janimir [30. 11. 2007.] |
Kao sto sam maloprije u jednoj privatnoj prepisci napisao moram braniti fotografiju kao pojam i kao struku. I to od bilo koga bilo kada, tako moram braniti i profesionalnu dokumentarnu fotografiju, njen dignitet i prava autora bez obzira na mozebitnu bol i gnusanje koju ona moze izazvati kod nas. Kod mene izaziva, ali ju postujem kao djelo i kao dokument. Sto me jace udari u zeludac, to sam svijesniji njene snage i iskrenosti koju je preinijela. E sad, sto me potaklo na otvaranje ove mucne rasprave su napisi pod Tonyjevom slikom koje su ocigledno napisali ljudi u svojim uskogrudnim trenucima nesvijesni da ono sto je Tony objavio nije jedina fotografija te i takve tematike objavljena u javnosti. Stovise, takve su nam fotografije izrazito znane iz raznih medija. Pamte se. Stoga izjave tipa "National Geografic to smije jer dokumentira dogadaje, povijest i situacije koje su bitne na globalnoj razini" smatram u najmanju ruku ishitrenima i nepromisljenima. To sto se NG i slicni mu veliki magazini hrane reportazama iz cijeloga svijeta i objavljuju sto se lokalnom uredniku "dopada", ne znaci da su objektivni u izboru teme - i kod njih tema mora biti bombasticna ("globalna"?) da bi donijela novce za njihov zivot i rad. Takav je casopis i onaj u kojemu Tony radi, samo ima manju nakladu. Zar je zbog toga manje vrijedan? Ako je tome tako, mogu Fotozine odmah zatvoriti jer ima manje posjeta od photo.net-a. Smrt boli. I vjernike i nevjernike. Vjernike mozda manje jer vjeruju u zagrobni zivot i mozda mogu shvatiti da njihovi dragi odlaze u drugi svijet, da za njih nije stavr gotova. Jest za nas jer ih nema vise - zato i placemo, zato nas i boli. I smijeh je sasvim privatna emocija, a slike smijeha se smiju objaviti? Vjerojatno zato sto ne bole. Ugodne su oku, mogu nas i nasmijati bez da znamo "koji je vic bio isprican". Vidite paralelu? I nemojte mi odgovarati paralelama o fotografijama pobacaja i menstruacije jer to ipak nema veze s fotografijom poslijednjeg oprostaja. Na koncu, jel mene veseli vidjeti takvu fotografiju? Ne. Ali ni nju ni njenog autora ne mislim potirati ni u kojem smislu. Tonyijeva fotografija nije objavljena kao umjetnicka fotografija, ali su "argumenti protiv" zapoceli upravo s tom pricom. Zar je na fotozinu uvijet objave neke fotografije da je "umjetnicka"? Ako je tome tako, slobodno mozemo baciti vecinu nasih radova. A to ne zelimo. Ponosni smo na njih jer su nas rad, nas trud, dokument nase okoline, naseg vremena, naseg posla. Pa i teskog i bolnog posla kakav je posao fotoreportera. I za kraj ovog mog napisa bez pravog pitanja (jer me zeludac boli od pisama koje dobivam s argumentima tipa "i pornografija je dio zivota") dajem na uvid za razmisljanje samo jednu fotografiju, prvu na koju sam naletio nakon 3 klicka:
a tu ima i drugih "teskih" radova… prosecite ako imate zeluca. ja nisam imao odvise: pulitzer.org a to je samo jedan od site-ova… (btw, da napisem i tu - pornografija je na Fotozinu zabranjena jer je zakonom zabranjena. I meni je zbog toga drago. A sam bih izbacio (i jesam do sad vise puta) svaku fotografiju za koju bih subjektivno pomislio da je "globalno nepocudna"… |
Colle [30. 11. 2007.] |
