Umjetnost valja jedino kad je besplatna.

Predivno rečeno : " No digitalija ne mora baš ući u svaku poru našeg života tj. primjetila sam koliko zbog digitalije prestajemo davati pažnju ljepoti. "

Ja sam kao muzičar ovdje uljez, no usudio bih se nešto reći.

Hrvatske jednostavno nema građansko društvo. Mi smo nekakav polusvijet na razmeđu civilizacija, interesa, politika i strateških poteza onih velikih. S druge strane zahvaljujući današnjem stilu života imamo pristup i uvid u ono što se događa oko nas – potom neizbježno nastaje diskurs uspoređivanja s drugima. Prvo uvidimo kako je kod nas sve grozno, da bi zatim shvatili da je kod nas za neke stvari zapravo super i tako u krug.

Ja sam kao muzičar nastupao u najvećim hrvatskim 'hramovima' glazbene umjetnosti da bih drugi dan svirao u nekoj crkvici ili nekom trgiću za 0 kuna i tako svake godine ispočetka. Nema sustava vrijednosti da me ocijeni, stavi u određeni razred i onda se ja, znajući koliko vrijedim, polagano uspinjem do vrha, ili barem u smjeru prema gore. To jednostavno ne postoji.

Dobra je stvar to što možda mi upravo imamo priliku takvo nešto ustrojiti, loša je stvar što ako mi to brzo ne učinimo, netko će drugi po svojim pravilima to ustrojiti 'za nas'.

Uzmimo jedan primjer. Nona od moje prijateljice živi u par exellence secesijskoj zgradi, sa predivnim stubištem, ogradama od kovanog željeza, keramikom s Klimtovskim i Wagnerovskim motivima, a ima penziju od 900 kuna i nema ni za grijanje po zimi i sad joj sin misli razvaliti onaj predivni kameni pod da bi stavio neki laminat. Tu zgradu su izgradili stranci, u tom su stanu živjeli neki dobrostojeći Židovi čijih potomaka više niti nema, znamo kako i zašto, itd. itd... Da su stvari onakve kako su na zapadu npr. u tom stanu bi živjela neka građanska obitelj koja bi jako željela da Tvoje fotografije u adekvatnom okviru vise na njihovom zidu, u navečer bi ta ista građanska obitelj otišla slušati koncert na kom sviram ja ili netko još bolji od mene, a ne onaj ko' ima vezu pa mu sredi neku gažu.

Nadam se da će se ovo što je sokol napisao više dogoditi, ali i mi umjetnici moramo biti strpljivi s rezultatima!

S druge strane, Zagrebačka filharmonija je redovito donirana od Grada Zagreba i plaće su im sigurne i imaju zbilja u redu uvjete za rad. Neka mi netko nađe cd ili dvd kojeg je ta naša glavna predstavnica glazbe u hrvata plasirala na međunarodno tržište. Pa mi nemamo kompletnu snimku na cd-u od Nikole Šubića Zrinskog niti od Ere s onoga svijeta. Plaće stižu svaki mjesec a najvrijednje hrvatske prizvode ne pokazujemo, ne dičimo se njima i što je najgore ne zarađujemo na njima.

Bojim se da su stihovi AGMatoša obistinili...i da će ono gore što sam napisao o strancima riještit tu situaciju umjesto nas samih...

Ispričavam se što sam zabrijao na stranu glazbe, ali mislim da smo svi u istom loncu!

I još nešto... nađite neke dobre kontraargumente ovome što sam napisao jer mi se to uopće ne sviđa...

@sandrab: znam da "nemamo para", no smatram da to ne znači da bi se trebali kompromitirati. Npr. automobilima nisu pale cijene jer mi nemamo para, nego određeni standardi biraju određene automobile. Neke auto kuće daju ekstra klimu, ekstra senzore za parkiranje, ekstra zimske gume... ali ne spuštaju cijenu, dakle ne kompromitiraju se. Auto koštaju koliko koštaju, a na kupcu je da se pobrine kako će doći do novca ako želi auto.

Postoji velika razlika između spuštanja cijene/besplatnog davanja (dakle kompromitiranja) i dodavanja bilo čega na vrijednost koja je takva kakva je, što je kompromis u svrhu bolje prodaje i podizanja svijesti kod kupca da ono što kupuje vrijedi više itd.

@sokol: odličan odličan tekst. I činjenica da si kupio printer jer ono što se nudilo oko tebe nije valjalo, je apsolutno hvalevrijedna.

Mislim, fotografirati landscape, a te fotografije prikazivati samo na ekranu ima nula smisla. Kad stanemo pred predivan landscape i fotografiramo ga, jedini način da prenesemo svoj doživljaj je velikim printom. Jedini :)

Drugi dio teksta također govori o našem tipičnom problemu grupiranja i gledanja u tuđe dvorište jer mislimo da je tamo trava zelenija. Ako i nije zelenija, mi ćemo se uvjeriti da je.

