pouka: upotrebljavajte što manje brzine, više će te zaraditi :)))

ne prodaju se fotke po duzini expozicije nego po kvadraturi printa ....

Ovo je prilicno provokativan (znaci: dobar!) topic.

1) Cini mi se da bi dragi Ivica radije bio profesor matematike nego fotografije. Njemu za utjehu, vecina matematicara (barem onih koji broje tudje novce) radije bi se vidjeli u fotografiji.

2) Fotografija je bila izlozena u nekim muzejima. Ima ljudi koji vjeruju da je ono sto pise u novinama ili je prikazano na TV-u istina. Silogizam dovrsite sami.

3) Fotografija se ne prodaje ni po ekspoziciji ni po povrsini nego po prici koja iza nje stoji. Dakako! Postoje dobre i lose fotografije, ali to ni po cemu nije prodajni argument!

4) U jednom njemackom forumu bila je svojevremeno izlozena jedna manje poznata (iako dovoljno poznata!) fotografija Henry Cartier-Bressona. Sto mislite koliko se strucnjaka naslo koji su je popljuvali? Puno.

5) Covjek koji je kupio ima novaca i njemu se slika svidja ili vidi u tome prestiz (mozda i profit). Posto i sam posjedujem fotografije koje sam platio skupo (u usporedbi s mojim primanjima isto tako kao da su milioni!) - ne vidim u cemu je pogreska. Te su mi fotke draze nego da sjedim u BMW-u umjesto Renaultu Clio (doduse, malo sportskijem).

6) To sto bi ova fotka ovdje s nasih 800 x 600 (bez price iza!) dobila dva komentara po pravilu 'ti meni, ja tebi' jedna je sasvim druga tema, o kojoj bi ja doduse volio popricati, ali kada za to bude vrijeme i mjesto.

7) Vidio sam podjednakih umjetnina koje su prodavane za 12 Mio (doduse crtano, ne fotografirano!). Zasto ljudi zapravo misle da crtano/slikano vise vrijedi od fotografiranog? To je potpuno isto, samo sto fotografi po definiciji trebaju biti barem malo brzi i odlucniji (sposobniji?).

8) Na kraju samo pitanje: zasto radimo to sto radimo?

aaaaa tako dakle, đubre jedno

na tvoju prvu retrospektivnu 'zložbu nebum ti došel sa grpom pijonirki ;o))))

pa koja je onda priča iza one fotografije zbog koje vrijedi koliko vrijedi?

Mene i dalje zanima prica te fotke... :)

Odn po cemu je to toliko vazno i naposljetku, skupo...

sholky, potpisujem sve kaj si napisao.

glede cijena i vrednovanja slika/grafika i fotografija.... žalosna je činjenica da će ljudi prije za npr. poklon(svadbeni, rođendanski:) kupiti neku serigrafiju od Jordana(koji je meni kao slikar ok, na stranu to kaj su mi njegovi radovi koje najčešće viđam totalno bezveze) nego fotku npr. nekog našeg fotografa. oduševim se kada dođem kod nekog doma i skužim na zidu neku dobru fotku a ne sliku Jordana, Mihanovića ili Radojičića....

Veli moja baba....ko voli nek izvoli....

a ak ti ih Vasilij Jordan potpiše, više ih nećeš nositi ;-)

people are strange, when U are stranger

Ja samo znam da će fotke našeg člana Toco1980 jednog dana biti ono što je danas Tošo Dabac za nas i da će se plaćati fest cijene za te fotke. I to mislim sasvim ozbiljno.

A sad da se uključim u raspravu. Hvala bogu da je netko tko je, relativno, veoma mlad postigao takvu svjetsku slavu i da mu se djela, za života, prodaju tako skupo. Kada pogledam da se neki nogometni Pero ili Stipe, samo zato jer igra u Dinamu ili Hajduku, cijeni u milijunima ojra, a vjerojatno nikada neće ostaviti značajan trag u svemiru, za razliku od Gurskoga, onda mi je drago da se za "Rhein II" plaća tolika cijena.