Da ne pišem ponovo, odgovor je ispod "one" slike. Što se tiče uskogrudnosti, ovdje se ne radi o uskogrudnosti već već o vašoj nepreciznosti čitanju komentara, jer kod ovih fotografija koje ste naveli kao primjer svog dokaza, šokantnost je u funkciji i nije sama sebi svrha, a valjda ste čitali kuda je svrstana šokantnost sama po sebi na ljestvici umjetničkog izričaja. Pa ako stvar rastegnemo i kažemo da je šokiranje igranje s osjećajima promatrača ja tu ne vidim ništa pozitivno, a ako mislite da ako nekog zaboli srce kad to vidi da je to zbog umjetničkog doživljaja, ili ipak možda teroriziranje onih koji su to doživjeli ili se boje doživjeti. Ne bih mogao zamisliti da će si netko ovu fotku objesiti na zid, nadam se da neće tada bi bilo sve za ....Nadam se da ćemo se bar u ovom zadnjem složiti. |
NeveN [30. 11. 2007.] |
Da ne pisem sad ponovo sto napisah pod Tonyjevom fotkom, evo linka na nju, a pri dnu su moji komentari: |
Ali_G [30. 11. 2007.] |
Meni ovaj Colle baš simpa tip :)) |
NeveN [30. 11. 2007.] |
I meni je simpa, ali se užasavam simpa tipova :)) |
LePro [30. 11. 2007.] |
Ma ljudi šta vam je, fotografija je fotografija, ma kakav motiv bio, i meni se želudac okrenuo kad sam vidio Tonyjevu zadnju seriju, ali i to je fotografija, potresna, no ipak fotografija... Takvih fotografija je prepun net, i to nije ništa novo ni strano, uostalom takve stvari se dešavaju svakodnevno... i da... Colle, znam bezbroj EXTRA dobrih fotografija, koje nikad nebih stavio na zid... |
Ejla [30. 11. 2007.] |
U svakom slučaju ovu fotografiju pod kojom su se nanizali komentari i oko koje se lome koplja,ne treba gledati odvojeno od cijele serije koju je Tony postepeno postavljao, te svakako ne bih rekla da su te fotografije "samo" dokumentarne....i ne bih više, preporučujem pročitati što su rekli NeveN i sanda i to potpisujem |
kikki [30. 11. 2007.] |
potpisujem Janka i potpuno se slažem. samo bi dodao da se fotografija, kao i film dijeli na žanrove kao što su; umjetnička fotografija, dokumentaristička, primjenjena (npr. reklamna)... |
Gand [30. 11. 2007.] |
Osobno sam isprovociram ovime jer se slazem sa svima, od autora i potrebe da se ovo objavi, do Janka koji je rekao sve sto bih i ja, ali i Colleta koji mozda sve ovo drzi pomalo licemjernim, jer cinjenica je da je svima koji ovo odobravaju u ime dokumentarizma, pa i umjetnosti ako zelite, prag tolerancije zapravo tudja, a ne osobna bol. Da se radi o vama osobno, drugacija bi bila prica. U svakom slucaju, prebolna tema za raspravljanje tipkanjem, preporucujem da se na nekoj cugi popricate o tome, jer ovaj nacin komunikacije s ovakvom temom, iziskuje previse koncentracije na bol koja se cita s tih fotki, i to vam nece napraviti dobro. Bolje tri minute uz kavu popricati s ljudima nego tu natipkavati po forumu i vuci tezinu teme u zelucu sljedecih pola ure, uru, dvije... Osobno se nadam da cu Tonyja sresti jendom u zivo, i popricati o njegovom radu, pogotovo o necemu sto mi nije bas najbistrije. Naime, od autora sam pokusao dobiti odgovor na jednu njegovu drugu fotku, zasmetalo me sto se covjeka imenom i prezimenom fotomanipulacijom izvrglo ismijavanju. To nije dokumentarizam, to je namjera senzacionalizma, pogotovo ako se zna da je ta osoba zbog svog poziva i ciste namjere prosla zivu muku bivsega sistema. I dalje drzim da je za objavu takvih, a i ovih fotki, nuzan minimum notice od par slova koja ide pod fotku, a kome se sama fotka svidja ili ne, i kome ona provocira neke njegove osobne emocije (ili frustracije), to onda vise nije problem fotografa, ni fotografije, vec gledatelja. thx na paznji. |