@Ivana_B: da ne bi bilo zabune, ja se slažem s tvojim tekstom samo što sumnjam da će se bilo što promijenit u doglednoj budućnosti, uglavnom zbog tog komadića teksta u zagradi. Na žalost. :(

Ivana i Sokol su uglavnom sve rekli a njihov bunt i trud pokazuju i rezultate. Neću ih ponavljati. Bunim se na onaj ostatak koji govori - kod nas je tako, što se može. Može. Netko više, netko manje - bitno je boriti se i ne posustajati. Na žalost, ne možemo se uvijek osloniti na kulturne institucije i službene galerijske prostore, pa niti na redovna proračunska sredstva. Ove godine kao klub organizirali smo do sada tri gostujuće izložbe izvan oficijelnih krugova zaduženih za kulturu, a nadamo se da će ih još biti do kraja godine. Ne kažem da smo time zadovoljni. Može se i bolje i više. Ali i to je imalo pozitivnog odjeka i pokazalo građanima što znači printana i opremljena fotografija, a na kraju je imalo i pozitivnog odjeka među ljudima zaduženim za kulturu grada. Zbog nedostatka sredstava i neadekvatnog prostora ponekad smo pristajali i na kompromise - i nije se pokazalo dobrim. Sami sebi moramo dizati kriterije, a ne rušiti ih.

Mateja zovem da nam se priključi ponekad u klubu Nova Gradiška. Zajedno ćemo možda više napraviti. Napokon, naša prva klubska izložba bila je u Požegi.

@Weberica,mali ispravak, ova zemlja je u banani još od 1918. !

@sokol, mali ispravak, ova zemlja je u banani još od stoljeća 7. ;)

Varate se. Kriva percepcja. Ulazimo u kapitalisticko drustvo. Svako od nas/vas vrijedi tocno onoliko koliko je netko spreman platiti. Tako je i s radom i produktom rada. Ako se moze dobiti za manje dibiti ce se. Nazalost, nikome od stvaralaca to ne pase. Kupci prolaze jeftnije. Nekad prodajemo, a nekad kupujemo. To vam je to.

Shvaćamo li svoju vrijednost ili se samo prodajemo?

Ja bi to rekao ovako:

Za koliko se prodaš toliko i vrijediš

te

za koliko budu prodavali tvoja djela toliko ćeš i vrijediti

Mario, jaooo i ti ga blebneš ko i Susko. pa nije fotografija plac. ima tu masu fotografa koji u HR ne mogu prodat fotke pa ih ja cijenim i vrednujem daleko više nego neke precjenjene koji su eto, igrom karme, došli do veza i vezica što u ministarstvima, turističkim zajednicama i slično.

Eh sad, nije Mario bas tak jako bubnuo... Nazalost, ponuda i potraznja je tu koja diktira... Sjetimo se samo famozne fotke Rajne ili kaj je vec bilo... Kolko to vrijedi? Eto, bas toliko koliko je placeno, nazalost. To je jedino bitno. Mozes ti imati auto godinu dana star i moze vrijediti ne znam koliko, ali ako ti ga nitko nece kupiti, i dalje ce biti hrpa lima u garazi.

Ono sto je dobro kod fotografije je sentimentalna vrijednost. Vrijednost koju mozemo vrednovati kroz nekakvu promidzbu lijepe nase, nas, pojedinca, utjecati na to fotografija ipak znaci nesto. Ne u novcima, nego kao neka umjetnost.

A svakome je njegova fotografija najnaj... Ali realno, u svijetu, hm hm...

Vrijednost fotografija Rajne (tj. ono što je plaćeno za nju) ne proizlazi samo iz toga tko ju je napravio i kad ju je napravio, već i činjenica da se radi o fotografiji veličine 3 metra printane na pleksiglasu ili tako nešto.

Skupim umjetničkim djelom čini ju puno stavaka, ali prvenstveno činjenica da se radi praktički o muralu.

vrednovanje umjetničkog djela ne bi trebalo imat veze s "printom"

Febivjetar! Živio! Slažem se!

A jedina prepreka novčanom vrednovanju su gladna usta kojih je kod nas previše. Za ostalo se pobrinila majka prirode kad nam je ugradila pohlepu.

Onaj tko vrijedi bilo bi mu najbolje a odma umre! :)

kažeš Mario ti: "Ja bi to rekao ovako:

Za koliko se prodaš toliko i vrijediš"

pa sad usporedi sa ovom izjavom

"Kada pričam o vrijednosti umjetničkog djela ne pričam o novcu, pravi umjetnik se ne povodi za novcem, jer da se povodi, ne bi bio to što je."

