Baš sam htio pitat jel provociraš, kad vidim naslov albuma :D

Aj, za koje vrijeme možda ovaj album budu učili na akademiji :P

Pa provokacija može biti umjetnost :P

Pogotovo evo, gledam, mislim, i u dubini promišljanja najednom mi se javi pitanje jedno, davno zaboravljeno. Pitanje na koje će se podsjetiti mnogi gledatelj djela ovoga bajkovitog, pitanje koje smo si mnogi postavili prije ili kasnije u bespućima prošlosti, u nekom davnom trenutku puta našeg svemirom ovim, koji životom zovemo.

Svjetlo je istina, kažu. Ovo svjetlo produhovljuje gledatelja na način neopisiv, način koji je samo između djela i promatrača, i ostaje zauvijek dio njega, čak i nakon što postane i ostane samo sjećanje, kao tračak dima u tmini doma u kojem više nitko ne živi. No, ako pažljivo gledamo, vidimo duhe snene što hodnicima tmine te tragove su ostavili. Po tragovima tim uvijek možemo poznati put kući, i vratiti se u hram misli svojih gdje ne postoji ništa, osim svjetlosti. Zelene, poput trave što plodno tlo obilježava. Ispresjecane zaboravljenim detaljima, kao tlo koje je autor pred nas postavio, ispresjecanog sjenama od drveća - drveća koje simbolizira život.

Da, istina je tu, ali samo ako ju tražimo.

Ako su nam oči otvorene, uviđamo dubinu promišljanja autora, uviđamo kako su svi elementi postavljeni u prostoru precizno, do u detalj ostvarujući viziju života, prošlosti, zaborava, sjećanja, i najvažnije od svega - istine.

Ivica Drusany nam pokazuje umjetnost kakva se odavno nije vidjela, umjetnost u punom smislu te riječi, puna života, protkana mudrošću, i nadasve inspirativna.

- Quetzy, Akademik prvog reda Njujorške dopisne akademije "Academy of Omnitemporal World Art" te vanjski dopisnik Svjetskog muzeja za umjetnost i obrt.

Hahahah, ma to se traži. Idemo zajedno u umjetnike :))

snena...svida mi se :)