Oceana [30. 11. 2007.] |
ovo je zaista teska rasprava... ono sto sam ja mislila reci, savrseno je sazeo kolega Gand prije mene. osobno misljenje, da se radi o meni ili nekome meni bliskom: ne bih zeljela da takve fotke dodju u javnost i zeljela bih da postoji zakonski nacin da to oni koji zele mogu zabraniti. znam da fotoreporteri rade svoj posao, ali isto tako bih zeljela znati da imam pravo zastititi svoju privatnost i kad mi se kakva nesreca dogodi na ajmo reci javnom mjestu. druga strana medalje: ako netko zeli da se takve fotografije objave, bilo iz razloga da upozore druge na nesto ili zele nesto time dobiti, to je njihovo pravo kao i prilika za fotoreportera i novinara da objave pricu. |
SMVO [30. 11. 2007.] |
U zadnjem komentaru Tonijeve slike napisao sam da bi najprije njega trebalo pitati zašto ju je objavio, a onda reagirati između sebe i krviti se. Ljudi se počnu svađati i vrijeđati kada im ponestane argumenata za i protiv... Osobno, iz rata imam podosta fotografija koje sam čisto dokumentarno snimio zbog raznoraznih razloga i nikada u cilju da izazovem bol. Kruti dokumenat. Ali to su slike koje vežem uz neke događaje i ne objavljujem ih. Moglo bi to ponovo pogoditi osobe vezane uz one kojih nema. Slika koju je Janko stavio ovdje i Tonijeva potresne su, bole i nakon njih teško je ostati miran. Vidio sam uživo podosta takvih scena, sam vučem neke osobne mrakove iz tog doba, ali UVIJEK me pogodi ovaj tip fotografija. Ja osobno, naglašavam OSOBNO, ne mogu vidjeti prizor gdje je dijete koje pati ili je umrlo, a da se dugo nakon toga ne mogu smiriti, ali kao što rekoh, to je moje osoban osjećaj i imam svoje razloge.Iako mislim da je još podosta ljudi koji se slično osjećaju. Netko drugi, pogotovo oni koji se toga nisu izdovoljili, ići će pogledati to, pa sve dalje i dalje. Toni, ako je htio podići prašinu, postigao je. Istina, ja bih na njegovu mjestu nakon silnih reakcija, izašao konačno sa svojim komentarom, ali mislim da mu nije ugodno. Mislim da shvaća da se ipak zaletio. Sa druge strane, cijela ova njegova galerija ima poseban štih. Ponekad fatalizma, ponekad groteske, ali ni jedna ne ostavlja ravnodušnima. Izvrsna je i zbog toga što zna fotografirati i zato što ima nos za fotku jaču od zanatske. Moje mišljenje. Ako te fotke promatramo kroz prizmu morbidnosti, onda je podosta njih morbidno na ovaj ili onaj način. Svaka od njih, također, ima dobru dozu dokumentarnosti, pa tako i ova, teška, preteška, ali je i dokumentarna. Uz to, sve su te slike i zanatski dobro urađene. Zbog svega toga nameće se pitanje koji je dojam Toni, zapravo, htio postići objavljivanjem ove slike i da li je Fotozine strana koja će postati kao, npr. PhotoSig gdje i pornografija bude ocjenjivana kroz prizmu tehničkog dojma ili ćemo se suzdržati od takvih fotografija jer, hvala Bogu, ima ih na mreži svih mreža podosta. I na kraju moje mišljenje.Ova strana je, koliko mi se čini, bila zamišljena u druge svrhe. Svijet nije Disneyev crtić da bi sve bilo slatko i u svim duginim bojama, ali ovu stranu, koju obilaze i djeca, mislim da bi trebalo poštedjeti ovako velike tuge. Ne ubijajmo im bar ovdje neke ideale. Za one koji su ih već izgubili preporučam da odu na www.rotten.com. Tamo će i definitivno potvrditi svoj životni kredo. I još nešto. Ovo sam napisao bez želje za polemiziranjem. Možda će i biti reakcija, ali od mene je ovo sasvim dovoljno. |