-svaka ti čast na jasnoći i preciznosti tj. dosljednosti u izjavama. uvjerio si me potpuno.

te

za koliko budu prodavali tvoja djela toliko ćeš i vrijediti"

-sve se ovo zadnje kaj si napisao da isčitati iz prethodne izjave;-)

mislim šta reći? kakvu poruku poslati?:)

gle, neda mi se prepucavat....

"Za koliko se prodaš toliko i vrijediš" - pravi umjetnik se ne prodaje

"za koliko budu prodavali tvoja djela toliko ćeš i vrijediti" - na pravim umjetnicima uvjek netko drugi zarađuje

nije mi jasno, što tu nije jasno.

"pravi umjetnici" -looool, dobar i precizan opis:)

"Za koliko se prodaš toliko i vrijediš" - pravi umjetnik se ne prodaje" -tu je toliki nesrazmjer između ove dvije rečenice i između prve tvrdnje i ove zadnje da te ne mogu poloviti.

znači npr. jedan Gursky koji ima izvrsne radove(puno bolje od ove famozne fotke) nije umjetnik jer je eto prodao svoje djelo za fantastičnu svotu?

daj se dogovori sa sobom šta želiš reći ili budi jasniji....

susko vam je u 3. postu sve rekao u jednoj rečenici..

U Hrvatskoj je fotografija na zidu luksuz. I to je bolna istina. Netko je povukao paralelu s autima, ali ja se ne bi složio. Auto je nešto korisno i skoro pa nužno u ovo doba dok fotka na zidu nije.

Malo veći print, kvalitetno opremljen može bez problema dosegnuti 1000kn. A tko danas može pljunuti 1000kn za jednu fotku na zidu kad s tim može platiti mjesečne režije.

Moj tata se cijeli život bavio fotografijom, ja se u zadnje vrijeme bavim i volim ju i ja imam nekakve kaširane fotke/postere po zidu i fotke u Hama staklenim okvirima. Nemam nikakve super printeve koji su kvalitetno opremljeni. Kako da ih onda ima netko s prosječnom plaćom i bez prevelikog interesa za fotografiju?

Prije su fotografi fotkali, napravili fotke i te fotke naplatili, a negative zadržali. Kad si htio još fotki onda si ih opet platio. I danas je to izvedivo, ali eto, svi odmah daju fotke na DVD-u jer je takav trend i teško da ćeš nekome moći samo prodati printane fotke. Tehnologija je otišla napred i to nije ništa čudno.

Nije mi bas jasno o kojim fotkama konkretno pricate.. generalno sve fotografije tipa fotografije partija, vjencanja, krstenja.. ili samo za nekakve pejzaze, aktove i sl.?

Slažem se da je auto danas nužnost bez koje se teško može funkcionirati, pogotovo nama koji živimo tamo gdje nema drugog prijevoza i gdje su nam sve institucije, službe i trgovine udaljene najmanje 15-16 km. Ne slažem se da fotografija na zidu nije korisna, predugo bi bilo elaborirati zašto se ne slažem, ali samo tvrdim da svaki oblik vizualne umjetnosti ili da ne budemo pretenciozni, vizualne dekoracije, oplemenjuje prostor u kojem živimo i time podiže ukupnu kvalitetu života, što konkretno fotografiju čini korisnom, možda i korisnijom od nekih auotmobila. Odmah ću objasniti zašto to tvrdim, pa recimo auto je potreba, i od točke a do točke b u današnje vrijeme dovesti će vas i nova Dacia od =49,000,00 HRK, nova Lada 112 od =59,000,00 HRK kao i nova Astra od 120,000,00 HRK i novi C5 od =180,000,00 HRK, i sada vas pitam kada već govorimo o kvaziracionalnosti i suštoj potrebi koliko je na cestama Dacia i Lada, a koliko Opela i Citroena, i možemo vrlo lako zaključiti da su ljudi neracionalni i kupuju aute koji su im djelomično beskorisni. Nadalje ako se onaj tko ima običaj ići u kafiće i onaj tko puši, toga odrekne na tri mjeseca(jer je to beskorisno i štetno) i imati će 4 vrhunski opremljena povećanja po galerijsko-muzejskim standardima, koji će nadživjeti i njihove potomke, što je korisnije protjerati kavu, pivu ili rakiju kroz drob u kafiću pa nemati ništa osim bolesti ili to napraviti kod kuće pa uz bolest imati i vrhunsku fotografiju na zidu za cijeli život.

