krasno :))

oronulost fasade potencirana je s izlaskom čovjeka iz kadra, obično pravilo kaže da objekt "ulazi" u kadar, ali kod tebe on izlazi i time pojačava snažan i dubok dojam koji ostavlja dotrajala fasada - "ide prema kraju". ponekad je dobro kršiti pravila! ovaj dojam prisnažuju i opreka između paralelnih horizontalnih linija poluraspadnute fasade u odnosu na sve veći razmak prema liniji nogostupa - kao da se razmak od početka života povećava. zgrada i cesta se razilaze kao što se čovjek razilazi od svoje mladosti i tone u suton svog utonuća. i sjena koja pada s desne strane pokazuje da čovjek ide prema suncu, u nešto bolje, svijetlo, vječno - i kao što svjetlo bude na kraju tunela, tako i tvoj glavni junak stremi boljem sutra, hrabro kroči praznom ulicom, potpomognut štapom koji kao da nosi svo breme današnjice.

bh

Deymos, ak se sad nisam rasplakal, nikad nebum :)

Prolaznik, istina je da fotka malo van vaservage, ali samo malo. Cesta ide prema dolepa te možda to buni. Inače dosta je teško bilo savršeno poravnati na iPhoneu jer sam imao malo vremena da mi deda ne pobjegne iz kadra. Nije bilo c/b varijante. Ovo je jučer fotkano

da da, podjednako su zastupljene horizontale i vertikale po cijelom kadru i to je praktički nemoguče poravnati "u bobu"....a još kad moraš regirati na brzaka...kužim te potpuno :)

Deymos nemoj više vodu pit, vidim da ti škodi! Brijem da si na zahodu bil kad si ovo pisal, znači trajalo je :D