Daddo [30. 11. 2007.] |
Tek moje jedno nevažno zapažanje s jednog drugog sitea... kolega tamo je objavio fotografiju sličnu ovoj "Janimirovoj" samo je njegova imala notu osobnosti jer je to beživotno tijelo donedavno nastanjivao duh njegova djeda... Čovjek živi od tog što fotka... Da, morbidno je... i da... stvarno je... Zašto bi netko jednu privatnu i obiteljsku tragediju javno objavio? On je to učinio isprovociran silnim "običnim motivima zalazaka sunca, cvijeća i inog"... Povela se upravo ovakva rasprava... i kad sam iznio stav da je to izvrsna fotografija koja me tjera da "okrenem glavu" a ne mogu... dobio sam kao reply od drugog kolege ("amatera" u smislu da ne živi od fotografije već upravo od tog da takva beživotna tijela dostojno opremi i pripremi za posljednji počinak..) da ako želim mogu doći k njemu preko ljeta i da ću imati prilike za takve kadrove koliko mi srce želi... povela se rasprava oko toga da li to jest ili nije umjetnost i je li ili nije moralno to činiti... Ponukan time, objavio sam fotografiju koja je bila "još kontroverznija" i ne bi je se posramio nijedan medicinski atlas... njena objava tu uzrokovala je automatsko brisanje... Sve u svemu... "Janimirova" / Tonyjeva fotografija "ima priču" i "ima tehniku" i to je čini dobrom... koliko u tome ima autorske sujete ili ne... nisam kompetentan suditi ali trudim se da kad komentiram - komentiram fotografiju koju gledam a ne autora. |
janimir [30. 11. 2007.] |
bez zelje za polemikom, kratki osvrt na jednu SMVOjevu natuknicu - tony me vec dugo muci sa zeljom da pokaze jos teze fotografije (teze bez navodnika jer su doista teske) i ja ga odgovaram i mislim da sam ga odgovorio sve do trenutka kad stignem napraviti posebnu stranicu gdje ce posjetitelj morati potvrditi da shvaca da dolazi na vizualno tesko galeriju… nadam se da ce takva metoda zadovoljiti "obje" strane - i one autore koji zele pokazati nesto tesko i one koji to ne zele vidjeti, ali i "trecu" stranu - zakonodavca i potencijalnog suca (kadija tuzi, kadija sudi)… |
SMVO [01. 12. 2007.] |
Na žalost, ovime si izazvao polemiku. Evo, baš neki dan su me zamolili da odem snimiti nekoliko ljudi koji su greškom zašli uminsko polje. Svi znaju da se bavim fotografijom, pa ajde. Otišao sam, snimio i proslijedio dalje. Prizor je bio mučan. Ljudi, prijatelji, rodbina. Moglo se desiti bilo gdje. Meni ne toliko. Navikao sam doista, ali ostalima nije bilo dobro. Pa eto par pitanja. Što Hnojčik misli time postići?? Bez imalo straha kažem da je Hnojčik nastrana osoba, ako želi objavljivati nešto takvo. Zašto ne otvori svoju stranicu i tamo objavljuje svoje uratke? Uostalom, neka se sam javi pa neka svima objasni zašto to želi. Što ćeš ti time dobiti??? Ne mislim u materijalnom smislu. Koliko je to moralno???????? Ovdje braniš identitet i osobe fotografa što je za svaku pohvalu, ali tko će se moći obraniti kada bude objavljen živ ili mrtav??? Uostalom, riječ pornografija ne znači samo eksplicitno seksualne sadržaje. Do koje granice morbidnosti si spreman ići objavljivanjem