Ivana_B [22. 07. 2012.] |
Pozdrav Zinovci. Eto mene s pitanjimam tj. reklo bi se kontempliranjem koje traje već par godina s moje strane, a koje se zbiva zbog konstantnih upijanja online tečajeva, pa i druženja s fotografima u inozemstvu (tamo gdje je sve po zakonu, kako bi se reklo). Htjela bih čuti i mišljenja svih vas, a vezano je za to da li smo svjesni vrijednosti koju dajemo nekome kad ga fotografiramo ili se samo prodajemo za sitan novac. Smatram da Fotozine ima najopsežniji foto forum, stoga temu otvaram baš ovdje. Naime postoje neki standardi koji se konstantno spominju od strane svih uspješnih (fotografsko i financijski) fotografa, a za koje nisam sigurna da bi kod nas prošli, prvenstveno jer se jeftino prodajemo (ipak kao narod nemamo para), a time smo i svim potencijalnim klijentima dali do znanja da ne vrijedimo baš puno. Pa krenimo: 1. Najčešće se fotografiranje sastoji od a la carte proizvoda. Dakle, fotografiranje košta toliko i toliko, ali se svi proizvodi (printovi, kanvasi, albumi itd.), moraju naknadno kupiti. Proizvodi nisu jeftini, a kupci čim vide fotografije, požele imati što više i eto veće zarade. Ovo je najčešća stvar koju čujem na tečajevima uspješne prodaje nakon što smo odradili svoj fotografski dio posla. 2. DVD je najskuplja stvar na "meniju". Ako je najskuplji kanvas 2000 dolara, DVD je 2500 dolara. Poanta je da klijenti kupe nešto što će staviti na zid ili listati pod stare dane, a ne da im date DVD pa da printaju do mile volje i dijele po susjedstvu, a DVD tutnu negdje u kut s ostalim DVD-ovima i naša umjetnost bude bačena u zaborav. 3. Ako i kupite DVD, zabranjeno vam je printanje fotografija. To pravo ima samo fotograf. Bez obzira da li ste platili fotografa, fotografije nikad nisu vaše da radite s njima što vas je volja (mnogi to ne razumiju, ali dobro...) i svi klijenti potpisuju takav ugovor. Copyright im se riba na nos. 4. Smatrate li da smo mi fotografi činjenicom da samo damo DVD i to je kraj priče, sebi napravili medvjeđu uslugu i omalovažili svoj rad? 5. Kad uđete u nečiju sobu i vidite predivan print uramljen na zidu, divite mu se. Kad listate album ili knjigu, fotografijama se također divite. Kad gledate fotografije na ekranu, samo ih doživljavate. Neke su super, neke su OK, neke su bezveze. Niti jedna nije wow. Da li je i kod vas tako? 6. U Parizu u školi koju sam pohađala, cijeli jedan studij je posvećen umjetnosti printanja i uramljivanja fotografija. Zaista do tada nisam znala koliko je to bitno, tj. koliko to nama nije bitno, a njima je. I zato oni imaju galerije u kojima se fotografije prodaju za 3000 eura, a mi dajemo DVD-ove. Apsolutni naglasak je stavljan na vrstu tinte, vrstu printera, koliko mora biti veliki print, kakvu ramu napraviti, da li srebrnu, da li crnu, da li drvenu, da li metalnu...? Sve te možda nama nebitne činjenice su izuzetno bitne za onoga koji fotografiju gleda i možda želi staviti sebi kod kuće na zid. Pa čak i način na koji su složene u galeriji jedna pored druge. U njihovom svijetu fotografija u digitalnom obliku praktički ne postoji. Nakon što se fotografija obradi, ona se printa i tada počinjen njen „novi život“. 7. Umjetnička djela možda u startu koštaju previše, no ipak se ona prenose iz generacije u generaciju i sl. Vrijednost im raste. DVD-u vrijednost ne raste, DVD je medij koji će se za par godina uništiti ili ćemo ga nehotice baciti u smeće. 8. Smatram da je zadnjih godina fotografija u Hrvatskoj dobila na značaju. Sve više ljudi se bavi fotografijom, sve više ljudi otkrije da imaju oko, sve više ljudi naprave odlična umjetnička djela. Digitalna fotografija nam je to svakako omogučila, primjećeni smo jer stavljamo fotografije na internet i može ih vidjeti cijeli svijet. Internet je ipak galerija na svjetskoj razini. No digitalija ne mora baš ući u svaku poru našeg života tj. primjetila sam koliko zbog digitalije prestajemo davati pažnju ljepoti. 9. Nedavno sam bila kod Stanka Abadžića jer sam kupovala njegovu knjigu o Parizu. U njegovoj dnevnoj sobi postoji 20-tak predivnih crno bijelih uramljenih fotografija raznih autora. Ostala sam bez teksta. Nisam niti pojma imala koliko mi fotografska umjetnost na zidu nedostaje i koliko je lijepa. Mislite li da bi moja ili bilo čija reakcija (a da mu je umjetnost bitna) bila ista da mi je g. Abadžić pokazivao te fotografije na DVD-u? Mislim da svi znamo odgovor na ovo pitanje. To je za sad to, take it away! :) |
sandrab [22. 07. 2012.] |
Puno tema za razmišljanje i dobrih poanti, a meni se oko i misao ipak stalno vraćaju na onaj dijelić teksta napisan u zagradi, naoko sporedan: "ipak kao narod nemamo para". Mislim da tu zapinju sve poante i razmišljanje :(. Možda jednom bude i kod nas drugačije. |
susko [22. 07. 2012.] |
Umjetnost valja jedino kad je besplatna. |
sokol [22. 07. 2012.] |
Ne mogu vjerovati, možda nam fotografski ukusi i smjerovi nisu slični, ali ova fotografska filozofija i poimanje fotografije, definitivno nam je gotovo pa identično. O tome pričam već neko vrijeme i upravo sam zgrožen koliko kod nas ljudi ne drže ništa do fotografije u obliku povećanja, uramljene fotografije na zidu. Apsolutno se slažem sa svime što je napisano. Nedavno sam za potrebe naše obiteljske kuće napravio tridesetak povećanja 90x60 cm uokvirio ih u okvire 100x70 cm, po galerijsko - muzejskim standardima, i svi koji su vidjeli rekli su da je to definitivno drugi prostor, rekli su daje prostor oživio i dobio svoju osobnost, dok iste te fotografije kada ih gledaju na televizoru s DVD-a, jedva doživljavaju, to je definitivno istina. Upravo zbog povremenih interesa klijenata za moja povećanja i zbog svojih potreba stvaranja arhive i periodičkih izmjena fotografija na zidovima odlučio sam se prije nešto više od godinu dana, ustvari skoro dvije godina na kupnju velikog fine art printera, što se pokazalo kao pravi potez, jer je između ostalih pozitinih stvari time stvorena predispozicija da je svaka moja fotografija kompletan autorski rad od snimke do apliciranja na papir ili platno, moj autorski rad. Zadovoljstvo koje fotografija pruža u fizičkoj formi, virtualni oblik nikada neće dostići, virtualna fotografija je samo informativna i nekada se neće moći doživjeti tako živo i stvarno, kao što se doživljava u stvarnom fizičkom svijetu. Čast mi je da sam zbog tog svojeg načina razmišljanja i projekta na kojem radim primjećen i od strane Canon marketinga koji su za svoj Case Study izradili na temelju mog primjera i ovu Brošuru Mislim da je fotografija u Hrvatskoj još uvijek uglavnom degradirana i osakaćena, omalovažena i podcijenjena, zašto ? Pa upravo zato što nije dovoljno da se cjelokupna fotografska scena u Hrvatskoj odvija u nekoliko zatvorenih krugova, možemo ih definirati kao 1. Akademski krug koji pokriva uglavnom suvremenu i konceptualnu fotografiju, 2. Zajednicu fotoreportera, kojoj samo ime kaže što pokriva i 3. Zanatsku fotografiju, koja pokriva modnu i reklamnu fotografiju. Konsolidirane fotografske amaterske scene u hrvatskoj nema, sve ono izvan ova tri kruga je vjetrometina, na kojoj se fotografi amateri-enruzijasti, snalaze kako znaju i umiju. Problem je u tome što su ova tri kruga ljubomorno zatvorena, nema interakcije sa amaterskom scenom na kojoj djeluju autori svih fotografskih pravaca i koji bi puno više mogli dati za Hrvatsku fotografiju kada bi postojala komunikacija između ovih grupa, i amaterske scene, koja bi se tada mogla definirati kao četvrta grupa. Jer, amaterska fotografska scena, je sama po sebi bliža široj javnosti, i kada bi se ove tri grupe otvorile i uspostavile neku vrsti interakcije sa amaterskom scenom, u široj javnosti bi se počela stvarati sasvim jedna druga percepcija fotografije, polako bi se o fotografiji prestalo razmišljati kao o nečemu na DVD-u i nečemu što je tamo neki dodatak novinskom članku ili pak nešto što razumiju samo visokoškolovani, akademski obrazovani fotografi i publika. Fotografiju i to sve njezine pravce tako bi se približilo široj javnosti, koja bi tada pomalo počela graditi jedno novo poimanje fotografije, i kada bi shvatili što žele, ustvari što im se sviđa toliko da bi to poželjeli imati na zidu, polako bi se počelo stvarati tržište za fotografska povećanja, za fotografije koje obogaćuju i oplemenjuju prostor i samim time podižu kvalitetu života. Za tako nešto treba naravno stvoriti preduvjete, treba raditi na popularizaciji fotografije prvenstveno kroz organiziranje izložbenih postava, a za tako nešto prvenstveno odgovorni u kulturi moraju napraviti prve korake i promjeniti dosadašnju praksu, te početi aktivnije financijski podupirati postavljanje izložbi, rad fotografskih udruga i prestati sa praksom da od 10 fotografskih događanja financiraju 6 događanja koja su u domeni suvremene fotografije, 4 konceptualna, a sve drugo ne postoji. Treba razbiti tu učahurenost i pustiti da se svi pravci razvijaju i to podupirati, samo tako će se u Hrvatskoj stvoriti percepcija o stvarnim fotografskim vrijednostima, i samo tako ćemo polako silaziti sa margina svjetske fotografske scene. Pravo je zadovoljstvo što je otvorena jedna ovakva tema i što postoje ovakva zdrava razmišljanja ! |
