijhovoj slavi (i egu)

3. kopanja je mala. Put do ULUPUH a, penzija, zdravstvenog počinje (i) na Photodaysima

4. i.t.d.

Što se fotografske kritike tiče, moramo znati da negativna kritika van foruma ne postoji, dakle tko god da izlaže dobiti će (plaćeni) predgovor i potom panegirike kritike, što će reći da tržište fotografijom nije niti u povojima ( gledajuć na film, glazbu itd )

Zaključio bih, rasprava o Suvremenoj hrvatskoj fotografiji , kao sajtu, tako i općenito na Zinu je kratki spoj. Ercegović jest dobar fotograf a ono što ga čini dobrim ne pripada svijetu Krušaka (Zina) nego Jabuka ( Contemporary arta).

Za kraj pridodati ću nekoliko citata prijašnjih rasprava ( neke citiram povećma broj puta pa se ispričavam pogođenima)

"......Danas postoje dvije vrste fotografije, akademska i amaterska.

razlikuju se jedino po načinu financiranja; akademski fotograf završivši jednu od akademija siše novac poreznih obveznika preko raznih kulturbund institucija i na nama je da vjerujemo da su njegovi uradci umjetnost. Kopanja je mala, pa ako popričate s nekim iz tih krugova saznati će te za spletke, zavjere, podmetanja, ljubomoru, preljub, Sodomu i Gomoru.

Amateri pak imaju sasvim drugu misiju; škljocati i trošiti. Filtere s premazima koji filtriraju bolje od filtera s dva loša premaza, ultrasonične objektive s supersoničnom stabilizacijom, utažiti glad za megapikselima, postati otkačen fotograf pa snimati lomografiju, umjetnićki fotograf pa snimati patetiku, makro fotograf pa snimiti pčelicu.

Dok će nam akademike nagraditi kojom izložbom s masnim kateringom u nekoj egzotičnoj galeriji, amateri će pak dobiti svoje mjesto na kakvom sajtu, gde će ih blagosiljati drugi amateri ako su i oni njih blagosiljali, izložbicu na kakvu grbavu birtijaškom zidu, ili ako se ima veze u mjesnoj zajednici u kakvom vatrogasnom domu, a da o slikopisnim mjestima u eminetnim časopisima za promicanje fotoggrafija i kupnju fotografske opreme s novonastalim megapikselima i ne govorim......"

"....amater si NE SMIJE dozvoliti djelo lišeno emocije, provokacije ili patetike, nasuprot akademskom umjetniku, amater mora imati obrise dodvoravanja publici ma koja ona bila. Previše se amatera navuklo na ego trip jer su mislili da su panegirici sestrične, sestrinog benda i prijatelja iz lokalne birtije dovoljni, stvarni i iskreni, kada su ih potrošili neki su se okrenuli aktu, jer sam po sebi kombajnira i perpetuira kritike, no kada je ego trip postao bad trip, aktovi se miču....."

"....akademski umjetnik smije se i može lišiti instrumenata za kojima amater posiže da bi stvorio svoje djelo, sve zato jer se smatra da akademski umjetnik živi i diše svojim djelom, dakle i umjetnošću.

masu se amatera opeklo jer su se smatrali počeli smatrati institucijom, a kada im se smatranje počelo usmrđivati sklopili su pakt s aktom, no kako nisu instiucionalni umjetnici, i tu su zadužili razočaranje i skinuli akt, jer su postali svjesni da je je Bezjački sram neprijatelj umjetnosti, a oni umjetnici nisu pa se imaju pravo stidjet akta , kojeg se nisu stidjeli dok su misli da polažu pravo na institucionalu umjetnost....."

dragi zoopoliše - dotakao si jednu zanimljivu točku u svezi days-a: odnos npr. žiri/rezultati...

... prve godine '08. žiri je bio šaren (sve domaći!)... kad kažem šaren mislim - struka/ekonomija itd... kategorije pomalo zbrkane... rezultati šareni tj. malo amatera malo profesionalaca malo (jako) "suvremene fotografije"... te prve godine (meni je recimo skroz promakao!) tek se porađao današnji PhD... ponajprije "jakim financijskim otvaranjem" pročuo se vrlo brzo - tada cca 20.000kn po pobjedniku...

