| crododo [09. 05. 2018.] |
Pozdrav, Imam običaj prije nego se odlučim na fotografiranje nečega (tipa dvorca) tražiti dodatno pismeno dopuštenje vlasnika ili Turističke zajednice ili lokalne uprave... Ali primjerice Rastoke kod Slunja? Dali mi netko može zabranit ili naplatiti fotografiranje slapa i okolice? Namjena fotografija je za moj hobi turistički portal o ljepotama Hrvatske (sad će napuniti skoro 15godina), davno sam dobio dopuštenje od ministarstva turizma da mogu besplatno fotografirati Plitvice i slično kaj se inaće naplaćuje a u tada je bilo u nadležnosti ministarstva, ali primjerice sa Zagrebom se svađam oko fotografiranja Medvedgrada (bitije mi u biti Oltar Domovine). Kakva su vaša iskustva s ovim? Odnosno dali tražite dozvole za fotografiranje ako mislite objaviti fotografije jer je mnje bitno dali je facebook ili google images ili flicker ili blog o lošem vinu ili vijesti.hr već dali je slika prodana ili kao što je meni rekla moja pravna služba "osobne slike autora"? Znam da je nešto drugo i treba posebna dozlvola od ljudi ili vlasnika svega što se vidi pri ispisu do punog zooma bez pikselizacije ako se slike prodaju, ali za to treba imat oko da ti netko želi platit fotku, meni bitno da stranci znaju kaj je ljepo u Lijepoj našoj, novac mi je nebitan (malo sam ekstremno zaljubljen u Hrvatsku). Svako dobro, Domagoj Skledar |
| Mravak [14. 05. 2018.] |
Naplatiti fotografiranje Medvedgrada je kao i naplatiti gledanje. Temeljem kojeg propisa? Meni samo autorska prava određuju pravo reprodukcije, ne vlasništvo. |
| zoCK [17. 05. 2018.] |
Dozvola za snimanje kulturne baštine po pravilu bi trebala biti izdana od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu kulture. No tu je problem da je Medvedgrad pod upravom Parka prirode Medvednica, pa bi se zapravo trebalo tražiti dozvolu od njih. Naravno, ovo sve vrijedi za komercijalnu upotrebu fotografija, za privatne i umjetničke potrebe ne bi trebalo imati dozvolu, no lijepo je zamoliti istu, da se nebi došlo u probleme. Snimanje u parkovima i nacionalnim parkovima za vlastite potrebe (nekomercijalne) trebalo bi biti dozvoljeno samom kupnjom ulaznice (osim ako je posebno naznačeno da je zabranjeno snimanje), no i tu mogu postojati pravila - npr. ok ako snimaš s fotićem koji nosiš u ruci, no upotreba stativa i profi opreme, asocira na neku komercijalnu djelatnost, pa se može desiti da ti to zabrane. Kaj se tiće tvojeg direktnog upita za Medvedgrad, ako je u komercijalne svrhe, imaš njihov cjenik na http://www.pp-medvednica.hr/o-nama/cjenik/ , a ukoliko ih uvjeriš da to nije u komercijalne svrhe, ne vidim razloga zašto te nebi pustili da fotkaš badave. |
| zlocesto_dijete [17. 05. 2018.] |
vezno uz sam medvedgrad nedavno sam snimao tamo. kada te vide fino pitaju jeli to u komercijalne svrhe (bio sam s aparatom od 2 kile i stativom tako da je pitanje na mjestu), prvo sam ga izivciran time sto su bili nesposobni i sto im je trebalo 5 min da mi ispisu kartu bahato odjebao, kasnije sam mu rekao da je za osobne potrebe, nije bilo nikakvih problema niti nakon prvog niti nakon drugog odgovora. |
| PunoIme [18. 05. 2018.] |
Ja sam prije 2-3 godine tražio odgovor od Kopačkog rita u Baranji.Rekao sam da bih fotkao kao amater ( što i jesam). Odgovorili su mi da platim 500,00 kn i da ćeme njihov vodič vodati ????? Da bih fotografirao prirodu ??!! Nakon toga sam opalio 1.000.000 fotki i nikada me nitko ništa nije pitao. |
| blackbird [19. 05. 2018.] |
što više pitaš "nadležne" - više ćeš si zakomplicirati život |
| Didokles [20. 05. 2018.] |
Svaki dan se susrećem s ovakvim i sličnim problemom,ne sa predstavnicima institucija nego sa nekakvim uzurpatorima javnog prostora u ovom slučaju Stare gradske jezgre Splita koja je pod zaštitom Unesca.Na nekom zidu lik objesi nekakve slike i svakom tko uperi aparat u tom pravcu sa daljine od nekoliko metara priđe dotični i upozori ga da ne fotka njegove"umjetnine".Kako svoje upozorenje iskaže na materinjem jeziku a fotograf je u pravilu turist često dođe do nemilih scena.To isto se događa i sa trgovcima suvenira,staretinarima,prodavačima ljekovitog bilja,rumunjskim prodavačima svega i svačega ,pa i našim Janjevcima.Svi se pozicioniraju na atraktivnim mjestima i onemogućavaju bilo kakvu fotografiju,a da se ne izložite možebitnom sukobu. |