E sad, pitanje je po čemu je baš ova fotka toliko vrijedna, kako je raščlaniti. Po meni, ona pokazuje poznati žanr rađen na teutonski način - romantični krajolik, sa dovoljno ljudskog upliva (asfaltirana cesta) da se može reći da se radi o čovjekovom odnosu s prirodom. No, to je više od pukog objašnjenja toga tipa. Zbog svoje očigledne jednostavnosti ova je fotografija pokazatelj posvećenosti svom djelu. Kako to pojasniti? Malo sam kopao po Internetu i našao sam podosta tekstova koji kažu da su kasne osamdesete, kada je Gursky "upao" zajednici u oči, bile godine kada je fotografija počela ozbiljnije kucati na vrata galerija, a fotografi počeli dobivati svoje mjesto, ravnopravno, pokraj slikara. Fotografija je tada, kao jedan vid umjetničkog izražavanja, još uvijek utirala svoj put. Iako snimljena u kasnim devedesetima, ova fotografija pokazuje veliku dozu povjerenja u vlastitu sposobnost i mogućnosti stvaranja atmosferičnih, hiper realnih scenarija koji nas uče promatranju svijeta oko sebe na nov, drugačiji način. Da citiram iz jednog članka sa Neta, malo slobodnije prevedenog: "Razmjer i posvećenost boji i obliku fotografije mogu se protumačiti kao namjeran izazov statusu djela kao više razine umjetničkog izričaja." Komplicirano, al neka ga. Kao rezime, njegova djela, znači i Rhein II, su rezultat postignuća gdje se uzelo dosta vremena za gledanje i promišljanje, uz podosta "digitalnog" upliva da bi se postiglo ono što se želi.

Ufff, al' se namučih... :-))

Sve pet SMVO, ali i dalje mislim da je precijenjena...

Nogomet isto. Tam se tol'ki milijuni vrte da je to strasno... Jel to realna vrijednost igraca? Hm, a ostali sportasi? Manje vrijedni?

Jednom sam na forumu za "Rhein 2" napisao da je dekadencija umjetnosti. Naravno, nisam mislio na samu fotku, jer ona definitivno je vrijedna (e sad koliko, to ne znam procijeniti), nego upravo na to "brendiranje" autora.

Eto, slažemo se skoro u svemu kaj se tiče Nijemca, tj. u onom kaj sam napisal. To znači da ne moram biti Larry Clark. Inače, kad si sljedeći put na Jarunu, najavi se ak ti se da. Mob sam ti poslal na PP. :-))))!!

Valjda je sad. Ja sam tam blizu. :-))

Ima neka poznata moderna umjetnica, čini mi se poznata po instalacijama. Zaboravio sam ime ali ako se dobro sjećam jedan od poznatijih radova je instalacija koja se sastoji od kreveta sa zgužvanom posteljinom i još koječime. IIRC prodano za nekih 100.000 funti (kada je funta bila 12kn).

Toj ženi je nestala mačka. Napravila je isto što i svi drugi vlasnici mačaka u gradovima kojima je stalo do svojeg ljubimca - napravila plakate sa fotografijom mačke, kontaktom i sve što već ide. Nakon par dana plakati/letci su počeli nestajati da bi se počeli pojavljivati na aukcijama po (IIRC) 500 funti. Žena se javiila i pokušala objasniti da nisu u pitanju umjetnički radovi nego najobičniji letci s kojima pokušava pronaći svoju mačku ali uzalud. Ona je poznati ( i skupi) umjetnik, a ovo je njen rad dakle mora vrijediti.

ne kažem ništa novo od onoga što sam već rekao: stvar je u vještini prodavanja samog sebe

ili povijesna vrijednost nečega...uvijek se sjetim jednog filma, kad kaže lik drugom liku: pogledaj ovaj ručni sat, možeš ga kupit na svakoj tržnici za par dolara...zakopaj ga tu u pustinjski pijesak, ako ga netko otkopa za 500 godina, vrijedit će milione

dalje, fotka je kompozicijski dobra, proporcije, plohe itd, ali sama po sebi mi i nije nešto ekstra, imala bi smisla kao dio nekog koncepta ili projekta, dakle da se sagleda u seriji sa npr još 9 ili 19 takvih fotki, ali ovako sama mi je fakat bezveze, no, stavi u npr. ured na svaki zid jednu takvu fotku, onda se već pojavljuje neki smisao cijele priče