... druge godine '09. žiri opet pomalo šaren... mode više/struke manje... rast odziva autora i količine slika... pobjednici uglavnom profesionalci (i sjajni Javorčić - semi pro ;O)!)... eto i ja čuo za PhD, javio se i izgubio po 15k u dvije kategorije (:O>... dakle, pad fonda nagrada... još uvijek žalim bar za malim "kadrom"... sam bi ga bio platio...

... treće godine '10. žiri (ako dobro pamtim, a podatke gledam sa njihovog site-a!) - opet šaren... mislim ni jedan fotograf... rezultati: dosta profesionalaca i par amatera... opet pad fonda nagrada (5.000) i izgleda odaziva...

... četvrta godina '11. - žiri strogo profesionalan - skoro svi fotografi (2 arhitekti - a ne građevinari!)... mislim da bi ovako trebalo biti i bolje i stručnije... rezultati - uglavnom profi i evo, neki ovdje vele - nečiji studenti... radovi mi se sviđaju... nemam primjedbe na konačan izbor, ali za krajnji, ozbiljan sud - valjalo bi pogledati i ostatak konkurencije...

... eh sad - nakon 2009. rekao sam sebi da je to puka sreća i da se za u buduće valja pripremati... imao sam neke planove, koncepte, ali avaj - ne i vremena: valjalo je kruh mijesiti... cijenim Cvjetanovića iznad svega... ostali (osobito stranci - jednom sam čak pogledao radove na net-u!) nisu me se dojmili... nimalo... o nekim našima ne bi ni govorio - bez nekakve kolegijalne kulture, ni u kulturi (fotografiji) se ne može puno ni očekivati...

... elitizam na PhD!!?...

... ne znam, al' nikakve natruhe "amaterizma" ove godine nisu imale šanse... zato je anonimnost ovdje bila važna i nužna...

... hoću li opet na PhD!? valjda!? hoću li se konačno pripremati kako bi htio!!? sumnjam...

... privlači li me PhD!? da! ipak sam ja amater (:OI)... izazov!? hm...

... ali jedna mi stvar nije jasna!!? zašto PhD privlači toliko profesionalaca i/ili vrhunaravnih znalaca itd.!!?...

... evo, meni je jedan vrstan fotograf rekao da mu je ta masovnost ispod časti!?...

... Boris je sjajan fotograf... pozdrav Borisu (kojeg ne poznajem) uz želju da nastavi što više raditi...

Da, golub na grani je zanimljiva serija

bolji sam bar 10x: http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=455&list=19529

Vrlo si hrabar Mrml s tom svojom tvrdnjom :)))

..tko danas živi od "čiste" umjetnosti...? uskoro krećem sa serijalom suvremena i avangardna fotografija u Hrvatskoj , makar @ mrml , zauzima prvo mjestu u inovacijama i unapređenju suvremene umjetnosti ..

imam i ja kad hoću, kad neću, onda nemam :)

zaključak: kad nisi unutar institucije, a radiš npr. školski tip dobre fotke, onda nisi umjetnik jer to je kao tehnička perfekcija, ukoliko radiš gluposti poput ovih gore likova, opet nisi umjetnik jer radiš besmislice

ako si pak drug član sa papirom, onda si slučaju prvog tipa fotografije vrhunski školovani majstor, a ukoliko se izdrkavaš onda si umjetnik jer to je tvoj projekt :)

i treći slučaj, bio drug član ili ne, ako imaš para, možeš bit šta hoćeš, jer, kritičara, povjesničara umjetnosti, urednika i novinara koji rado uzimaju pare ima koliko hoćeš, a oni su u stanju o nama reči čak i ono što ni sami neznamo :)

jooooj, jedva čekam! :)))

Photodays je natječaj otvoren i za amatere i za profesionalce, isto kao što je i za jedne i druge otvoren natječaj u francuskom magazinu Photo, i isto tako su svima otvoreni klupski natječaji i FIAP saloni fotografije.