| dziguru [21. 05. 2018.] |
problem je kaj bi svi slikali u nekomercijalne svrhe i na kraju se ipak te slike negdje na nekom foto portalu objave..i onda neko ima sreće pa mu fotku neko kupi ili pak ukrade i onda taj zove odvjetnike, suce, premijere, traži tisuće eura i svakave pizdarije..nikad nisam čuo da je neko onda zvao nazad park prirode i reko evo vam hiljadu kuna il već koliko se plaća komercijalno slikanje.. mentalitet naroda je takav da niko ništ ne želi platit, svi će uvijek reć da slikaju amaterski i da nemaju pojma sam da ništ ne plate, pa kasnije druga priča..i često naletim na scenu di se fotografu zabranjuje slikanje i onda ovaj ipak slika i tak. mašu rukama ovo ono..grdo za gledat.. nije ni čudo kaj čuvari pušu na hladno, treba i njih razumijet.. |
| Z-foto [22. 05. 2018.] |
Ne čitavši što ostali napisaše kažem, ako je netko vlasnik nečega taj može dozvoliti, zabraniti ili naplatiti sve što on želi. Sviđalo se to nekome ili ne. |
| alfa91 [08. 06. 2018.] |
Ja sam bio u Pragu , na gornjem gradu i pri ulasku me teta pita "hoću li dozvolu za fotografiranje"- Ja kažem "normalno" - mislim da je bilo oko 2-3 eura dakle 15-20 k. Pobrojimo koliko ljudi dnevno uđe u taj dio grada, koliko se zaradi, nitko se ne buni a novac ide za održavanje tih prostora. |
| Didokles [08. 06. 2018.] |
kaže Z-foto : "Ne čitavši što ostali napisaše kažem, ako je netko vlasnik nečega taj može dozvoliti, zabraniti ili naplatiti sve što on želi. Sviđalo se to nekome ili ne." a ja dodajem: Ako je u skladu sa zakonom! |
| Boddhi [08. 06. 2018.] |
Istina, to stoji - vlasnik nečega je osoba ili institucija koja nosi to vlasništvo. Vrsta tog vlasništva zove se privatno vlasništvo. To sada je jedna grana prava. Najvažnija i najosnovnija stvar je ovdje da je potrebno zakonski definirati što to postoji kao "javni prostor". Zakonske definicije u RH u tom smislu su nemušte, nema točne ni temeljite definicije toga. Čak ni wikipedija neće dati točne odgovore da bi se shvatilo što je javni prostor zapravo (https://hr.wikipedia.org/wiki/Javni_prostor) a zakonski akti o javnom prostoru su oni pisani 80-tih godina 20 stoljeća, čak i ranije. Najbolja definicija javnog mjesta/prostora koju znam je iz ovog članka, vrijedi ga pročitati: https://www.mup.hr/UserDocsImages/PA/onkd/1-2015/djuras.pdf vidi se omjer dozvoljenog-nedozvoljenog ali i postojeće definicije obzirom na nedostatak zakonskih akata Jasno, narušiti privatnost ili osobnost neke osobe na javnom mjestu nedozvoljiva je radnja ako je protiv njene volje i saznanja i to se tako tretira. Ali snimanje javnog prostora je jedna sasvim druga stvar. Javni prostor nema vlasnika, a time nema ni vlasničkih ograničenjima. Time zakonski on postaje "vlasništvo" sviju. S te strane ispada da čak ni grad ili državna institucija nisu vlasnici javnog prostora, oni mogu samo intervenirati ili ograničiti njegovu upotrebu, ali oni nisu njegovi vlasnici. Grad može biti vlasnik neke gradske nekretnine ali nikako ne javna prostora poput ulica, trgova, pojedinih zgrada ako nisu u ama baš njegovom vlasništvu i sl. U suprotnosti bi Hrvatske željeznice imale pravo zabranjivati snimanje na kolodvorima, vlakovima, prugama i svem ostalome u vezi nje. Druge države imaju te stvari poput definicija javnog i privatnog prostora već zakonski riješene zakonima i aktima, to prvenstveno treba imati na umu dok se priča o pravnim aspektima toga. Kod nas nešto takvo ne postoji još u pravnom smislu tako da smo i korisnici javnog prostora i "određivači" javnog prostora zapravo svi u zakonskoj - sivoj zoni. |
| zlocesto_dijete [19. 06. 2018.] |
nisam pravnik, nemam pojma o pravu niti ne zelim proturjeciti, ali hrvatske zeljeznice stvarno zabranjuju i ogranicavaju snimanje na kolodvorima, prugama,.. http://croexpress.eu/vijest.php?vijest=2327 |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
