| obscuras [09. 06. 2017.] |
Prvi (o)zvuč(e)ni cjelovečernji film "The Jazz Singer" premijerno je proiciran prije 90 godina (listopada 1927 godine). Tome su prethodila fotografska istraživanja, fotofonetike (fotografskog bilježenja zvuka), područja fotografije koje je danas gotovo potpuno zapostavljeno, a čiji su rezultati bili presudni za stvaranje prvog (o)zvuč(e)nog cjelovečernjeg filma. U knjizi "Die Photographie im Dienste Wissenschaftlicher Forschung" (fotografija u službi znanstvenih istraživanja) prof.Dr. Kurta Scmidta publiciranoj 1907. godine, jedno čitavo poglavlje (Photographische Phonetik - fotografska fonetika) posvećeno je fotografskom snimanju zvuka. Ovo je sken tog poglavlja knjige "Die Photographie im Dienste Wissenschaftlicher Forschung" (fotografija u službi znanstvenih istraživanja) prof.Dr. Kurta Scmidta. 
|
| obscuras [09. 06. 2017.] |
|
| Staromodan [09. 06. 2017.] |
Jos uvijek mislim da bi takav (s promjenjivom gustinom) zapis zvuka bio najbolje kvalitete i (uz metalne ploce) najduzeg trajanja u usporedbi s ostalim formatima, da se nastavio razvijati... |
| obscuras [10. 06. 2017.] |
@Staromodan, Zvjezdane sasvim si u pravu. Koliko do sada znam; laser, svjetlosna vlakna, digitalna i nanotehnologija još nisu suatavno korišteni na području fotofonije. Zna li netko neki primjer? |
| Staromodan [11. 06. 2017.] |
Sto se tice novijih tehnologija, ne znam koliko ima smisla sve nabrojano, ali dok su se jos koristile filmske trake onda je na njima mogao biti i digitalni zapis zvuka -> https://en.wikipedia.org/wiki/Sound-on-film |
| obscuras [11. 06. 2017.] |
Analogna fotografija još uvijek nije potpuno iskorištena i nema alternative. Elektronička minijaturizacija (mikročipovi) svoj postanak ima zahvaliti analognoj fotografiji. Kapital uložen u komercijalnu digitalnu fotografsku tehnologiju marginalizirao je analognu fotografiju na isti način kao što je prije 100 godina, kapital uložen u isplativu analognu fotografsku tehniku marginalizirao, sve ostale (danas ponovo aktualne) alternativne (nekomercijalne i kapitalu nezanimljive) metode fotografskog snimanja. Sve tehnologije kojima se do sada ovladalo trebale bi se dopunjavati i međusobno dograđivati, a ne suprotstavljati i potiskivati (ali kapital ne misli tako).  Makro snimka ruba 35 milimetarskog (kinematografskog) filma koja prikazuje "sound track", s lijeva na desno, slijede; 1.- SDDS (slikovni zapis digitalnog signala); 2.- Perforacije filma koje služe pokretanju filma kroz projektor između kojih su površine s logotipom Dolby Double-D; 3.- Dva kanala analognog zvučnog (fotofonskog) zapisa kodirana Dolby Stereo matricom za kvadrofonsku reprodukciju. 4.- Vremenski kôd koji sinkronizira CD-ROM i DTS soundtrack. |
| Staromodan [11. 06. 2017.] |
Mislim da su neki drugi razlozi zasto je tako s razlicitim tehnologijama, ali nije vazno. Sdds se nalazio i na drugom kraju filmske trake, a srd, analogni i dts zapis samo s jedne strane. Evo jedna usporedba izmedju zapisa zvuka s promjenjivom gustinom i promjenjivom povrsinom -> https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/77/Optical-film-soundtrack.svg/220px-Optical-film-soundtrack.svg.png |
| minimaliszt [11. 06. 2017.] |
"...površine s logotipom Dolby Double-D" 
A uokolo tog logotipa je ukras? "srd, analogni" - suvišno. SR je analogni zvuk (Spectral Recording) a D je ovo što okružuje logotip. "SRD" znači uvijek i jedno i drugo na traci. "fotofonski" - to je iz slovenskog? |
| agni [11. 06. 2017.] |
vrijedno i zanimljivo, bravo za donos:-))) |
| obscuras [24. 10. 2017.] |
Bilo kako da se zvuk bilježi na "soundtrack" filma (kako je prikazano na ovoj slici) i kakve god to odraze imalo na kvalitetu reprodukcije zabilježenog zvuka, zabilježba na filmu je svjetlopisna (fotografska) analogna (trag svjetla u fotoosjetljivom sloju, emulziji filma). |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