E sad, Photo i katalozi FIAP-a pokazuju stanje na svjetskoj sceni koje jako odskače kvalitetom od bilo kojeg hrvatskog natječaja, to je ono, na prvu loptu, a sad, neka dublja analiza može svašta otkrit, samo, nažalost, kod nas ne otkriva ništa osim izdrkavanja, tj. uporno se pokušava nametnuti neka snepšot fotografija kao jedina i prava umjetnost, i uporno se omalovažava pejsažna, portretna i akt fotografija

u biti, ja više ni sam neznam šta tipkam, aktualne su dvije teme, jedna je vezana sa PD a druga za snepšot fotke koje rade akademski obrazovani ljudi pa je to sad kao velika umjetnost, ali poanta je da je i jedno i drugo loše...i da, je činjenica da se forsiraju određeni ljudi, a onaj "pejsaž" tj. ono grmlje, to stvarno neznam koji maloumnik može uopće stavit u selekciju

ma citat je isao na cjelokupnu raspravu gdje se to par puta provuklo ;)

:)

Ja ću ti objasniti....:)))))

Skrenuli ste s teme Marko Ercegović na temu Fotodejs..

Ajmo, crta svi tamo natrag :))))

Rasprava dobiva vrlo kompleksan karakter!

Pivu ne pijem, može i gemišt!

Šalim se malo Quetzy :)))

Ma i nije toliko off topic.

Ercegovićeve fotke su potaknule raspravu o nekakvom mjerilu vrijednosti konceptualne naspram figurativne, dopadljive, amaterske fotografije. Budući da Photodaysi (najveći(?) hrvatski foto natječaj) svojim izborom koketiraju s konceptualnom fotografijom na uštrb večine nas amatera, tema se donekle prati i ima smisla.

Imam loših iskustava pa ne bi ulazio u raspravu o hrvatskoj fotografskoj "sceni", ali volio bi podijeliti moje razmišljanje o srazu tih dvaju poimanja fotografije, kao i umjetnosti uopće.

Ovo što nam danas izgledaju dvije suprotnosti - konceptualno i figurativno - su nekada bili glavni i neodvojivi sastojci svakog velikog umjetničkog djela. Ono je prvenstveno bilo namjenjeno svakome da u njemu uživa, pa onda da kroz njega spoznaje, svako po svojim mogućnostima i potrebama. Na Likovnoj akademiji smo godinu dana izučavali jednu sliku Piera della Francesce! Iza te prekrasne slike Kristovog bičevanja kojoj se svatko može diviti radi njezine estetske i tehničke ljepote, postoji niz slojeva koncepata, priča, simbola i teorija, te je o njoj napisano nekoliko knjiga.

Time želim reči da smatram krivom današnju podjelu uloga na one koji teže ka lijepoj, dostupnoj, “wuau” fotografiji i one koji biježe od svake dopadljivosti te kroz svoje fotke lutaju u bespućima teško shvatljivih osobnih filozofija. Mišljenja sam da nije dobro niti jedno niti drugo. Dopadljivu, tzv. amatersku fotografiju najčešće ispijemo u prvom gutljaju: nakon kratkog ugođaja estetske ljepote ostajemo dirnuti, ali napušteni i nezadovoljeni. Konceptualna fotografija pak nas ničime ne privlači i možemo je konzumirati samo ako poznajemo povijest umjetnosti, povijest fotografije i specifičnost autorovog puta: takvi poznavatelji su rijetki, a uživanje u djelima je uglavnom hladno i racionalno. Bez obzira na sve, treba poštivati rad i trud svakoga bio on konceptualan ili figurativan, na početku, sredini ili pri kraju puta jer taj put svi dijelimo.