u svakom slučaju, daleko od genijalnog i od te vrijednosti, prenapuhano

slažem se da radovi nekih pojedinaca moraju vredit više od ostatka svijeta, ali ne baš toliko

evo npr. posljednje izdanje Zagora u ex YU na početku rata ima određenu vrijednost među kolekcionarima, danas strip košta 18kn na kiosku, a ja sam ovaj primjerak platio 120kn, vjerujem da bi na aukciji dao za njega do 200kn, ne više jer smatram da meni ne vrijedi toliko, međutim, da su mi primanja sa još jednom nulom više, za taj isti strip bih na aukciji dao 10000kn samo da ga imam

dakle: fanatična sam budala oko nekih brojeva stripa, i naravno, primanja mi omogučuju limit do kojeg idem :)

shodno tome, bogate budale kreiraju trend, jer ako sam ja spreman dat 10000kn za strip jer meni toliko vrijedi a ostalih 50 ljudi na aukciji to nije spremno i gledaju mene i kolegu koji se nadmetao do možda cifre od 9000kn kao da smo dve budale, onda bih rekao da jesmo budale

Odmah sam ja vidio da topik ima potencijala :-)

Svi koji misle da ovakvu fotku moze i majmun napraviti, pretpostavljaju naravno da i njima samima tako nesto ne bi pretstavljalo poteskocu. Medjutim, nisu je oni napravili, nego Gurski i sad je nazalost kasno ;-)

SMVO, sholky, lijepo napisano, thanks for sharing!

gle da se malo i ja pridružim

ali ne bih ja ulazio ovdje u estetske domene djela - jer to po svemu ispada uvijek subjektivna stvar. I tu ih uvijek ima koji su za i koji su protiv. Činjenica je da je Van Gogh danas cijenjeniji (prema tome: i skuplji) od npr. Georgesa Serraulta. Uvesti ovdje pod razlog zašto je to tako opet nikuda ne vodi jer estetika je i subjektivna stvar. Recimo jedino tu da Van Gogh ima bolju prođu na tržištu umjetnina kao ulaganje. Svakom novom kupnjom i dobijanjem računa za iskeširanu sumu za umjetničko djelo tom djelu tržišno raste vrijednost.

Gle, treba biti u tim kolekcionarskim krugovima da se bar i približno shvati kako oni funkcioniraju. A funkcioniraju po principu biznisa i ulaganja love. Oplemenjivanja kapitala. Dizanja vrijednosti do nerealnih visina. Koje se u tim krugovima zove: pametno ulaganje.

U ovome slučaju meni je stvar sasma jasna. Djelo je kupio privatni kolekcionar i platio ga je 4 milje $, jel' tak? Pazite, ne neki muzej koji bi to djelo izložio javnosti nego baš PRIVATNI kolekcionar. I tu se dijelo sad gubi od naših (javnih) očiju. I to mu onda basnoslovno diže cijenu na tržištu.

OK sada gdje je tu pametno ulaganje. Znam i sam neke stvari iz kolekcionarskih krugova kako to funkcionira.

Ajmo reči sada to ovako:

1. Kolekcionar kupi 4 fotke Gurskoga po 100.000 $ (što i je jako dobra i poštena lova za takva djelca, priznajmo)

2. Isti kolekcionar kasnije kupi samo jednog tog Gurskog za 4 milje doloresa i spremi ga kod sebe u "Panic room" da ga samo on gleda

3. Dok se strasti i zgražanja još nisu ni stišale isti taj kolekcionar proda te 4 fotke Gusrkog koje ima otprije po milju doloresa svaku, što im je tadašnja "tržišna" vrijednost a i n emože naviše dizati cjenu da pak ne ispadne gramzljiv ;o))

4. Samom prodajom te 4 fotke je akcelerirao kupnju te jedne jedine i još k tome istoj toj i dignuo tržišnu cijenu...

I kaj se tu dalje ima reči, jedino ono kaj je

pevala Liza Minelli u Cabaretu

;o))

... život je kabare, druže moj, dođi u kabare...