Ono što je bitno, i što je Ivana_B dobro detektirala je to da se danas od strane mnogih DVD-i sa fotografijama olako daju i tako se omalovažava cjelokupna fotografska scena, to je isto kao da je svojevremeno Ansel Adams uz fotografije dao i kopije svojih negativa, pa neka si ljudi povećavaju kako i koliko hoće, to je sumrak fotografskog stvaralaštva. Ako se nkom daju fotografije da si napravi izbor povećanja koje bi eventualno naručio od vas, onda se da CD ili DVD sa datotekama 600x400i 72 dpi i stupanj kompresije na 40% kvalitete, ili 6 u fotošopu, tako da datoteka ne prelazi 100 kila.

Volio bih kada bi se nekako svi mi počeli konkretno truditi i zalagati i poraditi više na populariziranju fotografije u njenom realnom, fizičkom, printanom obliku, rekao bih u njenom iskonskom obliku-NA ZIDU. Jer digitalna fotografija koji nije printana ili fotogtrafija koja nema svoj fizički negativ ili pozitiv u stvarnom svijetu fizički ne postoji, postoji samo kao virtualna projkecija jedinica i nula, koje ako su pohranjene na tvrdom disku ili flash kartici, ako nisu u faradejevom kavezu mogu u hipu nestati, malo jače EM pražnjenje u okolini i nema više jedinica i nula. Upravo u toj krhkosti i nestabilnosti arhiviranja fotografija u digitalnom obliku, printanje fotografija dobija na važnosti. Dobro ovo je isto malo of topic ali vezano je ipak uz temu.

je, sokole. slažem se da je glupost. i sa Ivanom se slažem ali je to uzelo maha. pogotovo kaj se tiće vjenčanja.

@ico00: "kako da osoba s prosječnom plaćom i bez prevelikog interesa za fotografiju ima fotografiju na zidu?" Nikako, ali ako se ta osoba ikad bude fotografirla kod nekoga, neće imati niti DVD da si može razviti fotografije sam u 100 primjeraka.

"Danas teško da ćeš nekome prodati fotke baš zato jer daš DVD." Ako daš DVD, daješ svoje digitalne negative i možeš se pozdraviti s cjenidbom svog rada. Tvoj rad je samo neki zapis na mediju. Poanta je da DVD nikad niti ne daš :D

@Febivjetar: ja sam fotograf vjenčanja. Dajem DVD jer svi daju DVD, pa ako ne dam DVD, gledat će me ko da sam pala s Marsa. Da nitko ne daje DVD, tj. da je DVD najskuplja stvar u ponudi, nikome ga ne bi niti palo na pamet uzimati jer... nitko ne daje DVD! Kao što rekoh, dajući DVD, dajemo svoje digitalne negative i to je bzvz. Nikad nisam čula od niti jednog fotografa vjenčanja u HR da ne daje DVD, a to čujem na svakom tečaju američkih fotografa kojima je DVD ili nepostojeća stvar u ponudi ili košta masne novce.

@blue: ja sam započela temu vezano za rad za klijenta, ali se to može pripisati svim aspektima fotografije, osim mislim na vjenčanu jer je tu previše borbe za novcem i konkurencije.

@sokol: odlično je rečeno ovo za Ansela Adamsa, ali se odnosi i na sve velikane fotografije. Poanta je da je fotografija isprintana i samo jedna (ili se printa u nekoj maloj maksimalnoj količini) i to je to,

nema više prodaje. Da li bi fotografija "Rhein II" bila prodana ha 4,3 mil dolara da ih ima takvih isprintanih 50? Ne :D

Što se tiče DVD-a koji se gleda na DVD playeru: DVD player imamo i na kompjuteru. Ako napravimo printscreen, zalijepimo u PS, sejvamo kao jpg i pošaljemo na print, eto fotke velike ko moj ekran (22 inča) :D

A tek čuđenja od strane klijenata: "ajme, ove fotografije sto put bolje izgledaju na printu?" A nego što ste mislili?

Nisu ništa mislili, ali smo mi ti koji ih moramo naučiti.

U knjizi "Elementarna tehnika fotografije" od Dragoljuba Kažića sam davno pročitao slijedeće: "Proces fotografiranja završava kad fotografija bude otisnuta", odnosno u duhu našeg vremena isprintana, razvijena. I to je upravo ono što sokol kaže.

Iz toga izvlačim zaključak da je sve ono između poluproizvod. Pa tako i DVD, i negativ i slika na ekranu... Pa čak i fotke na webu su poluproizvodi jer nam daju samo obavijest o slici koja postoji (ili bi trebala postojati) u javi, ali većinu onog vrijednog na slici na ekranu ne možemo doživjeti.

Sjećam se jednog fotografa koji je radio 6 (šest) primjeraka pozitiva i nakon toga negativ javno spaljivao. Na taj način je svojim klijentima osigurao ekskluzivnost kupljene fotografije, a usput je i sebi digao cijenu.