sokol [22. 07. 2012.] |
Predivno rečeno : " No digitalija ne mora baš ući u svaku poru našeg života tj. primjetila sam koliko zbog digitalije prestajemo davati pažnju ljepoti. " |
Matej9o [22. 07. 2012.] |
Ivana_b i sokol, odlicno receno. Mislim da temu tu treba zakljucati i ostaviti je ljudima na razmisljanje. Povrsnim razmisljanjem se ne dolazi srzi ovog problema. Tek nakon malo jasnijeg i pomnijeg razmisljanja se dolazi do bitnog dijela problema. Hrvati su se previse razmazili i premalo cijene fotografe, fotografski rad i umjetnost koja proizlazi iz nje. Malo glupo da ja pricam o tome, koji imam 21 godinu, ali stvari su ocite. Koliko se cijene fotografi od prije par desetljeca ? Koliko modernih fotografa se cijeni danas ? Izuzev tu fotozine i nase "obitelji" gdje mi medusobno znamo tko je tko i sto on predstavlja, vec medu obicnim pukom koji okom trazi lijepo sto ce ga zanimati i zaprepastiti. Njih ne zanima s kojim je to tijelom i objektivom napravljeno, koje tehnike su upotrebljene. Njih zanima ono konacno i predstavljeno. Steta sto je sve manje i manje ljudi koji traze to konacno. Ne shvacam ljude koji gledaju lijepu fotografiju i komentiraju: "ovo je slikano s nekim skupim fotoaparatom, da i ja imam jedan takav i ja bih mogao slikati takve fotografije". |
melodije [22. 07. 2012.] |
Ja sam kao muzičar ovdje uljez, no usudio bih se nešto reći. Hrvatske jednostavno nema građansko društvo. Mi smo nekakav polusvijet na razmeđu civilizacija, interesa, politika i strateških poteza onih velikih. S druge strane zahvaljujući današnjem stilu života imamo pristup i uvid u ono što se događa oko nas – potom neizbježno nastaje diskurs uspoređivanja s drugima. Prvo uvidimo kako je kod nas sve grozno, da bi zatim shvatili da je kod nas za neke stvari zapravo super i tako u krug. Ja sam kao muzičar nastupao u najvećim hrvatskim 'hramovima' glazbene umjetnosti da bih drugi dan svirao u nekoj crkvici ili nekom trgiću za 0 kuna i tako svake godine ispočetka. Nema sustava vrijednosti da me ocijeni, stavi u određeni razred i onda se ja, znajući koliko vrijedim, polagano uspinjem do vrha, ili barem u smjeru prema gore. To jednostavno ne postoji. Dobra je stvar to što možda mi upravo imamo priliku takvo nešto ustrojiti, loša je stvar što ako mi to brzo ne učinimo, netko će drugi po svojim pravilima to ustrojiti 'za nas'. Uzmimo jedan primjer. Nona od moje prijateljice živi u par exellence secesijskoj zgradi, sa predivnim stubištem, ogradama od kovanog željeza, keramikom s Klimtovskim i Wagnerovskim motivima, a ima penziju od 900 kuna i nema ni za grijanje po zimi i sad joj sin misli razvaliti onaj predivni kameni pod da bi stavio neki laminat. Tu zgradu su izgradili stranci, u tom su stanu živjeli neki dobrostojeći Židovi čijih potomaka više niti nema, znamo kako i zašto, itd. itd... Da su stvari onakve kako su na zapadu npr. u tom stanu bi živjela neka građanska obitelj koja bi jako željela da Tvoje fotografije u adekvatnom okviru vise na njihovom zidu, u navečer bi ta ista građanska obitelj otišla slušati koncert na kom sviram ja ili netko još bolji od mene, a ne onaj ko' ima vezu pa mu sredi neku gažu. Nadam se da će se ovo što je sokol napisao više dogoditi, ali i mi umjetnici moramo biti strpljivi s rezultatima! S druge strane, Zagrebačka filharmonija je redovito donirana od Grada Zagreba i plaće su im sigurne i imaju zbilja u redu uvjete za rad. Neka mi netko nađe cd ili dvd kojeg je ta naša glavna predstavnica glazbe u hrvata plasirala na međunarodno tržište. Pa mi nemamo kompletnu snimku na cd-u od Nikole Šubića Zrinskog niti od Ere s onoga svijeta. Plaće stižu svaki mjesec a najvrijednje hrvatske prizvode ne pokazujemo, ne dičimo se njima i što je najgore ne zarađujemo na njima. Bojim se da su stihovi AGMatoša obistinili...i da će ono gore što sam napisao o strancima riještit tu situaciju umjesto nas samih... Ispričavam se što sam zabrijao na stranu glazbe, ali mislim da smo svi u istom loncu! I još nešto... nađite neke dobre kontraargumente ovome što sam napisao jer mi se to uopće ne sviđa... |
Davor-Zerjav [22. 07. 2012.] |
Ivana_B i sokol, dobro rečeno. Ja bih dodao da smo si za razjedinjenost i manjak sredstava sami krivi. To što se amaterska scena ugleda na akademsku, zanatsku, profesionalnu i sl. - to je krivo, jer amaterska scena ima drukčije karakteristike, djelokrug i interese. Dok to ne shvatimo - ništa od nje. Osnovni problem amaterske scene (bez obzira radi li se o klubovima ili pojedincima) jer nespremnost za suradnju i uvažavanje drugih. Tuđi se uspijeh ili doseg uglavnom gleda negativno jer se gleda "naočalama" tzv. profesionalaca koji vode borbu na tržištu jer se žele dočepati profita. A amater je onaj koji voli fotografiju. Još jedan problem s razjedinjenošću vidim u tome što se kao u srednjem vijeku iz fotografije kao znanja/vještine radi "misterij", tj. ne prenosi se znanje jer će ti kolega ukrasti tehniku/ideju/znanje?!? Ne daj bože da netko podijeli s drugima ono što zna :) Pa onda još veeeliki egotriperi koji dignu nos ako misle da su dobri fotografi... Oni uništavaju mnoge oko sebe i stvaraju zatvorene hermetične krugove u koje puštaju samo "sebi ravne", a to sa stvarnošću nema veze :) Manjak sredstava? Pa zar ne postoje sponzori, fondovi, natječaji, Min. kulture? Jedino, treba napisati i organizirati kvalitetan program i ostvariti suradnju s određenim institucijama/galerijama/muzejima/izložbenim prostorima da bi sredstva bila osigurana. A tko sustavno i uporno piše programe i organizira fotografske manifestacije? Onaj koji to uspije očito je morao nešto i napraviti prije da projekt uspije. |
Ivana_B [22. 07. 2012.] |
@sandrab: znam da "nemamo para", no smatram da to ne znači da bi se trebali kompromitirati. Npr. automobilima nisu pale cijene jer mi nemamo para, nego određeni standardi biraju određene automobile. Neke auto kuće daju ekstra klimu, ekstra senzore za parkiranje, ekstra zimske gume... ali ne spuštaju cijenu, dakle ne kompromitiraju se. Auto koštaju koliko koštaju, a na kupcu je da se pobrine kako će doći do novca ako želi auto. Postoji velika razlika između spuštanja cijene/besplatnog davanja (dakle kompromitiranja) i dodavanja bilo čega na vrijednost koja je takva kakva je, što je kompromis u svrhu bolje prodaje i podizanja svijesti kod kupca da ono što kupuje vrijedi više itd. |
Matej9o [22. 07. 2012.] |
Samo jedno kratko blic offtopc pitanje. Da li je nuzno da osoba bude zanatski obrazovana sa nekom diplomom i treba li zavrsiti neki umjetnicki fakultet ili akadamiju da bude priznata ? Konkretno ako govorimo o fotografiji. Moram se sloziti i s Davorom. Svi se okrecu samima sebi. Razumljivo je da svatko nastoji priskrbiti sebi i svojoj obitelji osnovnu egzistenciju i da zbog toga cine stvari mimo drugih kolega fotografa. Na drugu stranu mislim da bi se trebali udruziti, kao sto postoji hrvatska glazbena unija. Ako se ne varam clanovi unije imaju neke povlastice i sl. Znaci udruzuju se radi opceg dobra clanova. Zasto fotografi nemaju tako nesto ? Zajednicu koja ce se zalagati za pojedince. Godinama pokusavam nagovoriti neke starije fotografe u pozegi da se osnuje foto klub. U pozegi nema pristojog mjesta za izlaganje fotografija. Ja bi bio odusveljne kad bi 4-5 puta godisnje mogao otici na neku izlozbu od kolega iz osijeka, zagreba, cakovca i ostalih fotografski razvijenijih gradova. Ako si necemo pomoci sami, nitko nam drugi nece pomoci. Za dobar dio sami smo si krivi. Sto je melodije napisao da imamo sansu ustrojiti neka pravila, mislim da je za neka malo kasno, ali jos uvijek imamo sanse. |
Ivana_B [22. 07. 2012.] |
@sokol: odličan odličan tekst. I činjenica da si kupio printer jer ono što se nudilo oko tebe nije valjalo, je apsolutno hvalevrijedna. Mislim, fotografirati landscape, a te fotografije prikazivati samo na ekranu ima nula smisla. Kad stanemo pred predivan landscape i fotografiramo ga, jedini način da prenesemo svoj doživljaj je velikim printom. Jedini :)
Drugi dio teksta također govori o našem tipičnom problemu grupiranja i gledanja u tuđe dvorište jer mislimo da je tamo trava zelenija. Ako i nije zelenija, mi ćemo se uvjeriti da je. |
Ivana_B [22. 07. 2012.] |
@Matej9o: Što ti to znači biti priznat? Mislim da možeš postati priznat jedino svojim radom, odlazak na akademiju možeš smatrati radom, no možeš to smatrati i samo odlaskom u školu. Priznat si kad imaš klijente, kad su ti fotografije u galeriji, kad se tvoj rad cijeni. Za to ti ne treba škola. Mislim da imamo dosta klubova, imamo čak i Hrvatsku udrugu fotografa čiji sam član postala ni sama ne znam zašto, jer vidim da im niti web stranica više ne radi. Kod nas se fotografi i unutar klubova/udruga podjeljivati. |
sandrab [22. 07. 2012.] |