teških fotografija??? Što po tebi znači, zapravo, teška fotografija?? Uostalom, jednu stvarno tešku i nastranu adresu objavio sam u svom komentaru iznad. Pogledaj je. Želiš li tako krenuti? Po meni ćeš samo isprostituirati ono što već nekoliko godina s uspjehom održavaš. Znam da to ništa ne znači, jer sam samo jedan od mnogih, ali prvo ćeš mene izgubiti kao člana. Na Fotozinu sam u ovih deset mjeseci skoro, toliko puno naučio gledajući, čitajući, pitajući. Ne znam koja bi korist bila i što bih naučio iz tih fotografija. Kako zumirati prosuti mozak???? Ali da ne mutim vodu previše, zašto ne otvoriš novi forum i nekom vrstom upitnika ne ispitaš javno mnijenje? A što se tiče zakonodavca, zamisli se nad time koliko je tanka linija i što se sve mora proći da bi se nešto takvo smjelo objaviti. |
Gaca [01. 12. 2007.] |
S respektom prema jednoj i drugoj struji u ovoj raspravi, ipak mi se cini, da ono presudno ne bi trebalo traziti u motivu (u ovom slucaju je to smrt, bol, tuga) vec nacinu kako se ta tema obradjuje. Mislim da te obaveze fotografa prema dostojanstvu covjeka nisu oslobodjeni ni oni koji koji fotografiraju lakse teme (ja bih ponekad upotrijebio izraz 'lake'). Da je smrt sama po sebi teska tema, nema sumnje. Ipak, postoje razlicita razmisljanja o smrti, od religioznih do agnostickih, ljudi imaju razlicita iskustva itd. Zasto ne dopustiti tu raznolikost? Da li je nesto senzacionalizam ili iskrenost mora svatko od nas sam sebi odgovoriti (ili zatvoriti oci pred slikom i cinjenicom da, kako se cini, smrt nitko od nas ne moze izbjeci). Matos 'slika' rijecima upravo jednu takvu scenu, pa ipak nije zabranjen: Utjeha kose Gled'o sam te sinoc u snu tuzan, mrtvu u dvorani kobnoj, u idili cvijeca na visokom odru, u agoniji svijeca gotov da ti predam zivot kao zrtvu Nisam plak'o, nisam, zapanjen sam stao u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne sumnjajuci da su tamne oci jasne odakle mi nekad bolji zivot sjao Sve, bas sve je mrtvo: oci, dah i ruke sve sto ocajanjem htjedoh da ozivim u slijepoj Savi i u strasti muke U dvorani kobnoj, mislima u sivini samo kosa tvoja jos je bila ziva pa mi kaze: Miruj! U smrti se sniva Gled'o sam te sinoc u snu tuzan, mrtvu u dvorani kobnoj, u idili cvijeca na visokom odru, u agoniji svijeca gotov da ti predam zivot kao zrtvu |
SMVO [01. 12. 2007.] |
"Volim kad je covjek fotografiran kao subjekt, a ne kao predikat." Iz avatara jednog od zinovaca. Bez namjere da ga uvrijedim, uzeo sam ovaj isječak čisto radi uopćenja. Vjerojatno sam odviše subjektivan jer sam se doista nagledao tuge i nevolje od kada sam u uniformi i što sam stariji to mi teže pada. :-(((( |
KreSica [01. 12. 2007.] |
Hm, SMVO, lijepo štivo, al ne kužim zašto i čemu. Nisi jedini koji se nagledao svačega, bijah u ratu, bijah i u minskom polju, i par prijatelja sam iznio od tamo u vrećama (bukvalno), i prijatelj mi je umirao na rukama cijelu noć (joj, gadi mi se kaj ovo pišem, i mrzim pričati o tome), al eto, ti očito imaš potrebu podastrijeti to kao argument u raspravi, pa da ti se "pohvalim", možda me zbog toga shvatiš ozbiljno. Ali... Meni doista nije jasno kojim pravom se nekolicina ljudi ovdje protivi objavi takvih fotografija. Kao prvo, ovo je janimirov sajt, i točka. Sad se tu našlo nekolicina ljudi koji bi ga prekrajali po svom