| fago [17. 06. 2005.] |
Na koji nacin je moguce kako ljeti tako i zimi odrzavati konstantnu temperaturu kemikalija tijekom rada na razvijanju. |
| janimir [17. 06. 2005.] |
Nekoliko je metoda, a sve se svode na mjerenje temperature u kadicama ili dozama i mijenjanja "okolne" temperature. Pod "okolnom" temperaturom ne podrazumijevam sobnu temperaturu, već najčešće temperaturu vode u koju su uronjene kadice ili doze za razvijanje-prekidanje-fiksiranje... Ja osobno stavim radne posude (znači one u kojima je kemija) u veću posudu s djelomice protočnom vodom. Ako je zima i temeperatura kemikalija padne, dodam tople vode. Ako je ljeto i temperatura kemije skoči, dodam hladne vode ili čak i leda. Pod djelomice protočnom vodom mislim da mi vode ne teče konstantno, već ju puštam teći i grijati ili hladiti kemiju u kadicama/dozama samo u onim trenucima kad mi temperatura pređe +/- 1,5 stupnjeva. postoje i automatizirani uređaji, no meni se uvijek činilo da nofčeke za njih mogu pametnije investirati (u hlađenje vlastitog organizma, recimo ;-)) |
| fago [18. 06. 2005.] |
Hvala ti na odgovoru.Nekako mi izgleda da je to stalno odrzavanje iste temperature najkomliciraniji dio posla u razvijanju. |
| Damir [19. 06. 2005.] |
Janko je dobro opisao način održavanja temperature, pa bih ja samo nešto dodao radi boljeg razumijevanja problema: 1. Imperativ je minimalno variranje temperature među kemikalijama u postupku obrade - poželjno je da ona ne varira više od jednog, a nikako više od tri stupnja (radi naglog skupljanja/širenja želatinske emulzije); 2. Pri temperaturama ispod 15 stupnjeva želatinska emulzija se stisne, tako da kemikalije teško prodiru u nju, a također je otežano ispiranje nakon fiksiranja. Pri temperaturama iznad 30 stupnjeva emulzija postaje veoma mekana i osjetljiva te se lako ošteti ili čak odvaja od podloge, a baritni papiri se previše smekšaju i natope kemikalijama, tako da ih je nemoguće dovoljno isprati; 3. Ne ponašaju se sve razvijačke supstance (ili fiksiri) jednako pri nižim ili višim temperaturama - kod nekih se vrlo jednostavno produženjem ili skraćivanjem vremena obrade može dobiti istovjetan rezultat, dok neke mijenjaju svoje karakteristike. Dodatno kompliciraju stvar razvijači sa više razvijačkih supstanci - npr. vrlo popularna metol-hidrokinon kombinacija (Kodak D76, Ilford ID11...) daje različite rezultate na 15, 20 ili 25 stupnjeva stoga što svaka od ovih kemikalija različito reagira na višoj ili nižoj temperaturi. Ovo su osnovni problemi - naime ima ih još, ali mislim da ti je ovo dovoljno za (dobar) početak! |
