"Pravo" povecanje osjetljivosti filma mozemo postici postupcima koji su (uglavnom) komplicirani, (nerijetko) opasni po zdravlje ili zahtijevaju poprilicno eksperimentom stecenog iskustva (koje je tesko prenijeti jer je usko povezano sa uvjetima i nacinom rada). Rezultat rijetko prelazi dvostruko povecanje osjetljivosti (jedna blenda).

Osnovno pravilo bi bilo upotrijebiti odgovarajuci film (Kodak T-Max P3200 ili Ilford Delta 3200).

Alternativno rjesenje je namjerna podekspozicija (1-2 blende) i "forsirano" (produzeno) razvijanje ("pushing") filma.

Sto se dobiva:

1. negativ koji se "normalno" povecava na papiru uobicajene gradacije;

2. povecani kontrast sa grubom diferencijacijom tonova;

3. krupnije zrno (od uobicajenog za taj tip filma).

Sto se gubi:

1. detalji u sjenama;

2. fina diferencijacija tonova;

3. ostrina.

Jos jedna napomena: potrebno je posvetiti veliku paznju mjerenju svjetla - "spot" mjerenje svjetla (uz ispravnu interpretaciju) je veoma pozeljno, gotovo neophodno - forsirano razvijanje filma pojacava sve greske u ekspoziciji!

Pozdrav, Damir