Slikanje pireva i dijeljenje DVD-a? Smatram da je to glupo, jer kad sam se ja ženio fotograf mi je rekao da mu zarada leži upravo u tom dodatnom umnožavanju slika. Po meni je dijeljenje DVD-a piljenje grane samom sebi: oštećuješ se za zaradu i smanjuješ si cijenu na tržištu.

Samo bih povukao jednu paralelu sa građevinom (jer sam iz te branše): - Početkom devedesetih je građevina bila u, blago rečeno rasulu. Svatko je svakom otimao posao i rušio cijenu. Svi osim električara: oni su svi cjenovno bili u 10% razlike. Ali je svaki investitor znao da ako pita za cijenu jednog električara, istu cijenu će mu reći i petnaesti i dobit će ako ne istu, a ono barem približnu kvalitetu.

A čini mi se da danas u fotografiji vrijedi ono pravilo "malog od susjeda", što prevedeno znači da čim je nešto digitalno, automatski je manje vrijedno.

A tko je za to kriv? Ponuda ili potražnja?

Kriza je i to treba uzeti u obzir. Umjetnost u ovo vrijeme ne treba smatrati mogućnošću zarade. Kad se urušava društvo pitanje je tko će jesti. Ne odnosi se samo na Hrvatsku. Džepovi financijske moći će se duže zadržati u bogatijim zemljama, ali ja svoje slike ne bih prodao ni za kakav novac nekim ljudima koji mi se ne sviđaju.

Korupcija je ušla i među umjetnike. Spretan management i ulizivanje bogatašima u krizi donosi povlaštenu poziciju i pristup medijima radi povećanja vlastite slave. Knjige sponzoruša prodaju se bolje od knjiga pravih umjetnika. S fotografijama je slično.

Gledao sam u veljači u Parizu salon s fotografijama za ukrašavanje interijera. Bilo je tu prave i istinske umjetnosti ali su cijene bile neočekivano sitne za neočekivano velike formate.

Ponavljam, kriza je. Treba gledati oko sebe i razumjeti.

A kad nije kriza, pa ja se jako dobro sjećam zlatnih sedamdesetih godina, i dolazim do zaključka da jedino tada nije bila kriza. Kriza definitivno počinje i još uvijek nije završila, samo neznatno oscilira gore dole, još od stabilizacijskih mjera Milke Planinc s početka osamdesetih. Kako je rekla Ivana_B, svi mi zajedno moramo početi mijenjati stvari ! Mislim da je kriza samo djelomično krivac, ali glavni problem je sociološke naravi ! Jer ako se svi dogovorimo da ne damo DVD, onda će to jednom postati standard, kao u Americi, na koncu i tamo je kriza, pa ljudi ne djele DVD-ove.

Da ne ispadne da samo kritiziram, reći ću što mislim o cijeni umjetnosti.

Mislim da umjetnost mora imati cijenu sukladnu mogućnostima konzumenata. Pri tome bi kriterij "proizvodnje" univerzalne vrijednosti umjetničkog djela (da, umjetnost se može procijeniti univerzalnim mjerilima koja se ne odnose na isključivo tehničke kvalitete djela) trebao biti osnova za zaradu i osnova za "dopuštanje" umjetnicima da žive od umjetnosti.

Mislim, svi bi trebali imati mogućnost da rade umjetnost, ali bi ukus publike, gdje bi publika trebali biti najširi slojevi ljudi, trebalo potpomagati educiranjem o univerzalnim vrijednostima umjetničkih djela. Ukus publike bi trebao biti i razvijan mogućnošću kupovine umjetničkih djela, gdje publika ostvaruje dovoljan "višak vrijednosti" spreman za pretakanje u one društvene djelatnosti koje predstavljaju "nadgradnju".

Takvo društvo nije problem izgraditi u tehničkom smislu, kao što u tehničkom smislu nije problem napraviti umjetničko djelo. Međutim, društvo i umjetničko djelo moraju počivati i na OSOBNIM VRLINAMA uključenih ljudi.

mario78

"Za koliko se prodaš toliko i vrijediš"

-ima umjetnika koja su svoja djela prodali za jeftine pare jer su bili kruh gladni i to uopće ne umanjuje vrijednost njihovih djela. ili umanjuje ako gledaš samo financijski u datom trenutku ali ponavljam vrednovati umjetnika po toj formuli je glupo. to na kraju krajeva niko i ne radi.