ćefu. Slijedeći korak bu bilo, kaj? Ajmo izbacit sve dosadne fotke? Ako su vam ove fotke prestrašne, nemojte ih gledat, jednostavno ih zaobiđite. Ja imam nekolicinu autora čije fotke ne gledam, i ne kukam o tome pod tuđim fotkama, i na forumu. Jednostavno ih poštujem dovoljno da ih ne razvlačim na križ. Ma koliko mi se ne dopadalo to kaj fotkaju. Poštujem njihov odabir. I ne gledam njihove fotke. I ne kukam. I ne dižem revoluciju na tuđem sajtu. Zbog poštovanja prema janimiru, i prema ostalim ljudima koji ovo čitaju. Neda mi se dalje, a mislim i da sam objasnio kaj sam štel reć. |
Gaca [01. 12. 2007.] |
SMVO, uopcavanja cega? |
SMVO [01. 12. 2007.] |
KreSica i Gaca, kao što svatko od vas ima pravo iznijeti svoje mišljenje, zako sam ga iznio i ja. Polemika je dobra jer ćemo izvući nešto iz nje, bilo dobro ili loše. Ali idemo po redu. To što sam spomenuo svoje sudjelovanje u ratu nije bilo da bih se pravio važan, nego da bih samo potkrijepio VLASTITIM primjerom ono što želim dokazati. Pravo svakoga je izraziti svoje mišljenje, pa tako smatram da i ja smijem izraziti svoje, pogotovo što je to forum na kojem svatko smije reći što mu je na duši. jednako tako mogu se zapitati, kojim se pravom nekolicina ljudi ovdje bori da bi te fotografije postavila. Ovo je Janimirova web stranica, koju je on pokrenuo, on je održava i ima pravo napraviti podosta stvari, ali samim time što ju je postavio na Internet, ona je postala javna. I zbog toga što je to njegovo "dijete", Janko snosi i određenu odgovornost. Zašto bi izbacio sve dosadne fotografije? Tko će znati pokazati koje su od njih dosadne? Nekome su moje dosadne do besvijesti, nekome možda tvoje. Slažem se s tobom, nekome su te fotografije prestrašne, nekome su možda neukusne i netko će ih pogledati unatoč tome, netko će ih zaobići. Slobodna volja. Tko je govorio o poštovanju ili nepoštovanju nekoga. Ja, osobno poštujem sve vas ovdje jer vlastitim trudom i alatom pravite nešto što će netko pogledati, a uz to i komentirate nešto, što samo dokazuje da ste sposobni uočiti dobre i loše stvari i ukazati na njih. Pa makar mi se ne dopadale neke koje vidim, a tako se i drugima možda moje slike ne dopadaju. I poštujem ih i ne razvlačim na križ, ali komentiram jer mislim da znam i mogu, pa makar se to tebi ne sviđalo, na što imaš potpuno pravo. Ali to ne znači da kukam. Upotrebljavaš odviše teške i neprikladne riječi. A pogotovo upotrebljavaš riječ revolucija u sasvim krivom tumačenju i kontekstu. Ako je to upereno prema meni, objasni molim te zašto su pitanja upućena Janku dizanje revolucije? A poštujem ga veoma zbog stručnosti i znanja i fotografskog osjećaja i još nekih drugih stvari koje su čisto moralne. I jedva čekam da ga upoznam negdje, bilo na fotopivi ili drugdje. Mislim da od njega imama što i čuti i naučiti. Uostalom kao i od većine vas ovdje. Nije mi žao što sam se učlanio na Fotozine, niti što ponekad uzmem učešća u raspravama. Jedino mi je žao kada netko reagira da bi se svađao ili minorizirao nekoga ili nešto, kao što si ti sada napravio. Jer svaki moj komentar koji sam do sada napisao nije bio napisan sa namjerom uvrijediti nekoga, nego natjerati na razmišljanje, jer i mene komentari tjeraju na to. :-)))))))) Gaca, parafrazirao sam tu rečenicu da bih generalizirao moje mišljenje o odnosu prema čovjeku i učinila mi se izvrsnom jer odražava puno poštovanje prema osobi kao jedinci, a ne kao brojci. :-)) |