Nakon što sam napustio slikarstvo zbog mode konceptualizama, a sada lagano napuštam dopadljivu (single) fotografiju zbog plitkoće koja joj je suđena, tražim neki put između te dvije krajnosti. Tražim pladanj gdje pomiriti kruške i jabuke: s kruškama privuči pažnju, a s jabukama zafilozofirati ili tako nešto. :-) Put je težak i lako te odvede na stranputice, ali nadam se i vrijedan truda.

Bravo Dalibore! To nam je falilo sve vrijeme.

Ja bih se samo nadovezao ovdje, iako je tema Marko, no kako je Dalibor već odgovorio ovdje nema smisla da se na njega ( i Cookia) nadovezujem negdje drugdje.

Da, Cookie je to načmeo. Žiri. Dakle, članovi žirija nose svoju intelekltualnu samosvjesnost i ukus, i kada se već nude tržištu žiriranja nude i svu svoju umjetničku auru.

Djeluje brutalno, ali iskreno, no članovi žirija raspakirali su kofere, ižnjih izvadili svoje instrumente i s njima napravili izbor koji njima odgovara_ a odgovara im upavo koncept s kojim se bave i u kojima su ljudii koje poznaju. legalno.

Tko ne vjeruje da sam prvi nanjušio problem neka pročita sljedeći citat koji je s ovog linka:

http://fotozine.org/?knjiga=forum&poglavlje=209&list=11450

"Mene malko čudi izbor žirija.

Baš me zanima kako će se naše, moglo bi se reći performerski orijentirane dame,, snaći u korporativnom preši svemogućeg i fantastićnog svijeta digitalne fotografske raskoši."

P.S.

Mislim da iako je tema Marko da se Quetzi ispravno nadovezao

, ne na Marka, već na replike, pa bi bilo pristojno da mu se na pitanja i odgovori

Jap dalibor je jako lijepo srocio, citajuci podsjetilo me na predavanja od BAcica :)

On bas tako lijepo to objasni :)

Mrml mislim da si u krivu ima autroa koji jos uvijek jako iskacu od ostatka, a sto se tice kaosa, mislim da je koas proizasao iz interneta i brzek djeljenja informacija i nalazenja istih. dok ti je prije 20 godina da saznas o nekom autoru iz japana nesto trebala sreca i u vecini slucajeva slucajnost, danas ces naletiti na 10 razlicitih samo tipkajuci u gogglu neke natuknice.

Dalibor, to je to...

Fotografija po meni treba nositi ili osjećaj ili poruku/priču.

Ove prve bi bile ono što si nazvao figurativno, ove druge konceptualno.

Međutim, ako ja kao fotograf želim prenijeti osjećaj, a promatrač fotke taj osjećaj ne doživljava, ili ako želim prenijeti priču, a promatrač fotke tu priču ne kuži, onda bi se moglo reći da sam jednostavno loš fotograf, zar ne?

Fotografija je u neku ruku komunikacija, i ako poruka među ciljanom publikom ostane neshvaćena, onda je fotograf taj koji ne zna dobro komunicirati, a ako se fotografe po ičemu može klasificirati na "bolje" ili "lošije", to bi trebao biti taj kriterij - koliko dobro je napravio ono što je želio.

Shvaćam ja da je upravo žiri možda ta "ciljana publika", i da oni "kuže" što je autor htio reći (jer su iz istih krugova, ili imaju slične ideje/kriterije u fotografiji), ali zato i pitam ove koji "kuže" nek pojasne u čemu je stvar.

Ako nitko ne kuži, onda o čemu pričamo?

p.s. pitanja o Photodaysima, nula bodova? :) Kako se u anonimnom ocjenjivanju nagrađuje višegodišnji rad autora? Kako se netematske fotke nađu u finalu? Otkad je kolaž dozvoljena forma na fotografskom natječaju? (bit će da sam ja neiskusan, ali još nisam vidio natječaj na kojem to prolazi)

Hej Tomislav, hvala na odgovoru! :)

1) Moguće, ne mogu naći taj intervju pa recimo da sam krivo shvatio što je htjela reći. Ako se radilo o nagradama za životno djelo koje idu mimo natječaja, sve 5, ali koliko se sjećam kontekst izrečenog je bio u smislu "možda je i bilo fotografija koje su pojedinačno bolje, ali mi smo željeli nagraditi i dugogodišnji rad autora".