@Ivana_B: da ne bi bilo zabune, ja se slažem s tvojim tekstom samo što sumnjam da će se bilo što promijenit u doglednoj budućnosti, uglavnom zbog tog komadića teksta u zagradi. Na žalost. :( |
Marinero [22. 07. 2012.] |
Bravo Ivana_B, slažem se sa tobom ali teško da se može promijeniti svijest ljudi. A tvoj komentar će utjecati na fotografe i fotografiju kao da si bacila kap mazuta u more...Bravo za tebe, ali...! |
Zeke [22. 07. 2012.] |
Ivana i Sokol su uglavnom sve rekli a njihov bunt i trud pokazuju i rezultate. Neću ih ponavljati. Bunim se na onaj ostatak koji govori - kod nas je tako, što se može. Može. Netko više, netko manje - bitno je boriti se i ne posustajati. Na žalost, ne možemo se uvijek osloniti na kulturne institucije i službene galerijske prostore, pa niti na redovna proračunska sredstva. Ove godine kao klub organizirali smo do sada tri gostujuće izložbe izvan oficijelnih krugova zaduženih za kulturu, a nadamo se da će ih još biti do kraja godine. Ne kažem da smo time zadovoljni. Može se i bolje i više. Ali i to je imalo pozitivnog odjeka i pokazalo građanima što znači printana i opremljena fotografija, a na kraju je imalo i pozitivnog odjeka među ljudima zaduženim za kulturu grada. Zbog nedostatka sredstava i neadekvatnog prostora ponekad smo pristajali i na kompromise - i nije se pokazalo dobrim. Sami sebi moramo dizati kriterije, a ne rušiti ih. Mateja zovem da nam se priključi ponekad u klubu Nova Gradiška. Zajedno ćemo možda više napraviti. Napokon, naša prva klubska izložba bila je u Požegi. |
weberica [23. 07. 2012.] |
Ivana, sokol i Melodije - sve stoji , a ova zemlja je u banani još od 1941-ve i sve je gore... dole |
sokol [23. 07. 2012.] |
@Weberica,mali ispravak, ova zemlja je u banani još od 1918. ! |
melodije [23. 07. 2012.] |
1102., 1527., 1815., 1868., 1918., 1941., 1991., 2012. vanzemaljci dolaze he he:)))) |
housel [23. 07. 2012.] |
@sokol, mali ispravak, ova zemlja je u banani još od stoljeća 7. ;) |
dani28 [23. 07. 2012.] |
ivana, krečem se medju razlićitim ljudima, jednima je smješno što se bavim fotografijom, drugima je to ok, kažu za dosta slika da su im jako dobre. neke legice su kao rekle da če kupit moje slike, neke su bez para, neke imaju para. medjutim nisu. nego mi je recimo jedna poslije rekla kako je skinila s fejsa sliku i pokušala isprintat, al je bila mala rezolucija i nije joj ispalo dobro, jednu od mojih prvih fotografija, koju bi joj ja poslo besplatno u večojoj rezoluciji da si može isprintat, ne ona ju je odlučila "ukrast" s fejsa. tak da kod nas jako teško prodat bilo šta, pogotovo fotografiju, kojoj se eto pametni koji prokartaju novce, smiju meni koji sam kupio skupi fotoaparat |
Zabac [23. 07. 2012.] |
Varate se. Kriva percepcja. Ulazimo u kapitalisticko drustvo. Svako od nas/vas vrijedi tocno onoliko koliko je netko spreman platiti. Tako je i s radom i produktom rada. Ako se moze dobiti za manje dibiti ce se. Nazalost, nikome od stvaralaca to ne pase. Kupci prolaze jeftnije. Nekad prodajemo, a nekad kupujemo. To vam je to. |
Ivana_B [23. 07. 2012.] |
@Marinero i Zeke: svijest ljudi se teško mijenja, ali se svijest mijenja uslijed vanjskih utjecaja, a u ovom slučaju smo to mi. Ne kažem da će svi ljudi početi kupovati umjetnost iz galerija, ali ako svi fotografi koji fotografiraju klijente daju istima DVD-ove i smatraju to normalnim, onda će to i klijenti smatrati normalnim. Ako mi kao fotografi svi imamo pravilo da DVD ne dajemo nikome nego isključivo neke printove (koju god veličinu), onda s vremenom svijet kreće u smjeru gdje je "normalno da se ne dobiva DVD i ako ga žele, moraju ga puno platiti". Nije ni čudno da se fotografija u očima onih koji se ne bave njome postala nešto nebitno, nešto kao "zašto to toliko košta, pa to svatko može?" kad ju sami tako tretiramo. Ne možemo reći da si dijelom i sami nismo krivi. Činjenicom da ćemo nekom dati DVD zaista direktno govorimo: "evo ti pa si razvij kako hoćeš". Napravi si printove, napravi si album, napravi si kanvase... Mi volimo pratiti pravila. Mislim, čak i hodamo po crvenoj traci za bicikle jer nam se sviđa hodati unutar okvira, dakle sve se može. Osobno ne prihvaćam stavove kao: "narod je takav, nema se para, zemlja je u banani i sl." jer je najlakše okrenuti leđa i jamrati nad sudbinom. @dani28: način na koji pristupaš svom fotografskom radu je način na koji će te ljudi shvaćati i time te cijeniti ili ne. Znam da ovo sad zvuči možda nedokučivo ili možda prepotentno, ali mislim da čak i moji prijatelji znaju da im ne smije pasti na pamet staviti moju fotografiju na svoj zid bez da su me pitali, a to je zato jer često pričam o vrijednosti svog rada, tj. dajem ljudima do znanja da se cijenim. Dakle, ako i nekome padne na pamet takvo nešto, prijatelj ili ne, nadam se da ćeš mu lijepo objasniti da se to ne radi bez tvog dopuštenja (ili prodaje, koji god da je već tvoj princip rada). |
makara [23. 07. 2012.] |
Shvaćamo li svoju vrijednost ili se samo prodajemo? Ja bi to rekao ovako: Za koliko se prodaš toliko i vrijediš te za koliko budu prodavali tvoja djela toliko ćeš i vrijediti |
Lagonda [23. 07. 2012.] |
@melodije: jos da ubacim poravnanje planeta, pa kojekave Nubiru i slicne gluposti... :) |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
Mario, jaooo i ti ga blebneš ko i Susko. pa nije fotografija plac. ima tu masu fotografa koji u HR ne mogu prodat fotke pa ih ja cijenim i vrednujem daleko više nego neke precjenjene koji su eto, igrom karme, došli do veza i vezica što u ministarstvima, turističkim zajednicama i slično. |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
tak razmišlja Grunf: tko leti vrijedni to ne leti ne vrijedi. |
Lagonda [23. 07. 2012.] |
Eh sad, nije Mario bas tak jako bubnuo... Nazalost, ponuda i potraznja je tu koja diktira... Sjetimo se samo famozne fotke Rajne ili kaj je vec bilo... Kolko to vrijedi? Eto, bas toliko koliko je placeno, nazalost. To je jedino bitno. Mozes ti imati auto godinu dana star i moze vrijediti ne znam koliko, ali ako ti ga nitko nece kupiti, i dalje ce biti hrpa lima u garazi. Ono sto je dobro kod fotografije je sentimentalna vrijednost. Vrijednost koju mozemo vrednovati kroz nekakvu promidzbu lijepe nase, nas, pojedinca, utjecati na to fotografija ipak znaci nesto. Ne u novcima, nego kao neka umjetnost. A svakome je njegova fotografija najnaj... Ali realno, u svijetu, hm hm... |
makara [23. 07. 2012.] |
puno je onih koji misle da vrijede više nego što uistinu vrijede... a oni koji ustinu vrijede se ne moraju brinuti za svoja djela... |
Ivana_B [23. 07. 2012.] |
Vrijednost fotografija Rajne (tj. ono što je plaćeno za nju) ne proizlazi samo iz toga tko ju je napravio i kad ju je napravio, već i činjenica da se radi o fotografiji veličine 3 metra printane na pleksiglasu ili tako nešto. Skupim umjetničkim djelom čini ju puno stavaka, ali prvenstveno činjenica da se radi praktički o muralu. |
Lagonda [23. 07. 2012.] |
Vrijednost tog printa i plexiglasa i rada ljudi i vremena sigurno vrijedi milijune... hm hm... |
makara [23. 07. 2012.] |
vrednovanje umjetničkog djela ne bi trebalo imat veze s "printom" |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
"puno je onih koji misle da vrijede više nego što uistinu vrijede..." -slažemo se u nečemu, jel. "a oni koji ustinu vrijede se ne moraju brinuti za svoja djela..." -ahahaa, još jedan bleb. kad bih ti krenuo nabrajati koliki vrhunski majstori iz bilo kojeg pravca u umjetnosti bi ti se grohotom nasmijali pa čak i uvrjedili na ovu izjavu, ne bih do sutra stao nabrajati. ma daj molim te, mojne.... al fakat ono... uvjeril si me argumentima. ljudi, vrijednost nije jednako novac. nije jednako samo novac. daleko je složenije pitanje vrijednosti. nemojmo banalizirati nečije živote i postignuća samo kroz novac. pa koliki su umjetnici priznatiji i poznatiji vani samo zato jer im se gadilo guzit u ove korumpirane, nesposobne strukture. vrijednost je nečije vrijeme, volja i prethodno sticano znanje i iskustvo uloženo u neko djelo. ma mislim ko da nikad niste ćuli za umjetnike koji su skapavali od gladi i neimaštine a danas se svijet klanja njihovim djelima koja se u Sothebysu prodaju po astronomskim ciframa... o čemu pričano? |
Filip [23. 07. 2012.] |
Febivjetar! Živio! Slažem se! A jedina prepreka novčanom vrednovanju su gladna usta kojih je kod nas previše. Za ostalo se pobrinila majka prirode kad nam je ugradila pohlepu. |
sokol [23. 07. 2012.] |
@Febivjetar, imaš pravo, a samo kad se sjetimo koliko vrhunskih majstora je kroz život kuburilo sa besparicom i jedva preživljavalo, dok su bili živi, a kasnije su njihova djela dostigla milijune, znači dok su bili živi nisu vrijedili, a sada vrijede, e to je dokaz da ne stoji tvrdnja " a oni koji ustinu vrijede se ne moraju brinuti za svoja djela... " Da, ne moraju se brinuti za svoja djela, jednom kad umru će vrijediti, ali što im to vrijedi kad im crv svrdla kroz glavu dva metra pod zemljom, a netko drugi kraljevski živi ne njihovoj muci i trudu, a prvenstveno njihovoj stvaralačkoj ljubavi ! Nakraju krajeva i legendarni Ansel Adams je do kraja svojih sedamdesetih godina života bio u financijski nezavidnoj poziciji, cijeli život, a sada odnesite jedan njegov negativ u neku ugledniju aukcijsku kuću i dostići će cijenu možda i stotine tisuća dolara, ako ne i milijun ! |
