Jutro. Dorica nas je probudila - zubić vila donijela joj je plastelin. Doručak, planiranje kako ćemo provesti dan. Ručak kod moje mame - punjene lignje, nije loše. Nakon ručka malo odmora, odluka da na groblje idemo navečer, nakon mise. Poslijepodne kišno, pospano, hladno. Šetnja grobljem pod kišobranima, Miha i ja namještamo stativ i "pucamo" dok Dora zaviruje pod svaki kamen, ljudi u žurbi prolaze pokraj nas, u čuđenju gledaju. Promočila mi je jakna, Dora je mokra do koljena, odlazimo kući... Stvarno smo sretna obitelj!