Ako netko nađe taj intervju, bio bi zahvalan na linku :)

2) Poanta je da je natječaj najavljen kao natječaj fotografija, a ne serija fotografija (za serije je postojala posebno naglašena kategorija "umjetnički koncept"). Ako netko pošalje 5 fotki od čega je jedna netematska, zar nije normalno da se onda te 4 koje jesu uzmu u obzir a ova jedna ni ne gleda?

U krajnjoj liniji, objektivno ocjenjivanje svake fotografije implicira da se uopće ne uzima u obzir koje su još fotografije poslane uz nju (to da li je netko poslao jednu ili 20 fotki na istu temu bi moralo biti nebitno, međutim izbor fotki u finalu ukazuje na to da nije bilo).

Štoviše, za objektivnost, fotke su pri ocjenjivanju morale biti razbijene iz serija i gledane isključivo same za sebe, bez znanja o autoru ili njegovim drugim djelima. To očito nije bilo tako, i to je ono što ljude muči.

3) Ok, nek ti bude :)

Ali ozbiljno, prvi put vidim tako nešto. I dalje mi se nekako čini da će velika većina natječaja takve stvari odbiti u startu, a neće u pravilima posebno naglašavati da nisu dozvoljene.

To je kao da ja sad pošaljem crtež a ne fotografiju, jer eto, nije pisalo ni da je crtež zabranjen. Neke stvari se podrazumijevaju, a onak, zar nije fotografija, po definiciji i gramatici, *jedna* fotografija? (mislim, pitam za inače, ti sigurno imaš više iskustva s natječajima, zar su inače po defaultu dozvoljeni kolaži?)

Ehh, kužimo se a opet se u jednom ne kužimo...

Nije problem da ljudi šalju serije, ali postojala je kategorija posvećena upravo tome. To govori da se u ostalim kategorijama fotke ocjenjuju zasebno. Kad vidim da se neka fotka "šlepa" na račun ostalih (npr. Akt#5), onda me to pomalo ljuti.

Da se razumijemo, osobno nisam ništa slao u aktove niti znam nekog tko je, Nevenovi aktovi su mi i kvalitetno odrađeni i sviđaju mi se, samo ne volim ovakve nejasnoće u pravilima i kriterijima. Ako je nešto netematsko, bar to ne treba doć u finale, zar ne? (opet, da se radi o kategoriji "koncept" sve je ok, ali ovdje se po svemu najavljenom/napisanom nije trebalo fotke gledati kao dio serije)

Nego, sad već fakat imam osjećaj da sam previše na semantici Photodaysa. Hvala na smislenim odgovorima, moje negodovanje si malo umirio :) (još uvijek ne kužim onu šikaru u pejzažu, ali pripisat ću to ukusima i pomirit se s tim)

Ako budeš u kontaktu s ekipom iz organizaicije (čini mi se da ih znaš?), aj im please napomeni samo da idućih godina budu malo jasniji u tome što se traži. Ja sam dojam dobio, ali svi novi koji dođu će opet ostat u čudu kao i mi koji smo ove godine prvi put sudjelovali.

A nešto više on topic:

> "Serije su opcenito bolje prihvacene iz jednog razloga, jer sugeriraju na promisljeni pristup dok fotografija koja stoji sama za sebe, ne mora uvijek biti rezultat promisljenog pristupa vec moze nastati pukom slucajnoscu ili srecom."

Može, i ne mora. Nije na žiriju da razmišlja o tome kako je do fotografije došlo, već da ocijeni ono što vidi pred sobom, zar ne?

Ako idemo izvan granica same fotografije, recimo prije bi rekao da treba postojati neka doza respekta za recimo wildlife fotografa ako znaš što je sve čovjek morao proći da napravi "ulov", ili za ratnog reportera i sl., znači kad u fotografiji prepoznaš trud koji je u istu uložen.