;o)))

Svaka stvar, pa tako i likovno djelo vrijedi onoliko koliko je netko za njega spreman dati.

Nekako mi se cini da se ovdje prodaju ljudi a ne djela. :)

Da recimo ti das tu fotku, jel bi se isto tako prodala? Ne tvoja. NEgo da ti doticni gospon da fotku, nitko to ne zna i odnese ju na prodaju... Zanima me koliko bi dobio.

Ma da. Hocu reci da se ne radi o djelu. Nego o imenu. Naravno, uvijek platis ime. Ali samo djelo kao djelo ima vrijednost, ali bas toliku...

Da on meni da tu istu fotku ili neku drugu svoju tog ranga i dam ju, nitko ne bi platio. Znaci, ljudi pojma nemaju o djelu. Nego ako je to napravio Lagonda, ah, snapshot... ako je to napravio xy, onda to vrijedi milijune... A u biti, tu istu fotku je napravio taj netko. Znaci, apsolutno neznanje tko je autor... Pomalo smijesno.

mislim da su Boddhisatva i Lagonda to najbolje rekli

Može-nemože: ja te fotke koje bacam smatram kao izdrkavanje a ne kao umjetnost, nisu mi vrijedne zadržavanja, da mi netko to i naruči za pare rekao bih mu: snimi si to sam, nisi toliko glup :)

i opet da citiram Lagondnu: ovdje se prodaju osobe

i to je u redu, prodaje se potpis jer je netko bio sposoban to prodat, ali nipošto se ne prodaje neznam kako genijalno djelo već djelo kakvo bi svaki budući student ADU-a, umjetnik FIAP-a, UPI-a, ULUPUH-a ili neke slične nebitne institucije trebao znati napraviti prilikom predaje mape radova za prijemni, čisto ono, da dokaže kako konta odnose i proporcije

a najžalosnije je u cijeloj toj priči što su ljudi jadno glupi i ne razmišljaju svojom glavom, nevezano sad koja je umjetnost: ljudi su spremni dat pare za potpis a da ni neznaju čime se čovjek točno bavi, isto tako su spremni vjerovat pečatu neke institucije koji stoji iza osobe

nedavno sam bio na predavanju druge godine na akademiji u Novom Sadu, situacija sljedeća: jedan čovjek želi skontat šta profesor priča, dvoje ljudi ne konta ali se trudi skontat, a ostalih nekoliko uopće ne razumiju niti se imalo trude shvatit šta ovaj priča

svi će oni imat diplomu jednog dana, štoviše, vrlo brzo

i bit će ti ovakva situacija: čovjek koji je bio najviše zainteresiran će hvatat poslove i živjet od struke, drugi dvoje možda ne na način kao i ovaj prvi, možda i da, ali tu i tamo će svaštarit i bit će im OK

problem je ovaj ostatak, ovi što ne kuže ama baš ništa, nekog od njih će potplačeni povjesničari umjetnosti dignut u nebesa svjetske fotografije :)

tako nažalost to ide, ti se Može-nemože trudiš i trgaš kao konj i svaka ti čast, međutim, kad za par godina skontaš da neki debil kojeg si jednom poznavao zarađuje puta 100 više para od tebe samo na konto potpisa, bit će ti jako krivo što si napisao i slovo u obranu takvih likova, tj., bit će ti krivo što si napisao točku od pravca ili krivulje koji tvori to slovo

mrml, točno to. dobar opis situacije. mislim da je čak i sam Može(ili se varam?) jednom prilikom na forumu pisao o nekom studentu akademije koji je u fušu snimao vjenčanja. to je nekim kanalom došlo do profaća tj. netko mu je rekao ma ovaj snima samo vjenčanja i slično i profać je automatski drugačije gledao na tog studenta a koji je bio daleko talentiraniji od večine. al eto, gle ga, pa on snima vjenčanja, ne. možda griješim kad kažem da je to Može pisao... mislim da sam tu na forumu čitao o tom slučaju.