Filip [23. 07. 2012.] |
Onaj tko vrijedi bilo bi mu najbolje a odma umre! :) |
makara [23. 07. 2012.] |
Febivjetre Bojim se da ne postoji toliko umjetnika koji bi se uvrijedili na ovu moju izjavu, istina puno bi ih se uvrijedilo, ali ne umjetnika, nego onih koji to misle da jesu. Kada pričam o vrijednosti umjetničkog djela ne pričam o novcu, pravi umjetnik se ne povodi za novcem, jer da se povodi, ne bi bio to što je. Također ja ne pričam o Hrvatskoj i prilikama u Hrvatskoj, nego o umjetničkom djelu, koje je bezvremensko, i kao takvo uvijek nađe svoje mjesto, samo mu nekada treba vremena. Istina žalosno je što u mnogo slučajeva, na tom djelu puno više koristi imaju neki drugi, nego sam umjetnik, ali to je sudbina mnogih velikih umjetnika, a ja bi čak rekao i cijena koju moraju platiti (koliko god to zvučalo žalosno, bojim se da je istinito). Nadalje, ja mogu poštivati nečije vrijeme, volju i prethodno sticanje znanja te iskustvo uloženo u neko djelo, ali nikako po tome vrednovati samo djelo, koje je nastalo kao rezultat svega toga. U umjetnosti se ne vrednuje trud nego rezultat, koji, istina, često i je posljedica truda ali nekada je trud uzaludan, jer potrebno je ipak nešto više :) |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
kažeš Mario ti: "Ja bi to rekao ovako: Za koliko se prodaš toliko i vrijediš" pa sad usporedi sa ovom izjavom "Kada pričam o vrijednosti umjetničkog djela ne pričam o novcu, pravi umjetnik se ne povodi za novcem, jer da se povodi, ne bi bio to što je." -svaka ti čast na jasnoći i preciznosti tj. dosljednosti u izjavama. uvjerio si me potpuno. te za koliko budu prodavali tvoja djela toliko ćeš i vrijediti" -sve se ovo zadnje kaj si napisao da isčitati iz prethodne izjave;-) mislim šta reći? kakvu poruku poslati?:) gle, neda mi se prepucavat.... |
makara [23. 07. 2012.] |
I da dodam: pravi umjetnici su svjesni cijene koju moraju platiti, i bez obzira na to, opet biraju taj put. Zato oni i jesu tako veliki, zato njihova djela i jesu tako velika, a njih je tako malo. Ali puno onih koji misle da su oni ti, i da bi to trebali naplatiti za ovoga života. |
makara [23. 07. 2012.] |
"Za koliko se prodaš toliko i vrijediš" - pravi umjetnik se ne prodaje "za koliko budu prodavali tvoja djela toliko ćeš i vrijediti" - na pravim umjetnicima uvjek netko drugi zarađuje nije mi jasno, što tu nije jasno. |
makara [23. 07. 2012.] |
ponavljam, ne kažem da je to pošteno ali u većini slučajeva je tako. |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
"pravi umjetnici" -looool, dobar i precizan opis:) "Za koliko se prodaš toliko i vrijediš" - pravi umjetnik se ne prodaje" -tu je toliki nesrazmjer između ove dvije rečenice i između prve tvrdnje i ove zadnje da te ne mogu poloviti. znači npr. jedan Gursky koji ima izvrsne radove(puno bolje od ove famozne fotke) nije umjetnik jer je eto prodao svoje djelo za fantastičnu svotu? daj se dogovori sa sobom šta želiš reći ili budi jasniji.... |
Ivana_B [23. 07. 2012.] |
Možemo li se molim vas vratiti na temu o kojoj pričamo o vlastitom "prodavanju za sitne pare" jer dajemo DVD-ove umjesto da ukazujemo na vrijednost nečijeg djela na zidu ili albumu (dakle u printanom obliku)? Hvala :) |
housel [23. 07. 2012.] |
susko vam je u 3. postu sve rekao u jednoj rečenici.. |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
ma Susko je Bog. sve kaj on veli to mora biti tako. fala kaj si nas upozoril da nam se Susko obratio. |
ico00 [23. 07. 2012.] |
U Hrvatskoj je fotografija na zidu luksuz. I to je bolna istina. Netko je povukao paralelu s autima, ali ja se ne bi složio. Auto je nešto korisno i skoro pa nužno u ovo doba dok fotka na zidu nije. Malo veći print, kvalitetno opremljen može bez problema dosegnuti 1000kn. A tko danas može pljunuti 1000kn za jednu fotku na zidu kad s tim može platiti mjesečne režije. Moj tata se cijeli život bavio fotografijom, ja se u zadnje vrijeme bavim i volim ju i ja imam nekakve kaširane fotke/postere po zidu i fotke u Hama staklenim okvirima. Nemam nikakve super printeve koji su kvalitetno opremljeni. Kako da ih onda ima netko s prosječnom plaćom i bez prevelikog interesa za fotografiju? Prije su fotografi fotkali, napravili fotke i te fotke naplatili, a negative zadržali. Kad si htio još fotki onda si ih opet platio. I danas je to izvedivo, ali eto, svi odmah daju fotke na DVD-u jer je takav trend i teško da ćeš nekome moći samo prodati printane fotke. Tehnologija je otišla napred i to nije ništa čudno. |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
pitanjce! kak je prije bilo dok su se vjenčanja fotkala na film? ak me sječanje ne vara oženil sam se 2004:) i sve je fotkano na filmu pa skenirano i dobili smo album a sve ostale fotke na cedejima sa kojih smo si sami kasnije printali u studiju fotke. iako su filmovi ostali kod fotografa. ne bih htio biti zloguki prorok ali čini mi se kao "mission imposible" da se fotografe vjenčanja ma kak oni dobri ili loši, poznati ili nepoznati bili, natjera da mladencima ne daju DVDeje. nekak mi ovi fotografi vjenčanja šute na ovu temu. ajmo ekipa, komentirajte. |
blue [23. 07. 2012.] |
Nije mi bas jasno o kojim fotkama konkretno pricate.. generalno sve fotografije tipa fotografije partija, vjencanja, krstenja.. ili samo za nekakve pejzaze, aktove i sl.? |
housel [23. 07. 2012.] |
@febivjetar ..kako god ti kažeš, meni sve odgovara |
sokol [23. 07. 2012.] |
Slažem se da je auto danas nužnost bez koje se teško može funkcionirati, pogotovo nama koji živimo tamo gdje nema drugog prijevoza i gdje su nam sve institucije, službe i trgovine udaljene najmanje 15-16 km. Ne slažem se da fotografija na zidu nije korisna, predugo bi bilo elaborirati zašto se ne slažem, ali samo tvrdim da svaki oblik vizualne umjetnosti ili da ne budemo pretenciozni, vizualne dekoracije, oplemenjuje prostor u kojem živimo i time podiže ukupnu kvalitetu života, što konkretno fotografiju čini korisnom, možda i korisnijom od nekih auotmobila. Odmah ću objasniti zašto to tvrdim, pa recimo auto je potreba, i od točke a do točke b u današnje vrijeme dovesti će vas i nova Dacia od =49,000,00 HRK, nova Lada 112 od =59,000,00 HRK kao i nova Astra od 120,000,00 HRK i novi C5 od =180,000,00 HRK, i sada vas pitam kada već govorimo o kvaziracionalnosti i suštoj potrebi koliko je na cestama Dacia i Lada, a koliko Opela i Citroena, i možemo vrlo lako zaključiti da su ljudi neracionalni i kupuju aute koji su im djelomično beskorisni. Nadalje ako se onaj tko ima običaj ići u kafiće i onaj tko puši, toga odrekne na tri mjeseca(jer je to beskorisno i štetno) i imati će 4 vrhunski opremljena povećanja po galerijsko-muzejskim standardima, koji će nadživjeti i njihove potomke, što je korisnije protjerati kavu, pivu ili rakiju kroz drob u kafiću pa nemati ništa osim bolesti ili to napraviti kod kuće pa uz bolest imati i vrhunsku fotografiju na zidu za cijeli život. Ono što je bitno, i što je Ivana_B dobro detektirala je to da se danas od strane mnogih DVD-i sa fotografijama olako daju i tako se omalovažava cjelokupna fotografska scena, to je isto kao da je svojevremeno Ansel Adams uz fotografije dao i kopije svojih negativa, pa neka si ljudi povećavaju kako i koliko hoće, to je sumrak fotografskog stvaralaštva. Ako se nkom daju fotografije da si napravi izbor povećanja koje bi eventualno naručio od vas, onda se da CD ili DVD sa datotekama 600x400i 72 dpi i stupanj kompresije na 40% kvalitete, ili 6 u fotošopu, tako da datoteka ne prelazi 100 kila. Volio bih kada bi se nekako svi mi počeli konkretno truditi i zalagati i poraditi više na populariziranju fotografije u njenom realnom, fizičkom, printanom obliku, rekao bih u njenom iskonskom obliku-NA ZIDU. Jer digitalna fotografija koji nije printana ili fotogtrafija koja nema svoj fizički negativ ili pozitiv u stvarnom svijetu fizički ne postoji, postoji samo kao virtualna projkecija jedinica i nula, koje ako su pohranjene na tvrdom disku ili flash kartici, ako nisu u faradejevom kavezu mogu u hipu nestati, malo jače EM pražnjenje u okolini i nema više jedinica i nula. Upravo u toj krhkosti i nestabilnosti arhiviranja fotografija u digitalnom obliku, printanje fotografija dobija na važnosti. Dobro ovo je isto malo of topic ali vezano je ipak uz temu. |
sokol [23. 07. 2012.] |
@Febivjetar, ma evo moram reći, poznaniku sam fotografirao krstitke, i dobio je on fotoalbum, uvezen i u njemu 60 fotografija 40x30 cm, a dobio je on i dvd isto kao fotoalbum ali u formatu da ga samo može gledati na DVD plejeru, ne može s njega printati fotogfrafije, neka im daju takve DVD albume. Davati im datoteke koje mogu printati je glupost ! |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