"pravi umjetnik se ne prodaje"

-to da se pravi umjetnici ne prodaju je mit koji sami umjetnici plasiraju. prodaju oni sami sebe itekako i to uopće ne umanjuje vrijednost njihovih djela a niti ih čini "nepravim umjetnicima". iznenadio bi se šta sve umjetnici rade i na šta su sve spremni nebi li preživjeli. i tu ih ne osuđujem uopće. samo konstatiram.

@ Ivana_B

"Što se tiče DVD-a koji se gleda na DVD playeru: DVD player imamo i na kompjuteru. Ako napravimo printscreen, zalijepimo u PS, sejvamo kao jpg i pošaljemo na print, eto fotke velike ko moj ekran (22 inča) :D"

Nije baš tako, te fotke mogu biti rezolucije 720 × 576 jer je to rezolucija NTSC / PAL standarda (postoje manje oscilacije, ali sitne).

Također, ta fotografija može biti prilagođena web/tv-u i po pitanju ppi, gdje nije potrebno više od 100 ppi, za razliku od 300 dpi koji su poželjni za print.

Ono što želim reći, s takvog DVD-a, može se napraviti printscreen, može se napraviti i print, samo on neće biti 22" dijagonale (cca 56 cm) nego prije nekih 2,2" (cca 5,6 cm dijagonale).

P.S.

Ako se radi DVD s fotkama koje će biti prilagođene fullHD standardu (1920x1080px) predložio bih diskretan potpis na fotki, iako se i ta fotka neće baš kvalitetno isprintat na neku zanimljivu veličinu.

Ajmo se skupit sa zinea i na količinu dobiti ogrooooman popust na printeve! Evo ja ću sve organizirati ako ima dosta zainteresiranih!

@Filip, misliš nešto kao OVO, e mislim da neće ići, bez znatnog ulaganja u marketing, i na FIne Art America ako hoćeš nešto prodati moraš platiti najmanje 35 dolara godišnji abonentment i biti stalno prisutan ! Inače ovako za free nema ništa ! :)

sokol, nisi radio sa pravim ljudima izgleda, ja nista ne radim na ustrb kvalitete!

Ipak, najsigurniji sam kada sve sam napravim, pa na kraju i print !

Vjeruj, cijenu koliko me stvarno košta jedan print, ne može mi ponuditi nitko, jer ako mi netko ponudi cijenu koliko me košta print kada sam printam, onda neće ništa zaraditi ! :) A razlika je ogromna !!!

Pa zato sam printam ! :)

također, volio bih viditi print fotografije koja je 720 × 576 px veličine

Ivana_B @ potpuno se slažem, odlično si napisala i prenela svoja iskustva. naletio sam na staru napuštenu kuću pod Žumberkom, iako su je napustili 50 godina žive na fotografiji

kakvih 300dpi-a za print .... ni nuzno ni potrebno , niti blizu ....

300 je rezolucija za najfiniju stampu ( plastificirane naslovne, fine kalendare i slicno ) s time da se i 99% magazina stampa u 240dpi-a a i to je iznad potrebnog jer masu puta razvucemo neku fotku i do 150% pa se ni povecalom ne vidi da je to napravljeno

ljudsko oko nece razaznati razliku na printu od 150dpi-a i 300dpi-a ....

ako je fotka tehnicki dobra isprintana na 150dpi-a s daljine vece od 10cm bit ce savrsena ... s 300dpi-a nece se dobiti ni 2% na izgledu ....

sorry sta upadam ovako u temu ali ti mitovi oko DPI mi vec idu na zivce ,

u zivotu nisam na zidu imao povecanje u rezoluciji vecoj od 150dpi i sve izgleda savrseno a ko me zna ovdje , zna da me svaki detalj smeta ....

p.s. da ne pricam o programima a i manualnim nacinima da se fotka umjetno poveca sa minimalnim gubitkom kvalitete .. srecom 99% ljudi to ne zna , ali netko ko zna sta radi od male fotke moze cuda napraviti .... pitajte Jethra recimo ...

@Filip, ma da, sve zavisi i od medija na kojem se printa i u kojoj kvaliteti se printa. Recimo ima medija koji koštaju rola od 30 m i širina 44" 700,00kn a ima medija koji koštaju rola 12 m i širina 44" 4000,00 kn, tako da već uvelike to odredi cijenu printa. Onda je velioko pitanje da li svi, posebno mislim na one s kojima čovjek nema baš puno iskustva, troše originalnu pigmentiranu tintu ili neku no name tintu, onda dali je printanu u nekom low quality modu u kojem printer izbaci fotografiju metar i pol sa metar za tri minute ili se printa u High Quality sa čak High precision opcijom gdje za taj format treba i do 60 minuta. Jer zabadava je ako fotografija ima i 600 dpi ako se printa u modu koji realno prikaže, odnosno na medij ne prenese niti 100 dpi. A opet fotografija može imati i 150 dpi i kada se printa u ovom High qulity-high precision modu, dobijete zadovoljavajuću kvalitetu printa.