takvo stanje stvari užasno žifcira. npr. ovo što je SMVO kopipejstao za Gurskog. ovaj tekst. hm, gdje sam to već ćuo? ah da, kao isprazan i opčenit uvodni govor nekog kritičara/povjesničara umjetnosti neke izložbe. pa čak i izložbe veselih tanjura:) tako loš tekst se može primjenit na opis skoro pa svakog fotografa. neš ti teksta, pih. "razmjeri posvečenosti", joooj, dođe mi da se klistiram. pa na svijetu ima tone fotografa čiji su razmjeri posvečenosti svojim radovima i stvaranju istih daleko teži, bolji, dublji a da ne pričam o samim fotkama i motivima fotki. al eto, ne podilaze establišmentu kritičara i kolekcionara i nema šanse da prodaju ijednu fotku za sto puta manju vrijednost ove fotke.

al ok, ukusi su subjektivna stvar. neko će pušit instalaciju govana u limenkama kao umjetnost sa dušom i "mudima" a nekome će to bit ravno sadržaju limenki -dakle govno. npr meni. ali instalaciju je napravio eminentni konceptualni umjetnik kojem je valjda to jedna od tri instalacije koje napravi godišnje jer eto to je jedna dubokoumna ideja koja traži dugotrajno promišljanje o stvarnosti svijeta i onoga što nam se podmeće pod tu lažnu sliku i jedan originalni, sasvim drugačiji pogled na svijet. promišljanje o stvarnosti svijeta i sistemu vrijednosti istog ne smije se forsirati. to zahtjeva dugotrajnu kontemplaciju i preispitivanje.

Alan, na mozak sam mislil:)

mrml iskreno ako ce itko koga poznajem sada zaradivati 100 puta vise na osnovu fotografije necu biti isfrustriran vec ce mi biti drago, jer smatram da pogotovo kod nas ljudi koji zabriju na fotografiju kao umjetnost zaraduju 100 puta manje od mene, a po mojem misljenju ima super umjetnika. Istina trgam se kao konj radim na sebi, no isto tako to ubija zadovoljstvo stvorenim, sve sto radim, radim za novac gotovo da i radim zbog novca iskljucivo. Priznajem ima zadovoljstva u tome no ne toliko kao kada nesto napravim sebi za dusu neovisno o tome dali ce to stajati na fotozinu cjeli moj zivot ili mozda ako netko shvati ideju u nekom muzeju. Te stvari radim radi sebe pa vec samim time ti radovi ispunjavaju svoju svrhu, pruzanjem nekog samozadovoljstva. Sada da odlucim biti umjetnik mozda bi ibo uspjesniji od kolega koji zele samo to i biti zbog nekog iskustva sa trzistem, mozda sam veci radoholicar od njih i sta ja znam, no oni se razlikuju od mene u jednoj bitnoj stvari, rizik, vidim da nitko nije procitao intervju od Lary Clarka, vjerovatno pola vas nema pojma tko je on, ali mislim da je bitan u tome da se shvati i taj neki rizik i zrtva koju netko radi kada odluci svjesno biti umjetnik, ta osoba moze provesti godinu i vise radeci nesto sto mozda nitko nece prepoznati, ili ce netko u meduvremenu napraviti nesto slicno te ce ovo sto on sam radi izgubiti na smislu, snazi. Meni je ponavljam drago sto se fotografija polako pocinje dizati kao medij u umjetnickim krugovima i volio bi jednom vidjeti hrvate koji prodaju radove za te svote ili bar priblizno visoke. Poanta je da budes umjetnik treba imat muda uopce probati. Npr. mi se sada na akademijama bavimo psihoanalizama, Freudom, Lacanom i raznim teorijam ljudske psihologije i filozofije, npr. meni je problem to pratiti jer niti sam se time bavio u prijasnjem skolovanju, tj. nije bilo u programu niti sam do sada pokazivao interes prema tome te sve sto zanm o tome je proizaslo iz nekog zivotnog iskustva i komunikacije s ljudima, no isto tako sma svjestan da koliko god me zivciralo to, i koliko god se ne slagao sa svime navedenim, ja moram to znati jako dobro ako se zelim baviti fotografijom ljudi, pogotovo u nekom umjetnickom kontekstu. Jer ce mi ta saznanja pomoci npr. da bolje razumijem svoj rad, ali isto tako da ga lakse oblikujem,iznesem i usmjerim zeljenoj publici. Koliko god vi to ne zelite prihvatit umjetnik treba biti nacitan, mora biti kompleksan, mora znati puno da bi to sto radi bila umjetnost, cesto ne shvatljiva vecini ljudi, jer jednostavno ne posjeduju dovoljno predznanja ili informacija da bi shvatili rad. Vecina radova ali onako 99 posto radova ovdje ukljucujici i moje ne mogu dobiti neki suvisli komentar sadrzaja, ako izuzmemo samu estetiku i pokusamo reci nesto suvislo o smislu, poruci fotografije.