je, sokole. slažem se da je glupost. i sa Ivanom se slažem ali je to uzelo maha. pogotovo kaj se tiće vjenčanja. |
Lagonda [23. 07. 2012.] |
Sokol uporno spominje zid. :) Nedavno je bio post o tome, kud sve to ide. Digitalija je dovela do omalovazavanja fotografije (ne pricam sad fotke vjencanja za 3 ili 9 tisuca kuna), rada i truda, kreativnosti... Danas "svi sve mogu". Tehnicki gledano, pa skoro. Svi imaju digitalne fotice, vrlo prihvatljivih cijena i dobre makine. Medjutim, tko zaista printa na veliki format? Takodjer sam za to da imam stan s ooooggrrrooooomniiiim zidom gdje bih to mogao vjesati. Nemam sve, ali neke od mojih radova krase moj zid, zid kod oca, kod nekih ljudi. Nisu velike, ali recimo 30x40 pa navise, ljudima se to svidja. Meni je fora vidjeti dobru fotgrafiju na zidu. Gledat ju ocima. A ne preko monitora. A to malo tko radi. Druga stvar je ta sto za tisucu kuna recimo jedan veca fotka, kashirana, uramljena, predstavlja u danasnje doba "nesto" sto "moj frend" to moze napraviti, ima on onja profi aparat (300d recimo)... Zalsono je da se vrijednost necijih fotografija ne vrednuje toliko. Dal moramo malo i mi prilagoditi svoje zelje, misljenja, prilagoditi se situaciji, hm... Realo, mozda bi i trebali nazalost. Danas neki zalaz Sunca zaista moze svatko snimiti. I recimo da bude 50 autora sa mrak zalascima. Tko ce platiti tisucu kuna ili vise za fotku koju mu frend napravi? I njemu dobro. TO je problem. Tim vise sto sa tisucu kuna neki ljudi zive mjesec dana, neki plate rezije, ratu kredita... I tko onda razmislja o kupovanju fotografija? Kako prodati svoj rad? Osim cekati da umremo pa eto, lova dosla... :) Danas je digitalija vrlo moguca, prisutna, svemoguca... Sve se moze. I ako netko nekome da CD ili DVD, svi mogu stancati te fotke. Ako mu ne da, skrtica, ovo ono, lihvar... Zanimljivo... Zato sam se ja sve na to da radje poklonim jednu fotku nekome kome se to svidja i da mu krasi zid nego da potrosim tri godine muke za prodati to isto. :) |
Ivana_B [23. 07. 2012.] |
@ico00: "kako da osoba s prosječnom plaćom i bez prevelikog interesa za fotografiju ima fotografiju na zidu?" Nikako, ali ako se ta osoba ikad bude fotografirla kod nekoga, neće imati niti DVD da si može razviti fotografije sam u 100 primjeraka. "Danas teško da ćeš nekome prodati fotke baš zato jer daš DVD." Ako daš DVD, daješ svoje digitalne negative i možeš se pozdraviti s cjenidbom svog rada. Tvoj rad je samo neki zapis na mediju. Poanta je da DVD nikad niti ne daš :D @Febivjetar: ja sam fotograf vjenčanja. Dajem DVD jer svi daju DVD, pa ako ne dam DVD, gledat će me ko da sam pala s Marsa. Da nitko ne daje DVD, tj. da je DVD najskuplja stvar u ponudi, nikome ga ne bi niti palo na pamet uzimati jer... nitko ne daje DVD! Kao što rekoh, dajući DVD, dajemo svoje digitalne negative i to je bzvz. Nikad nisam čula od niti jednog fotografa vjenčanja u HR da ne daje DVD, a to čujem na svakom tečaju američkih fotografa kojima je DVD ili nepostojeća stvar u ponudi ili košta masne novce. @blue: ja sam započela temu vezano za rad za klijenta, ali se to može pripisati svim aspektima fotografije, osim mislim na vjenčanu jer je tu previše borbe za novcem i konkurencije. @sokol: odlično je rečeno ovo za Ansela Adamsa, ali se odnosi i na sve velikane fotografije. Poanta je da je fotografija isprintana i samo jedna (ili se printa u nekoj maloj maksimalnoj količini) i to je to, nema više prodaje. Da li bi fotografija "Rhein II" bila prodana ha 4,3 mil dolara da ih ima takvih isprintanih 50? Ne :D Što se tiče DVD-a koji se gleda na DVD playeru: DVD player imamo i na kompjuteru. Ako napravimo printscreen, zalijepimo u PS, sejvamo kao jpg i pošaljemo na print, eto fotke velike ko moj ekran (22 inča) :D A tek čuđenja od strane klijenata: "ajme, ove fotografije sto put bolje izgledaju na printu?" A nego što ste mislili? Nisu ništa mislili, ali smo mi ti koji ih moramo naučiti. |
makara [23. 07. 2012.] |
@febivjetar Ako je Gursky dobro naplatio svoj rad ne znači da se prodao. |
bernardV [23. 07. 2012.] |
U knjizi "Elementarna tehnika fotografije" od Dragoljuba Kažića sam davno pročitao slijedeće: "Proces fotografiranja završava kad fotografija bude otisnuta", odnosno u duhu našeg vremena isprintana, razvijena. I to je upravo ono što sokol kaže. Iz toga izvlačim zaključak da je sve ono između poluproizvod. Pa tako i DVD, i negativ i slika na ekranu... Pa čak i fotke na webu su poluproizvodi jer nam daju samo obavijest o slici koja postoji (ili bi trebala postojati) u javi, ali većinu onog vrijednog na slici na ekranu ne možemo doživjeti. Sjećam se jednog fotografa koji je radio 6 (šest) primjeraka pozitiva i nakon toga negativ javno spaljivao. Na taj način je svojim klijentima osigurao ekskluzivnost kupljene fotografije, a usput je i sebi digao cijenu. Slikanje pireva i dijeljenje DVD-a? Smatram da je to glupo, jer kad sam se ja ženio fotograf mi je rekao da mu zarada leži upravo u tom dodatnom umnožavanju slika. Po meni je dijeljenje DVD-a piljenje grane samom sebi: oštećuješ se za zaradu i smanjuješ si cijenu na tržištu. Samo bih povukao jednu paralelu sa građevinom (jer sam iz te branše): - Početkom devedesetih je građevina bila u, blago rečeno rasulu. Svatko je svakom otimao posao i rušio cijenu. Svi osim električara: oni su svi cjenovno bili u 10% razlike. Ali je svaki investitor znao da ako pita za cijenu jednog električara, istu cijenu će mu reći i petnaesti i dobit će ako ne istu, a ono barem približnu kvalitetu. A čini mi se da danas u fotografiji vrijedi ono pravilo "malog od susjeda", što prevedeno znači da čim je nešto digitalno, automatski je manje vrijedno. A tko je za to kriv? Ponuda ili potražnja? |
makara [23. 07. 2012.] |
@bernardV ja bi se složio s ovim što si napisao, kada jednom završiš proces fotografiranja (kako kaže Kažić) tada treba uništiti svaki digitalni oblik ili negativ. :) |
t_maras [23. 07. 2012.] |
Kriza je i to treba uzeti u obzir. Umjetnost u ovo vrijeme ne treba smatrati mogućnošću zarade. Kad se urušava društvo pitanje je tko će jesti. Ne odnosi se samo na Hrvatsku. Džepovi financijske moći će se duže zadržati u bogatijim zemljama, ali ja svoje slike ne bih prodao ni za kakav novac nekim ljudima koji mi se ne sviđaju. Korupcija je ušla i među umjetnike. Spretan management i ulizivanje bogatašima u krizi donosi povlaštenu poziciju i pristup medijima radi povećanja vlastite slave. Knjige sponzoruša prodaju se bolje od knjiga pravih umjetnika. S fotografijama je slično. Gledao sam u veljači u Parizu salon s fotografijama za ukrašavanje interijera. Bilo je tu prave i istinske umjetnosti ali su cijene bile neočekivano sitne za neočekivano velike formate. Ponavljam, kriza je. Treba gledati oko sebe i razumjeti. |
t_maras [23. 07. 2012.] |
Osim toga, vidim ovdje nekoliko "zdravih kapitalističkih" pogleda na tzv. tržište umjetninama. Od toga nema ništa. Tržište ne uspijeva regulirati ništa. Subjektivne procjene pojedinca se ne mogu smatrati "tržišnim kriterijem". Naime, umjetnost je moguće konzumirati kad su zadovoljeni neke primarne potrebe. Pravo bi tržište funkcioniralo kad bi svi konzumenti umjetnosti imali jednak pristup umjetničkim djelima i mogli si priuštiti jednaku kvalitetu. Ako postoji izoliran sloj najbogatijih, to ne znači da će taj sloj kupovati umjetnost najveće univerzalne vrijednosti, nego da će birati po kriterijima koji, na primjer, uključuju i razvikanost djela, zavist onih koji si to ne mogu priuštiti, ili će čak aktivno manipulirati i medijski razglasiti djelo koje su kupili da mu tako povećaju vrijednost. Što mislite, koliko će se izvoditi koncertna djela predsjednika Josipovića kad ode s vlasti, i tko će ih izvoditi? Ponavljam, budimo realni. |
sokol [23. 07. 2012.] |
A kad nije kriza, pa ja se jako dobro sjećam zlatnih sedamdesetih godina, i dolazim do zaključka da jedino tada nije bila kriza. Kriza definitivno počinje i još uvijek nije završila, samo neznatno oscilira gore dole, još od stabilizacijskih mjera Milke Planinc s početka osamdesetih. Kako je rekla Ivana_B, svi mi zajedno moramo početi mijenjati stvari ! Mislim da je kriza samo djelomično krivac, ali glavni problem je sociološke naravi ! Jer ako se svi dogovorimo da ne damo DVD, onda će to jednom postati standard, kao u Americi, na koncu i tamo je kriza, pa ljudi ne djele DVD-ove. |
t_maras [23. 07. 2012.] |
Pa ja nisam za socijalizam, niti za komunizam, nisam za to da umjetnost bude besplatna. Ipak, ne bih se ni na koji način uspoređivao s Amerikom. Njihovo se društvo urušava na mnogo teži i ireverzibilniji način od našeg, neovisno o prividu blagostanja za jedan dio populacije. Naše društvo je razoreno ekonomski, ali su društvene vrijednosti (mislim na međuljudske odnose) mnogo očuvanije. Zato mi je draže fotografirati u Hrvatskoj nego u Americi. |
t_maras [23. 07. 2012.] |