Jer problem je taj što će rijetko tko, tko ima print studio i printa za x klijenata svakodnevno, stajati cijeli dan uz printer da otprinta deset fotografija 150x100 cm, izbaciti će to za sat i pol i gotovo !

Za tisak je važan broj točaka po inču (dpi) i sam tisak. Ako je fotka loše kvalitete može se spasiti kemijanjem, a ako se to neradi, nego se ide tiskati loša fotka, neće je 100 tiskova spasitil. I obrnuto.

@ sokol, e zato ja velim da se tehnologija danas mijenja, leti, ja tisak u visokoj kvaliteti na novom HP stroju, čitaj 100 hiljki eura, i printa brzo i iznimno kvalitetno. Tako da više ne treba cijeli dan za najbolji print 10 fotki. Ali takvih strojeva nema puno..

problem je ovdje sto 0.05% i manje korisnika ovog sitea uopce ima standard i fotke tehnicke kvalitete da uopce moze razmisljati o nekom kvalitetnijem tisku . E al svi stalno trabunjaju o 300dpi-a i genijalni su teoreticari ,a u praksi isprinatli na 100 300 ili 3000 fotke ce im izgledati isto jer su tehnicki takve kave jesu , jer nemaju detalja itd. itd.

" aha , sad kad ja to isprintam na 300dpi sve ce bit super " - nece bit ce isto ko na 100 ili na 200 itd.

ko sto svi isto sve znaju o svakom gumbu na svakom aparatu jedino je problem usnimiti nesto tehnicki prihvatljivo i suvislog kadra .

Sokole tvoje fotke prirode gdje je bitno da se na printu vidi svaki detalj je nesto drugo , a i to je moguce JEDINO ZATO jer je snimljeno tako da se to i moze dobiti ...

a plus toga sto je veciprint manje dpi-a je zapravo potrebno jer se gleda iz vece udaljenosti , jumbo plakai se printaju na 30 dpi-a pa iz auta igledaju super ... :-P

neces fotku 3X3 metra gledat sa 30cm udaljenosti ...

sto se osnovne teme tice :

ja mozda nisam dobar primjer jer nemam nekih umjetnickih pretenzija i ne cijenim pojedinacno neku svoju fotku izvan cisto komercijanih okvira svrhe za koju je nastala

, radim cisto komercijane fotografije i kao takve ih podajem . Ali i kad radim nesto sebi za gust uvijek svi modeli ili klijenti od mene mogu dobiti sve na DVD-u .... ak me mrzite zbog toga sto se moze . :-)

al velim , ja nisam dobar primjer :-)

a tako znači, ti se podaješ?:)

Ivana, moja je praksa da dam klijentima jpgove sve na dvdu.. Šta će meni to? Naravno da nedajem one kad snimam landscape ili ako radim fotografiju druge namjene, ali ove vjenčanja?? Koji će mi to vrag

Filip, nije stvar u tome da tebi ne trebaju njihovi JPEG-ovi na DVD-u, nego je bitno to da njima trebaju fotografije, i kada prvu ediciju fotografija koje dobiju od fotografa, djelomično razdjele familiji i prijateljima, biti će prisiljeni otići fotografu i tražiti nove printove i povećanja svojih fotografija i to opet platiti, a neće kao sada, sjesti za kompjutor i na nekom A4 printeru otprintati ono što im fali. I tada će doći k njima neki novi prijatelji i poznanici i vidjeti to što su si sami isprintali i pitati će ih tko vam je bio fotograf, kažite nam da znamo da ga mi ne preporučujemo i ne zovemo, jer ti printovi sa kućnih A4 jeftinjara obično izgledaju katastrofalno i za par godina apšisaju jer ljudi uglavnom koriste zamjensku tintu.

Tako da cijeli je ustvari niz negativnosti koje nastaju zbog olakog dijeljenja negativa na DVD-u.

Hm..a sto onda, objaviti sve fotke na Photoshelter pa da ih tamo listaju i narucuju printeve?

Ne znam jesi li me dobro shvatio.. mislio sam da se fotke nekog pira objave u galeriji koja je zasticena passwordom i znaju je samo autor i mladenci (i eventualno ako oni nekom dalje prosljede password). Fotke su u maloj rezoluciji sa watermarkom preko njih tako da su kao takve naupotrebljive, ali ujedno postoji i opcija da se plati i naruci print u jednoj od ponuđenih velicina, te se isprintana fotografija dostavlja na zeljenu adresu. Autor određuje cijenu printanja fotografije.