"Serija" sama po sebi ne implicira niti trud niti promišljanje. Bar smo već vidjeli na tisuće serija iza kojih niti jedno niti drugo nije stajalo. Skupiti 10 fotki automobila, ili zalazaka sunca, ili u krajnjoj liniji spomenute šikare, nije nikakav problem. To može bilo tko ovdje, odeš van, opališ 10 snapshotova i eto ti serije. Puno je teže napraviti jednu kvalitetnu fotografiju od 100 nekvalitetnih.

Hoću reći, kolekcija istih/sličnih fotki ne zavređuje niti trunku veći (niti manji!) respekt od kolekcije potpuno raznolikih fotki.

Ono što je (po meni) bitno je kako se osjećaš i o čemu razmišljaš kad pogledaš neku fotku. Tu je njena vrijednost.

Sto se tice tema i serija, ziri je sam rekao da su ako je netko fulao kategoriju premjestili radove.

Sto su ucinili sa mojom serijom zaprude ali dobro ni ja nisam bio siguran dali b se to smatralo urbanim pejsazom ili arhitekturom. Oni su odlucili, arhitektura :) Bilo je jos primjera.

Sto se tice serije kuzim sto ti oces reci samo sto se ja osobno ne slazem, tj smatram da je onako kako sam napisao, doduse to je moje subjektivno misljenje i nije nuzno ispravno.

I da mislim da ti mjesas dva pojma kolekciju i seriju. Serija bi trebala biti niz fotografija koje grade cjelinu, a kolekcija bi se odnosila na skup fotografija istog ili vise autora veane nekom temom ili cisto cinjenicom da su rad nastao od istog autora (10 fotki zalaska sunca)

Kada vec spominjes reportaznu fotku, ona se uvijek u pravilu prenosi kao serija fotki te se bira fotka koja najvise prica kao nositelj serije. Ali ako pogledas world press photo veci dio radova su serije. Wild life fotka po meni ne spada u promisljenu fotku bar ne na taj nazovimo to umjetnicki nacin (iako i tu ima radova koji su konceptualne naravi ali u manjini) te bi ju vsie povezao sa primjenjenom fotkom kao i veci dio fotografija koje nastaju diljem svjeta sto za magazine ili bilo koj oblik medijskog izlaganja.

majkemimoje, jedna od najboljih i najkonstruktivnijih rasprava na Zineu u zadnjih godina, fina, jezgrovita i nadasve kulturna, bez nepotrebnih klanja i prozivanja ... pardonajte ali morao sam to napisati ;o)))

Mozemo i o tome, Marko fotka sa canon 5dmk2 i objektivom 50/1.4 :)

Da ima oly bio bi bolje prihvacen :):)

Pa mislim da je problem da ljudi previse pricaju o tom nekom ne prihvacanju a nisu nikada ni probali odnjeti radove kustosima ili slicno.

Mislim da bi morali pricati o nekom odbijanju i nerazumjevsanju kada vam se to desi i kada probate pristupiti galerijama i tom krugu na taj nacin. Tjasa je npr. izlagala u kuli Lotrscak nije sa akademije slusa tamo jedan predmet i nikog nezna , studira na filozofskom. Ughlavnom izlagala je samo zato jer je dosla i pokazala radove….

to što se izdrkava, ali sam si rekao, svaki ponuda ima svoju potražnju i tu priča prestaje

netko će stavit na zid sobe svoje kuće pejsaž, netko akt, netko arhitekturu, netko ptice, neki čudak će stavit portret njemu neke nepoznate osobe, a netko tog tvog Ercegovića :)

meni nipošto, toliko mi je super da nisam ni pogledao do kraja :)

a povjesničari umjetnosti, ajoj :) zadnje šta me u životu zanima je njihovo mišljenje, a i ne živi se baš od njih i njihovih predgovora, što iskrenih što plačenih, živi se od primjenjene fotografije i "umjetničko"-primjenjene, a od fotografije koju oni proglase nenadjebivom se ipak ne živi

Hvala Bogu, završila je rasprava... :)))