Da ne ispadne da samo kritiziram, reći ću što mislim o cijeni umjetnosti. Mislim da umjetnost mora imati cijenu sukladnu mogućnostima konzumenata. Pri tome bi kriterij "proizvodnje" univerzalne vrijednosti umjetničkog djela (da, umjetnost se može procijeniti univerzalnim mjerilima koja se ne odnose na isključivo tehničke kvalitete djela) trebao biti osnova za zaradu i osnova za "dopuštanje" umjetnicima da žive od umjetnosti. Mislim, svi bi trebali imati mogućnost da rade umjetnost, ali bi ukus publike, gdje bi publika trebali biti najširi slojevi ljudi, trebalo potpomagati educiranjem o univerzalnim vrijednostima umjetničkih djela. Ukus publike bi trebao biti i razvijan mogućnošću kupovine umjetničkih djela, gdje publika ostvaruje dovoljan "višak vrijednosti" spreman za pretakanje u one društvene djelatnosti koje predstavljaju "nadgradnju". Takvo društvo nije problem izgraditi u tehničkom smislu, kao što u tehničkom smislu nije problem napraviti umjetničko djelo. Međutim, društvo i umjetničko djelo moraju počivati i na OSOBNIM VRLINAMA uključenih ljudi. |
t_maras [23. 07. 2012.] |
Za osobne vrline, ne bi trebalo biti zabune, nisu odgovorni političari ni krupni kapitalisti. Mi smo odgovorni za naše vrline, i naročito važno, za vrline naše djece. |
Febivjetar [23. 07. 2012.] |
mario78 "Za koliko se prodaš toliko i vrijediš" -ima umjetnika koja su svoja djela prodali za jeftine pare jer su bili kruh gladni i to uopće ne umanjuje vrijednost njihovih djela. ili umanjuje ako gledaš samo financijski u datom trenutku ali ponavljam vrednovati umjetnika po toj formuli je glupo. to na kraju krajeva niko i ne radi. "pravi umjetnik se ne prodaje" -to da se pravi umjetnici ne prodaju je mit koji sami umjetnici plasiraju. prodaju oni sami sebe itekako i to uopće ne umanjuje vrijednost njihovih djela a niti ih čini "nepravim umjetnicima". iznenadio bi se šta sve umjetnici rade i na šta su sve spremni nebi li preživjeli. i tu ih ne osuđujem uopće. samo konstatiram. |
rerom [23. 07. 2012.] |
Ako sam nekome poklonio neku svoju fotografiju, to nikada nije bilo nikako drugačije nego isprinatnu na papiru...nikakvih dvd-ova, stickova i hardova.... Stvari se mjenjaju kad ideš nešto raditi za nofčeke :) Onda ima toliko toga što bi htio promjeniti, al na kraju ispada borba sa vjetrenjačama :)...Ivana, gledaj to sa vedrije strane, bar je back up kod mušterije ;) Pozz |
vrd [24. 07. 2012.] |
@ Ivana_B "Što se tiče DVD-a koji se gleda na DVD playeru: DVD player imamo i na kompjuteru. Ako napravimo printscreen, zalijepimo u PS, sejvamo kao jpg i pošaljemo na print, eto fotke velike ko moj ekran (22 inča) :D" Nije baš tako, te fotke mogu biti rezolucije 720 × 576 jer je to rezolucija NTSC / PAL standarda (postoje manje oscilacije, ali sitne). Također, ta fotografija može biti prilagođena web/tv-u i po pitanju ppi, gdje nije potrebno više od 100 ppi, za razliku od 300 dpi koji su poželjni za print. Ono što želim reći, s takvog DVD-a, može se napraviti printscreen, može se napraviti i print, samo on neće biti 22" dijagonale (cca 56 cm) nego prije nekih 2,2" (cca 5,6 cm dijagonale). P.S. Ako se radi DVD s fotkama koje će biti prilagođene fullHD standardu (1920x1080px) predložio bih diskretan potpis na fotki, iako se i ta fotka neće baš kvalitetno isprintat na neku zanimljivu veličinu. |
Lagonda [24. 07. 2012.] |
@vrd: Pa nije bas nuzno 300 dpi-a, ali ajde... :) |
Filip [24. 07. 2012.] |
Ajmo se skupit sa zinea i na količinu dobiti ogrooooman popust na printeve! Evo ja ću sve organizirati ako ima dosta zainteresiranih! |
Filip [24. 07. 2012.] |
Nebi bilo loše i onda napraviti jedan sajt sa online galerijom svih koji žele gdje bi se na jednom mjesto prodavale fotografije od svih zainteresiranih autora sa zinea... To bi bila prava pomoć i podrška onima koji nemaju mogućnosti se plasirati |
sokol [24. 07. 2012.] |
@Filip, misliš nešto kao OVO, e mislim da neće ići, bez znatnog ulaganja u marketing, i na FIne Art America ako hoćeš nešto prodati moraš platiti najmanje 35 dolara godišnji abonentment i biti stalno prisutan ! Inače ovako za free nema ništa ! :) |
sokol [24. 07. 2012.] |
Ako se odmah ide s tim da se dobija ogroman popust na količinu za printeve, zaboravi kvalitetu, a ako se od početka sroza kvaliteta, posao će biti jako kratkog vijeka, ako će ga uopće biti ! |
Filip [24. 07. 2012.] |
sokol, nisi radio sa pravim ljudima izgleda, ja nista ne radim na ustrb kvalitete! |
Filip [24. 07. 2012.] |
Pa 35 dolara godisnje nije puno ako ima smisla. Ako ides sam sve raditi sve ce kostati puno puno vise a nemozes biti zanimljiv kao vise autora |
sokol [24. 07. 2012.] |
Ipak, najsigurniji sam kada sve sam napravim, pa na kraju i print ! Vjeruj, cijenu koliko me stvarno košta jedan print, ne može mi ponuditi nitko, jer ako mi netko ponudi cijenu koliko me košta print kada sam printam, onda neće ništa zaraditi ! :) A razlika je ogromna !!! |
sokol [24. 07. 2012.] |
A kada bi morao kod nekoga printati onda u obzir dolaze samo trojica kojima vjerujem, a to je Drago Škreblin DFA, ART-JUS, i Igor Leskovar, jedini oni mogu ponuditi vrhunsku kvalitetu, barem koliko je meni poznato, sve drugo što sam probao dok nisam za njih znao bila je katastrofa. Ali ponavljam, volim da je fotografija do kraja moj autorski rad od fotografiranja do povećanja ! |
sokol [24. 07. 2012.] |
Pa zato sam printam ! :) |
vrd [25. 07. 2012.] |
@ Lagoda "@vrd: Pa nije bas nuzno 300 dpi-a, ali ajde... :)" zato sam napisao "za razliku od 300 dpi koji su poželjni za print." nužno i poželjno nije isto |
vrd [25. 07. 2012.] |
također, volio bih viditi print fotografije koja je 720 × 576 px veličine |
Lagonda [25. 07. 2012.] |
Ja imam print ove fotke na 25x18cm. Rezolucija ovog gore je 960 po siroj. Na 254dpi-a je to onda 9.6 cm. Pa ti racunaj koliko je to puta vise... Ako zelis, mogu ti pokazati par takvih pa mi reci na koliko dpi-a je printano. |
acophoto [25. 07. 2012.] |
Ivana_B @ potpuno se slažem, odlično si napisala i prenela svoja iskustva. naletio sam na staru napuštenu kuću pod Žumberkom, iako su je napustili 50 godina žive na fotografiji
|
Filip [25. 07. 2012.] |
sokole, dobro zboris, ako se zadovoljis sa proizvodom te ti netrebaju dodatne usluge / velika količina.. Ja sam svoje printere pobacao, te dajem profesionalcima da odrade svoj dio posla. Isto tako tehnologija juri naprijed a ja nemam namjeru je pratiti u smislu printa, i ovako samo u vezi foto opreme me šiba.. Tisak nemora biti skup, držim da su oni printovi od 400ak kuna neralni i preskupi. Ja svoj otisak za cca 100kn i radim do formata 130cm u širini, ostalo iz role.. I ispadnu sjajno. Još ako si prilagodiš pripremu uvijek se držiš te obrade, a tiskam sve iz rgba što je velika prednost.. |
Berty [25. 07. 2012.] |
kakvih 300dpi-a za print .... ni nuzno ni potrebno , niti blizu .... 300 je rezolucija za najfiniju stampu ( plastificirane naslovne, fine kalendare i slicno ) s time da se i 99% magazina stampa u 240dpi-a a i to je iznad potrebnog jer masu puta razvucemo neku fotku i do 150% pa se ni povecalom ne vidi da je to napravljeno ljudsko oko nece razaznati razliku na printu od 150dpi-a i 300dpi-a .... ako je fotka tehnicki dobra isprintana na 150dpi-a s daljine vece od 10cm bit ce savrsena ... s 300dpi-a nece se dobiti ni 2% na izgledu .... sorry sta upadam ovako u temu ali ti mitovi oko DPI mi vec idu na zivce , u zivotu nisam na zidu imao povecanje u rezoluciji vecoj od 150dpi i sve izgleda savrseno a ko me zna ovdje , zna da me svaki detalj smeta .... p.s. da ne pricam o programima a i manualnim nacinima da se fotka umjetno poveca sa minimalnim gubitkom kvalitete .. srecom 99% ljudi to ne zna , ali netko ko zna sta radi od male fotke moze cuda napraviti .... pitajte Jethra recimo ... |
gogoya [25. 07. 2012.] |
imao sam priliku napraviti grafičku pripremu za nekoliko brošura i uvjeriti se na vlastite oči upravo ovo što je berty napisao - ne razumin se u grafičku tehnologiju previše, ali u štampariji su mi na licu mjesta pokazali kvaku - bitna je rezolucija tiska. ;) |
sokol [25. 07. 2012.] |
@Filip, ma da, sve zavisi i od medija na kojem se printa i u kojoj kvaliteti se printa. Recimo ima medija koji koštaju rola od 30 m i širina 44" 700,00kn a ima medija koji koštaju rola 12 m i širina 44" 4000,00 kn, tako da već uvelike to odredi cijenu printa. Onda je velioko pitanje da li svi, posebno mislim na one s kojima čovjek nema baš puno iskustva, troše originalnu pigmentiranu tintu ili neku no name tintu, onda dali je printanu u nekom low quality modu u kojem printer izbaci fotografiju metar i pol sa metar za tri minute ili se printa u High Quality sa čak High precision opcijom gdje za taj format treba i do 60 minuta. Jer zabadava je ako fotografija ima i 600 dpi ako se printa u modu koji realno prikaže, odnosno na medij ne prenese niti 100 dpi. A opet fotografija može imati i 150 dpi i kada se printa u ovom High qulity-high precision modu, dobijete zadovoljavajuću kvalitetu printa. Jer problem je taj što će rijetko tko, tko ima print studio i printa za x klijenata svakodnevno, stajati cijeli dan uz printer da otprinta deset fotografija 150x100 cm, izbaciti će to za sat i pol i gotovo !