Na taj nacin fotograf uploada fotke u punoj rezoluciji, sustav izgenereira fotke male rezolucije koje mladenci mogu pregledavati, a sama prodaja, printanje i dostava se obavlja automatski.

Mislim da je to najelegantniji nacin, jedini je problem sto dio zarade ostaje Photoshelteru i sl. stranicama.

@dubrovnik: nije fotografija stvar aparata, nego osobe.

Mada istina, ja sam siguran da u roku nekih 30-40 godina, tehnologija i algoritmi u fotografiji će toliko napredovat da fotograf ti neće biti potreban. Bit će "mali pomični robo-fotić" koji će automatski u odnosu na subjekta i pozadinu odredit idealnu ekspoziciju i kut ...na tebi će bit samo da izabereš neku vrstu "filtra".

@sokol

@lidja

Vrijeme kad su fotografi zadrzavali negative je gotovo.

Zaboravljate da mladenci to uzmu iskljucivo da bi si kopirali na komp i zadrzali kao dugotrajnu uspomkeni i - pregledavati na kompu, objaviti na fejsu i sl.

Vecina njih nakon prvog printa raznih formata i/ili book ili sta vec vise ne printaju a ako si dobro obavio posao onda ce se po potrebi opet javiti tebi.

Ova prica sa kucnim printerom i prezentacijom ne drzi vodu sokole.

Najbolja ti je reklama kad rasire tvoje fotke putem maila, fejsa i ostalih medija.

Pa nebi se slozio za oksimor ali kuzim sta si htjela reci Ivana..

Mladenci koji zele oni ce platiti tisak i sve, koji ne zeli nece ih nagovoriti ni "nedam negativ" i sl..

S druge strane ja to sve lijepo spakiram jpegove i velim da im dajem 2 primjerka, neka cuvaju i ja svoje brisem.

Sad je cijela filozofija nastala oko toga, snimis, naplatis, das i dovidenja.

Druga stvar je kad radis fotke za komerc upotrebu.

Treća stvar kad radiš ladnscape.

Četvrta stvar kad slikaš mačke i travu oko kuće..

Šta mi treba nedam, šta mi netreba dam.

@Lagonda

"Ja imam print ove fotke na 25x18cm.

Rezolucija ovog gore je 960 po siroj. Na 254dpi-a je to onda 9.6 cm. Pa ti racunaj koliko je to puta vise...

Ako zelis, mogu ti pokazati par takvih pa mi reci na koliko dpi-a je printano."

Ne želim ulaziti u neke rasprave, print te fotke sa zadržavanjem omjera bi iznosio 25cm x 15,63cm, rezolucija bi tad bila cca 98 dpi.

Također, mislim da baš ta fotografija nije prebogata "detaljima" koji pate zbog nižeg dpi. Iskreno, mislim da bih primjetio da je fotografija printana na niskom dpi kao što je ta.

Još bih rekao da, naravno da zidno povećanje sa 150dpi je izvrsno, pa gleda se sa veće udaljenosti. Što je print veći fizički, potrebno je manje dpi-ja. 24 MP (nadam se da se neće nitko sad hvatati MP) sa 150dpi je skoro B1 veličina printa, naravno da izgleda izvrsno, ako je print kako treba.

Sokol je točno rekao da osim kvalitetne pripreme za tisak, jednak ako ne i veći faktor postaje tiskara tj. kvaliteta papira, kvaliteta tinte, kvaliteta stroja i naravno same postavke prilikom printa. Ovim želim reći (da se odmah ogradim) kako dobra fotografija "diše" punim plućima kad se sve gore poklopi, a ne da će loša fotografija zbog kvalitetnog printa postati dobra.

@bertys30

Ne ulazim u postotke koliko članova fotozine ima "standard i fotke tehnicke kvalitete" ili ako je to recimo samo sokol (nadam se da se neće ljutiti što sam ga "izdvojio"). Moje je mišljenje kako treba težiti boljem, kvalitetnijem.

Imam nekog skromnog znanja o komercijalnom tisku, jer sam to radio neko vrijeme.

Na temu sam odgovorio (iako to rijetko radim) jer su iznesena neka dobra opažanja, a ne klasična prepucavanja koji je brend bolji i sl.

Svima dobro svijetlo.

@vrd: Ok, ako gledamo matematicki, da. Ali bas da nema detalja odn bogatsvo... Svaka fotka odn kadar je za sebe. Na nekom ce se to mozda vidjeti vise, na nekom manje. Razvio sam i na cca 120 dpi fotku lavica iz svoje galerije na metar puta sedamdeset...

Dakle, opet upol manje nego sto nativno stroj radi...

Naravno, fotka ide na zid i gleda se s neke "normalne" udaljenosti.

Ali bas da fali detalja... hm. Dalo bi se diskutirati.