Gaca [01. 12. 2007.] |
SMVO, nije mi nikada bilo ni na kraj pameti tebi (ili bilo kome drugome!) uskracivati pravo na iznosenje misljenja!! Dapace, procitao sam tvoje kao i tudje postove ovdje i ispod slike o kojoj je rijec s velikim zanimanjem. Moje pitanje se samo odnosilo na citiranje moje pomalo nespretne recenice, da bih razumio tvoj kontekst. (Recenica zaista pokusava izraziti zelju da se prema covjeku ide s postovanjem). |
Gaca [01. 12. 2007.] |
...iako ni sam ne znam uvijek da li je ono sto radim ispravno ili nije, moram jos napomenuti... |
SMVO [01. 12. 2007.] |
Marijane, toplo se nadam da smo razjasnili. Meni nije namjera nikoga ovdje vrijeđati, pogotovo što stvarno imam puno naučiti od većine vas. U to ubrajam i Tonija Hnojčika, jer njegovo znanje i vještinu nikada nisam doveo u pitanje. Čovjek je profesionalac i zna svoj posao. Samo sam se upitao, a jednako tako i druge da li to treba baš na Fotozinu kad nas već sa svih strana bombardiraju time. Srdačan pozdrav iz Sahare! :-))))) |
Colle [01. 12. 2007.] |
Krešica ja tebe ne razumijem, sajt je mjesto gdje dolaze slike i komentari, u komentarima su izražena mišljenja s kojima se ti ne slažeš i to zoveš revolucijom itd. Pa ti to pobij svojim argumentima, a ne etiketiranjem. O zabrani slika koliko god sam čitao nije bilo riječi već samo o zabrani komentara. Zašto diskusije ne bi bilo, to sajtu ne šteti dapaće, dobiva na zanimljivosti. Ako neko od komentatora postavi pitanja u cilju diskusije na pitanja se odgovara, inače prešućivanje odgovora znači potvrdu odgovora koje se nudi u pitanju. Zašto autor nije dao niti jedno obrazloženje na niti jedan komentar. Ovdje je bilo riječi o motivima...nije odgovoreno. Ipak treba reći jednu stvar, ako netko objavi neku provokativnu fotografiju mora biti spreman na kritike i komentare i različita mišljenja, a to nema veze niti sa revolucijom niti Janimirovim sajtom to je isto uzročno posljedično kao i tvrdnja da nakon kiše dolazi sunce i ne može se izbjeći. Uostalom pojam bez svoje negacije ne postoji jer nema smisla. |
NeveN [01. 12. 2007.] |
Zašto bi autor uopće bio dužan davati ikakva objašnjenja ikome ispod svojih fotki? I zašto bi motiv objavljivanja ijedne Tonyjeve fotke bio različit od nečijeg objavljivanja leptirića, tratinčica i bubamara? Tonyjeve fotografije nisu provokativne, nego si ti tanak i ograničen u poimanju svijeta oko sebe i uzročno-posljedičnih pojava koje ga ispunjuju. |
Colle [01. 12. 2007.] |
S obzirom da udaraš posred čela, mogu zaključiti da je moje poimanje svijeta puno složenije nego tvoje. |
KreSica [01. 12. 2007.] |
Na koje etiketiranje misliš, Colle, ono o egu i zamjetljivosti? |
Colle [02. 12. 2007.] |
polako, odgovarajmo na pitanja po redu :) |
Joki [02. 12. 2007.] |
this is going to go on for ever.... |
Colle [02. 12. 2007.] |
Da Joki imaš pravo, tko želi dalje o svemu diskutirati možemo to učiniti na tportalu, pod rubrikom kultura, a otvoriti ćemo novu temu |
Gaca [02. 12. 2007.] |
SMVO, mislim da razumijem tvoju poziciju s koje si napisao svoje postove. U svakom slucaju (za mene) dobar prilog za promisljanje o temi... Isto tako najljepsi pozdravi u Saharu! |
Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))