|
sokol [25. 07. 2012.] |
@gogoya, upravo tako, rezolucija tiska je to o čemu sam sada pisao, i o rezoluciji tiska ovisi kvaliteta printa i dužina printanja, jer zabadava ti 300 i 600 dpi rezuolucije fotografije ako to printer kvalitetno ne podržava. |
Filip [25. 07. 2012.] |
Za tisak je važan broj točaka po inču (dpi) i sam tisak. Ako je fotka loše kvalitete može se spasiti kemijanjem, a ako se to neradi, nego se ide tiskati loša fotka, neće je 100 tiskova spasitil. I obrnuto. @ sokol, e zato ja velim da se tehnologija danas mijenja, leti, ja tisak u visokoj kvaliteti na novom HP stroju, čitaj 100 hiljki eura, i printa brzo i iznimno kvalitetno. Tako da više ne treba cijeli dan za najbolji print 10 fotki. Ali takvih strojeva nema puno.. |
Filip [25. 07. 2012.] |
@ gogoya, počeo si fušariti znači, ne otimaj mi kruh! :) |
Berty [25. 07. 2012.] |
problem je ovdje sto 0.05% i manje korisnika ovog sitea uopce ima standard i fotke tehnicke kvalitete da uopce moze razmisljati o nekom kvalitetnijem tisku . E al svi stalno trabunjaju o 300dpi-a i genijalni su teoreticari ,a u praksi isprinatli na 100 300 ili 3000 fotke ce im izgledati isto jer su tehnicki takve kave jesu , jer nemaju detalja itd. itd. " aha , sad kad ja to isprintam na 300dpi sve ce bit super " - nece bit ce isto ko na 100 ili na 200 itd. ko sto svi isto sve znaju o svakom gumbu na svakom aparatu jedino je problem usnimiti nesto tehnicki prihvatljivo i suvislog kadra . Sokole tvoje fotke prirode gdje je bitno da se na printu vidi svaki detalj je nesto drugo , a i to je moguce JEDINO ZATO jer je snimljeno tako da se to i moze dobiti ... a plus toga sto je veciprint manje dpi-a je zapravo potrebno jer se gleda iz vece udaljenosti , jumbo plakai se printaju na 30 dpi-a pa iz auta igledaju super ... :-P neces fotku 3X3 metra gledat sa 30cm udaljenosti ... |
adryy [25. 07. 2012.] |
sve je lijepo rečeno i napisano, sa strane svih, ali ajde probaj nekome na vjenčanju reč "nedam ti DVD samo štampu"....će reć jednostavno "ok, idem tražit drugog" |
Berty [25. 07. 2012.] |
sto se osnovne teme tice : ja mozda nisam dobar primjer jer nemam nekih umjetnickih pretenzija i ne cijenim pojedinacno neku svoju fotku izvan cisto komercijanih okvira svrhe za koju je nastala , radim cisto komercijane fotografije i kao takve ih podajem . Ali i kad radim nesto sebi za gust uvijek svi modeli ili klijenti od mene mogu dobiti sve na DVD-u .... ak me mrzite zbog toga sto se moze . :-) al velim , ja nisam dobar primjer :-) |
Berty [25. 07. 2012.] |
podajem = prodajem --- :-)) |
Febivjetar [25. 07. 2012.] |
a tako znači, ti se podaješ?:) |
Ivana_B [25. 07. 2012.] |
@adryy: o ovome sam već nešto napisala, ali da... kad niti jedan foto studio ne bi davao svoje digitalne negative (jer DVD je to), ne bi bilo traženja sreće kod "drugog operatera". Sad kad razmišljam o tome, ne znam kako smo si uopće dozvolili da dajemo naokolo svoje "negative" i kako smo u tome vidjeti situaciju čist račun - duga ljubav? Mada logično je zašto. Bez nekih poznatih pravila i zakona koje možemo pratiti, nismo niti svjesni čega smo se odrekli. |
Filip [25. 07. 2012.] |
Ivana, moja je praksa da dam klijentima jpgove sve na dvdu.. Šta će meni to? Naravno da nedajem one kad snimam landscape ili ako radim fotografiju druge namjene, ali ove vjenčanja?? Koji će mi to vrag |
sokol [25. 07. 2012.] |
Ivana_B, nikada nije kasno, ako promatramo povijest vizualnih izražavanja kroz razne epohe ljudskog postojanja, fotografija sa svojih 150 godina ustvari je još dojenče. Vjerujem da još uvijek ima vremena da se stvari počnu mijenjati, samo netko treba početi. Obzirom da je to na dobrobit fotografa i fotografije, kada počnemo s takvom praksom, ljudi će uvidjeti da im je to bolja opcija, jer u početku će možda biti teško, ali kada počnu dolaziti prvi pozitivni povratni rezultati, tu praksu će početi svi pomalo prihvaćati. A što se tiče klinaca od susjeda, ta praksa će pomalo prestajati, i oni će pomalo biti sve marginalnija pojava i na kraju nestati. Jer s omasovljenjem raznih mirorlessa ta kategorija će izgubiti svoju posebnost, a kada prestanu biti posebni i nesvakidašnji, ljudi će se pomalo vraćati, posebnom, kvalitetnom i nesvakidašnjem, što vjenčanje io ostale prigode svakako jesu same po sebi. Ne samo da će se vratiti potreba za vrhunskim fotografijama, nego će ljudi htjeti i da sam čin fotografiranja njima važnog događaja i izgleda pompozno i nesvakidašnje, pa iako vrhunska oprema ne garantira 100 % kvalitetu, jer najvažniji je ljudski faktor, ipak sa vrhunskom opremom izgleda ozbiljnije, nego kad mali od susjeda doslovno iz đepa izvadi neku konsumersku igračku. Kada više ne budu dostupni DVD-i, šira javnost će puno više vrednovati fotografiju i rad fotografa, iako će naravno na početku biti velikih otpora. Jednom će ipak shvatiti i morati se pomiriti s tim, jer kada obiđe 10-15 fotografa i nigdje ne uspije dogovoriti da na kraju dobije DVD, vidjeti će da druge nema i pristati na dostupne ponude ! |
sokol [25. 07. 2012.] |
Filip, nije stvar u tome da tebi ne trebaju njihovi JPEG-ovi na DVD-u, nego je bitno to da njima trebaju fotografije, i kada prvu ediciju fotografija koje dobiju od fotografa, djelomično razdjele familiji i prijateljima, biti će prisiljeni otići fotografu i tražiti nove printove i povećanja svojih fotografija i to opet platiti, a neće kao sada, sjesti za kompjutor i na nekom A4 printeru otprintati ono što im fali. I tada će doći k njima neki novi prijatelji i poznanici i vidjeti to što su si sami isprintali i pitati će ih tko vam je bio fotograf, kažite nam da znamo da ga mi ne preporučujemo i ne zovemo, jer ti printovi sa kućnih A4 jeftinjara obično izgledaju katastrofalno i za par godina apšisaju jer ljudi uglavnom koriste zamjensku tintu. Tako da cijeli je ustvari niz negativnosti koje nastaju zbog olakog dijeljenja negativa na DVD-u. |
Ivana_B [25. 07. 2012.] |
@Filip: to je zato jer smo fotografi, ali bi ako nešto nudimo za novac, trebali malo biti i biznismeni :) Da fotografiraš na film, da li bi mladencima dao negative da si razvijaju fotke u milju primjeraka i veličina? Mislim da ne bi, nego ako žele još primjeraka, ti ćeš im ih razviti u koliko god puta žele i to naplatiti. Mladenci te plaćaju za uslugu fotografiranja, a proizvodi koji dolaze nakon toga su nešto sasvim drugo. A ako kupe DVD onda bi trebali potpisati u ugovoru potpisati da se obavezuju ne umnožavati, distribuirati... svašta nešto što piše kad kupujemo cd-ove s glazbom, filmovima itd. Znam da nakon vjenčanja to nama "ne treba", ali to nije poanta. |
blue [25. 07. 2012.] |
Hm..a sto onda, objaviti sve fotke na Photoshelter pa da ih tamo listaju i narucuju printeve? |
sokol [25. 07. 2012.] |
@Blue, ne, nigdje ih ne objavljivati, jer bi te mogli tužiti ako objaviš fotografije bez njihove dozvole, ustvari baš taj tip fotografija nigdje ne objavljivati, one moraju u svom elektroničkom obliku ili u obliku pozitiva ili negativa biti dostupne samo fotografu, i kada netko od svatova želi fotografije, moraju doći fotografu da im ih razvije i oni mu lijepo plate, ako hoće, ako neće, ništa, nema fotografija ! :) |