stijepo :)))))

Može-nemože :) lijepo si to sve složio, ALI, pitanje je dakle tko će uspjeti kao umjetnik a bez potpore i lobiranja...uspjet će onaj tko je dovoljno uporan i tko usput ima puno sreće, i uspjet će onaj koji je neopterečen egzistencijom pa može stvarati za sebe i čekati da se nešto dogodi...a ostali...bojim se da ipak neće uspjeti

a šta se tiće koncepta, tu i dalje držim stav da to treba bit spoj ideje i tehničke realizacije, a ne samo ideje našto se večina diletanata danas fura i vadi

e sad, ljudi su u suštini glupi (govorim o institucijama) pa im je potrebno nacrtati neke stvari, ako npr. ti i ja zamislimo neku seriju fotki kao koncept koji je teže shvatljiv na prvu loptu, onda takve stvari treba objasnit u nekom eseju ili prezentaciji jer tek onda dobivaju smisao, fotka pojedinačno kao takva i nema smisao onda bez cjeline...

uvjerio sam se na svojoj koži da su povjesničari umjetnosti u biti vizualno nepismene osobe i da im je u suštini svejedno šta gledaju, oni nađu smisao tamo gdje ga nema, vjeruj mi, takav lik ti ne vidi razliku između tvoje fotke na kojoj si se pretrgao od svega i fotke koja je loša po svim parametrima, bila ona tvoja ili nečija...

to je svijet koji tako funkcionira, a ako im pritom platiš večeru, onda funkcionira još bolje ;)

poanta je da su stvari kudikamo jednostavnije ako ljudima prezentiraš i objasniš cilj i svrhu koncepta

i da se ponovim opet: draže mi je gledat koncept kao kvalitetnu fotografiju nego kao skicu nećega što bi uz puno truda mogla bit fotografija

fali "dalje stojim da se ne moze svrstati u smece, tj. losu fotku"

P.S.

vezano za dosadu oko bavljenja fotografijom, kupio sam klavir pa sad njega otkrivam

me treba ti bit žao :)

uživaju u Yann Tiersenu :)

nakon 20 godina sviranja gitare, klavir se nekako sam po sebi nametne i otvara

pa šta se fotkanja tiče, dođi na izložbu u Rijeku u siječnju, pa ćeš vidit na velikom formatu koja mi je alternativa, to će bit premijerno prikazane fotke pošto ih nema na netu

a šta se tiče te fotke gore, već smoi Može-nemože i ja sve rekli: dakle, radi se o kompozicijski školski urađenom minimalizmu, vidi se da čovjek zna, ali da je napravio nešto WOW i nije, dakle, tu cijenu je mogla postići bilo koja njegova fotka ili fotka potpunog anonimusa, ali nažalost i fotka nekog diletanta

a Boddhisatva je baš sve to najbolje objasnio

to ti je kao što npr. Zlatna Serija ima prvo izdanje Zagora pod brojem 13 pod imenom Nasilje u Darkvudu i ta edicija i danas postoji u određenom broju primjeraka. Iako ima već 2-3 reprinta, među kolekcionarima se prodaje za oko 2000kn taj original. Ako ga netko dovoljno lukav proda meni za 5000kn, onda će i svi ostali tražit te pare za taj broj, a najbolje će proći onaj koji ih je kroz godine sakupio desetak :)

dakle, samo se o parama tu radi

da, stripovi su zeznuta stvar mrml ;) :D

..pocetna cijena 3.ooo ooo eur autor Stijepo Brbora

http://s2.pticica.com/foto/0000418147_l_0_kv3m08.jpg

Kapitalizam, blažen bio, ovaj proklet. :)