| bile [15. 02. 2006.] |
Gospodo, riječ je o veličini ispisa koju je moguće dobiti iz 5MP snimljenih foto aparatom koji će u tih 5MP zadovoljiti sve ostale parametre kvalitetne fotografije. Kako mi je namjera prijeći s entry level DSLR-a(Oly E-500)8MP na poluprofesionalni(profesionalni)E-1 sa "samo" 5MP i ulaganjem u bolju optiku, dosta sam istraživao da bih došao do fascinantnih informacija. Naime, svi smo zabrinuti oko priče "što ako mi zatreba print većeg formata" i priče oko milijuna pixela. Jasno, o rezoluciji ovisi kvaliteta fotografije(priča za malu djecu)kada uzmemo u obzir sve ostale parametre koji su potrebni za kvalitetan snimak. U svakom slučaju, PHOTOSHOP je zaista moćan do jaja. Na forumima na net-u sam naletio na savjet da je fotografiju potrebno uvećavati za 110%(Photoshop, image size, postoci, 110%) te tu proceduru ponoviti dok ne dobijemo željenu veličinu fotografije. Isprobajte, rezultati su veličanstveni, fotografija gotovo da uopće ne gubi kvalitetu na detaljima. Napokon, mirne duše i bez daljnjeg razmišljanja i razbijanja glave kupujem E-1 u kombinaciji 14-54+50-200 jer sam se uvjerio da mogu postići izvrsnu kvalitetu ispisa "resajzanjem" fotografije navedenim postupkom u Photoshopu. Volio bih kada bi mi netko odgovorio, nakon što je isprobao. Pozdrav! |
| janimir [16. 02. 2006.] |
ja se nemrem slozit s ovom recepturom. probal sam ju i nisam bil zadovoljan toliko koliko s kudikomo jednostavnijom, limitirajucom donekle, ali dostatnom za A3 iz E-1. rijec je jednostavno o Adobe CR pluginu za Photoshop CS2... |
| roberto [16. 02. 2006.] |
Tako je, povecavanje fotografija interpolacijom je nemoguce ako zelis na fotografiji zelis dobiti detalje kojih jednostavno nema. Jedino za sta ti interpolacija moze posluziti je peglanje pixela. Ako ti recimo treba malo povecanje i printas fotku u nekom digitalnom labu niti to ti nije potrebno, skoro svi oni rade na principu lasera i ne prenose pixele kao takve kakve ih ti vidis na ekranu... Dakle mozes malo ispeglati pixle, a one efekte iz onih raznih "forenzicara" zaboravi, to su totalne gluparije... |
| bile [16. 02. 2006.] |
Ok, ne znam što misliš pod ovo razni forenzičari no ukoliko misliš na "Photoshop Cs priručnik za digitalne fotografe"(by Scott Kelby_urednik časopisa Photoshop user)moram reći da nisi u pravu jer sam zapravo isprobao niz onoga što opisuju i pokazalo se vrlo dobrim. Čovjek u knjizi lijepo opisuje postupak za kojeg se Jim Vitale(guru digitalne fotografije i kolumist u Photoshop user)kune da funkcionira. Procedura je opisana sljedećim tokom: Otvorimo fotografiju u Photoshopu te u izborniku IMAGE SIZE uključujemo opciju RESAMPLE IMAGE i do nje funkciju BICUBIC SMOOTHER. Nakon toga mijenjamo jedinice iz pixela u postotke u odjeljku DOCUMENT SIZE te unosimo vrijednost od 110(%). Fotografija se na taj način povećava za samo 10% što iz nekog razloga kao da ne omekšava ili zamagljuje sliku. Naravno, proceduru je potrebno ponoviti značajan broj puta da bismo došlji do veličine postera. Provjerite! |
| tsaic [16. 02. 2006.] |
...u potpunosti se slazem s db-designline-ovim misljenjem - probao sam ovu metodu povecavanja i vese sam nego zadovoljan rezultatima! |
| janimir [16. 02. 2006.] |
E sad, glavno je pItanje hoce li se to uopce vidjeti na ispisu? Zanemarimo ovaj testni uzorak i zamislimo visebojnu sliku iz stvarnog zivota. Ako je u pitanju laserski osvjetljivac poput onog kod DFA, vjerojatno hoce jer se prenosi piksel za piksel, ali ce nam za to trebati lupa. Ako je u pitanju cetverobojni tisak - dobivamo rozetu od 4 boje koja relativno dobro sakriva ovakve greske... relativno dobro ako je u pitanju novinska rotacija gdje se film osvjetljava s 1270 dpi i 133 lpi. ako je plosni ofset s uobicajenih 2450dpi i 150lpi, ostrija i sitnija rozeta vjerojatno nece dobro sakriti gresku. slicna je situacija i kod inkjet pisaca: oni obicno rabe stohasticku metodu generiranja rastera i danas imaju po 6 do 8 boja koje ce sve zajdno vrlo lako sakriti ovakve greske, odnosno ovakva, ipak nasilna, povecanja. i jos ako se ispisuje na nepremaznom papiru... rezultat bu bil dobar. ali, sve je to za mene i dalje muljanje i samo dokaz superiornosti velikog diapozitiva i dobrog skenera ;-)) |
| janimir [16. 02. 2006.] |
e moram jos ovo dodati: na koncu treba isprintati i vidjeti kako izgleda s ljudske udaljenosti. kad stavis sliku na zid iznad kauca nitko ju ne bu gledal s 10 cm. ja sam samo jako protiv tvrdnji da od 5 nofcica moze napraviti 25 a da nidgje ne fali. pa cak i u bajci ti ostaju jos samo dvije zelje! ...ide mi opako na jetra da su raznovrsni gurui preuzeli holywoodsku metodu citanja registracije automobila s bankomat kamere... kajgod. i onda da ju vi/mi nekriticki rabimo i jos gore citiramo i uvjeravamo druge kako je moguce od 1024 napraviti 1789 piksela a da se ne vidi razlika. khm... get real! |
| bile [17. 02. 2006.] |
Naravno janimir, potpuno si u pravu i nitko ne smatra da pad kvalitete ne postoji no metoda je svakako dobra i omogućava dostatno uvećanje za nas obične smrtnike a da pritom ne uništimo(u potpunosti) fotografiju. Cijela bit "mog" velikog otkrića(kojeg je prije mene otkrilo vjerojatno 70% sudionika na ovim stranicama)je zapravo iskaz sreće i zadovoljstva da ipak postoji način uvećanja koji pri provođenju ne "trga" fotku. Daj Bože da jednog dana dođem do razine kada će se moji veliki printevi promatrati lećom na nekakvoj krasnoj izložbi a do tada ću nastojati uživati u svojim A3+ prinetvima koji će visiti na zidu iznad kauča. P.S. Razlika u priloženim primjerima je očita i pojašnjenja koja si dao uz njih su profesionalno definirana. Hvala! |
joj... jedna je stvar biti zadovoljan rezultatima, klet se da funkcionira, a druga je usporediti i zakljuciti koji su nam gubici manje vazni. pa evo primjera. "crop" malog dijela slike testnog uzorka. lijevo je tu spomenuta metoda povecanja 110%, 4 puta. vidljivo neostro, slabije uocljivog raspada pikslea. desno je povecanje iste RAW slike u ACR-u. odjednom. rubne linije su ostrije, ali je stoga raspad piksela jace uocljiv. 