blue [25. 07. 2012.] |
Ne znam jesi li me dobro shvatio.. mislio sam da se fotke nekog pira objave u galeriji koja je zasticena passwordom i znaju je samo autor i mladenci (i eventualno ako oni nekom dalje prosljede password). Fotke su u maloj rezoluciji sa watermarkom preko njih tako da su kao takve naupotrebljive, ali ujedno postoji i opcija da se plati i naruci print u jednoj od ponuđenih velicina, te se isprintana fotografija dostavlja na zeljenu adresu. Autor određuje cijenu printanja fotografije. Na taj nacin fotograf uploada fotke u punoj rezoluciji, sustav izgenereira fotke male rezolucije koje mladenci mogu pregledavati, a sama prodaja, printanje i dostava se obavlja automatski. Mislim da je to najelegantniji nacin, jedini je problem sto dio zarade ostaje Photoshelteru i sl. stranicama. |
dubrovnik [25. 07. 2012.] |
meni nikako nije jasno sto ce mladencima fotograf, kad skoro svi danas imaju mobitel, a ionako ne vide nikakvu razliku izmedju d800 i n20 i dobrog i loseg fotografa. |
adryy [26. 07. 2012.] |
@dubrovnik: nije fotografija stvar aparata, nego osobe. Mada istina, ja sam siguran da u roku nekih 30-40 godina, tehnologija i algoritmi u fotografiji će toliko napredovat da fotograf ti neće biti potreban. Bit će "mali pomični robo-fotić" koji će automatski u odnosu na subjekta i pozadinu odredit idealnu ekspoziciju i kut ...na tebi će bit samo da izabereš neku vrstu "filtra". |
rerom [26. 07. 2012.] |
@dubrovnik - to što si napisao je ništarija. Siguran sam da 99% klijenata, iliti ga mladenaca, boli ona stvar sa kakvom će opremom fotograf odraditi posao. Fer je da po završetku zaprime materijal relevantan onome sa čime se autor/fotograf prezentirao. Pročitao sam da je dotični isporučio jednu jedinu isprintanu fotku koja je okinuta srednjim formatom analognom tehnologijom ( ako se dobro sječam, tako nešto..) i u kojoj je sadržana cijela priča tog dana....jest da se radi o krajnosti, no čoek se tako prezentirao, mladencima se dopalo i zašto ne ?? Nije nužno imati d800, ili isporučiti dvd da bi odradio ono za što si plaćen. Stvar je prezentacije autora i ukusa mladenaca. |
Filip [26. 07. 2012.] |
@sokol @lidja Vrijeme kad su fotografi zadrzavali negative je gotovo. Zaboravljate da mladenci to uzmu iskljucivo da bi si kopirali na komp i zadrzali kao dugotrajnu uspomkeni i - pregledavati na kompu, objaviti na fejsu i sl. Vecina njih nakon prvog printa raznih formata i/ili book ili sta vec vise ne printaju a ako si dobro obavio posao onda ce se po potrebi opet javiti tebi. Ova prica sa kucnim printerom i prezentacijom ne drzi vodu sokole. Najbolja ti je reklama kad rasire tvoje fotke putem maila, fejsa i ostalih medija. |
Ivana_B [26. 07. 2012.] |
@Filip: ako netko želi stavljati fotografije na fejs ili slati preko e-maila, onda od fotografa trebaju zatražiti fotografije za to (smanjene, komprimirane za web, s logotipom fotografa). Naravno, i to bi trebalo platiti :) Riječi "dugotrajna uspomena" i "kompjuter" ne idu zajedno, to je oksimoron :D |
Filip [26. 07. 2012.] |
Pa nebi se slozio za oksimor ali kuzim sta si htjela reci Ivana.. Mladenci koji zele oni ce platiti tisak i sve, koji ne zeli nece ih nagovoriti ni "nedam negativ" i sl.. S druge strane ja to sve lijepo spakiram jpegove i velim da im dajem 2 primjerka, neka cuvaju i ja svoje brisem. Sad je cijela filozofija nastala oko toga, snimis, naplatis, das i dovidenja. Druga stvar je kad radis fotke za komerc upotrebu. Treća stvar kad radiš ladnscape. Četvrta stvar kad slikaš mačke i travu oko kuće.. Šta mi treba nedam, šta mi netreba dam. |
Filip [26. 07. 2012.] |
A fotke svih mladenaca.. mi uopce netrebaju. |
vrd [26. 07. 2012.] |
@Lagonda "Ja imam print ove fotke na 25x18cm. Rezolucija ovog gore je 960 po siroj. Na 254dpi-a je to onda 9.6 cm. Pa ti racunaj koliko je to puta vise... Ako zelis, mogu ti pokazati par takvih pa mi reci na koliko dpi-a je printano." Ne želim ulaziti u neke rasprave, print te fotke sa zadržavanjem omjera bi iznosio 25cm x 15,63cm, rezolucija bi tad bila cca 98 dpi. Također, mislim da baš ta fotografija nije prebogata "detaljima" koji pate zbog nižeg dpi. Iskreno, mislim da bih primjetio da je fotografija printana na niskom dpi kao što je ta. Još bih rekao da, naravno da zidno povećanje sa 150dpi je izvrsno, pa gleda se sa veće udaljenosti. Što je print veći fizički, potrebno je manje dpi-ja. 24 MP (nadam se da se neće nitko sad hvatati MP) sa 150dpi je skoro B1 veličina printa, naravno da izgleda izvrsno, ako je print kako treba. Sokol je točno rekao da osim kvalitetne pripreme za tisak, jednak ako ne i veći faktor postaje tiskara tj. kvaliteta papira, kvaliteta tinte, kvaliteta stroja i naravno same postavke prilikom printa. Ovim želim reći (da se odmah ogradim) kako dobra fotografija "diše" punim plućima kad se sve gore poklopi, a ne da će loša fotografija zbog kvalitetnog printa postati dobra. @bertys30 Ne ulazim u postotke koliko članova fotozine ima "standard i fotke tehnicke kvalitete" ili ako je to recimo samo sokol (nadam se da se neće ljutiti što sam ga "izdvojio"). Moje je mišljenje kako treba težiti boljem, kvalitetnijem. Imam nekog skromnog znanja o komercijalnom tisku, jer sam to radio neko vrijeme. Na temu sam odgovorio (iako to rijetko radim) jer su iznesena neka dobra opažanja, a ne klasična prepucavanja koji je brend bolji i sl. Svima dobro svijetlo. |
sokol [26. 07. 2012.] |
@vrd, ne, zašto bih se ljutio, sve je to točno tako kako si napisao, i posebno se slažem s tvojim mišljenjem da treba uvijek težiti boljem i kvalitetnijem, jer kada više nema te potrebe da se teži boljem i kvalitetnijem, tada je sve gotovo, nastaje stagnacija, pa regresija i na kraju vrlo često, mada nije pravilo, depresija ! |
Lagonda [27. 07. 2012.] |
@vrd: Ok, ako gledamo matematicki, da. Ali bas da nema detalja odn bogatsvo... Svaka fotka odn kadar je za sebe. Na nekom ce se to mozda vidjeti vise, na nekom manje. Razvio sam i na cca 120 dpi fotku lavica iz svoje galerije na metar puta sedamdeset... Dakle, opet upol manje nego sto nativno stroj radi... Naravno, fotka ide na zid i gleda se s neke "normalne" udaljenosti. Ali bas da fali detalja... hm. Dalo bi se diskutirati. |
vrd [27. 07. 2012.] |
@Lagonda "Razvio sam i na cca 120 dpi fotku lavica iz svoje galerije na metar puta sedamdeset..." Kao što rekoh u prošlom postu, "sa 150dpi je skoro B1 veličina printa, naravno da izgleda izvrsno, ako je print kako treba." B1 veličina je upravo ta na koju si printao 1000x707mm. 300 dpi-ja je poželjno na manjim printevima , recimo 30x20, što je print fizički veći, gleda se sa veće udaljenosti i samim time smanjenje dpi-ja nije vidljivo. Kao što je rekao bertys30 za primjer jumbo plakata. Da se ne ponavljam, ostale uvijete je također povoljno ispuniti (napisao sam ih gore). Hvala na pozivu za diskusiju, ali već je dovoljno otišli u offtopic. Čestitam na dobrim fotkama i dobro ti svijetlo. p.s. @sokol, drago mi je što nisi "izdvajanje" primio negativno @Lagonda, nadam se kako ćeš moje postove shvatiti kao moje opažanje, a ne kao jeftinu provokaciju ili nešto sl. |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))