Zanimljiva fotografija i priča, uz stvarno zanimljiv i poučan tekst o jednom narodu kojega svi svojataju jer je malobrojan i koji se zbog opstanka priklanjao trenutnim vlastima. Davno mi je mama pričala da je njena mama, moja baka, pričala o Vlasima-Arminima sa Šarplanine koji su radili u Beogradu i Zemunu tamo 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća s kojima je bila dobra i čuvala im zarađene novce jer su po cijele dane radili a po noći spavali kojekuda i onda te novce slala njihovim obiteljima. Davno je to bilo kad mi je to pričala pa se ne sječam detalja, ali pročitavši tekst sam se sjetio toga i baš ih je tako nazvala Vlasi-Armini i da ih nije zvala ni Albancima, ni Muslimanima, ni Srbima, ni Bugarima, ni Makedoncima jer su ih svi tako zvali a oni su se ljutili na te nazive nego su uvijek tražili da ih zovu Arminima.

Samo nastavi tako i popuni praznine uz tekst i fotografije, jer to je bogatsvo kulturne baštine za koje se treba znati.

Hvala jpogorilic