Autor pobjedničke fotografije (“Posao”): Oliver Bešić – “FotoMachak” fz: Čestitamo Olivere na (još jednoj) fotografiji koja ti je donijela pobjedu na kliCkalici. Ispričaj nam (ukratko) kad je i kako nastala ovo fotografija? FotoMachak: Fotka je nastala u veljači 2017. god. u selu Vukovije koje se nalaze u blizini Daruvara. Iako fotka možda sugerira kako je snimljena negdje u divljini tomu nije tako. Čovjek je stajao kraj ceste čuvajući ovce na obližnjoj livadi. Nisam želio propustiti potencijalno dobar motiv. Stao sam započevši razgovor s čovjekom koji mi se predstavio kao Stiv. U kratkom vremenu ispričao mi je pola svoga života. Navodno je, između ostalog, bio i prvak Hrvatske u kartanju Bele. Puno fantazmagoričnog izašlo je iz usta ovog čovjeka. Koliko istine ima u svemu tome nikad nisam saznao (smijeh). Kakogod, na kraju sam ga zamolio za poziranje što je Stiv odmah i prihvatio. Vidi se da je na fotki zauzeo obrambeni gard prekriživši čvrsto ruke ispred sebe što samo dokazuje da mu je bilo neugodno, a možda ima i zrnce ponosa u svemu. fz: Kad pogledamo tvoje dosadašnje sudjelovanje vidimo da ti najbolje, barem na kliCkalicama, idu nenamješteni portreti ljudi koji štogod rade. Živa fotografija. FotoMachak: Istina je. Najviše volim živu fotografiju koju osobno, ne potcjenjujući bilo koji drugi vid fotografije, smatram i najtežom disciplinom u fotografiji. Portretna fotografija nosi često nešto krajnje intimno u sebi. Nije jednostavno stati pred čovjeka i zatražiti ga dozvolu za fotkanje. Neki pristanu iz prve, a za neke mi je potrebno vrijeme kako bi ih privolio na suradnju. Nerijetko sam dobio i košaricu. Naravno, postoje i tzv. ukradeni portreti. Njih obično odrađujem teleobjektivom. Ipak, čovjek ovdje treba biti oprezan jer vremena su krajnje nezgodna. Sjećam se situacije kada sam fotkao na Baščaršiji. Držao sam fotić na trbuhu i onako nasumično klikao. Neki mladi Arap skužio je po zvuku okidača da fotkam. Skočio je pred mene i počeo se derati vičući na nesigurnom engleskom 'Can you delete this photo, can you delete this photo!' Što mi je drugo preostalo nego pred njim izbrisati nastale fotke. fz: Dugo si već s nama, no na svojoj početnoj Fotozinskoj stranici malo toga otkrivaš o sebi. Možeš li nam reći kako si započeo s fotografijom i što ona tebi danas znači? FotoMachak: Fotkati sam počeo sasvim slučajno u 35-toj godini života (prije 13 godina - op.fz.). Često sam s frendom, koji se čitav život bavi fotografijom, počeo odlaziti u prirodu. Tamo mi je posudio fotić, i malo pomalo zaljubio sam se u fotografiju. Fotkanje mi prije svega znači zabavu, ali i način komuniciranja s okolinom. Po prirodi sam introvert pa se često i najlakše izrazim fotografijom. Pokušavam uhvatiti emociju, situaciju, ispričati priču. Ne želim zvučati pretenciozno, no kažu mi drugi da uspijevam u tome. Nemam iluzija da sam ne znam kakav umjetnik. Napretkom tehnologije danas je fotografija postala dostupna širokim masama. Ima puno ljudi koji dobro fotkaju. fz: Za kraj, imaš li potrebu još nešto reći? FotoMachak: Pa želio bih dodati da je Fotozine sajt na kojem se osjećam kod kuće. Neko vrijeme bio sam aktivan i na nekim poznatijim internacionalnim stranicama no ubrzo sam odustao. S jedne strane, teško je biti prisutan na više strana, a s druge vidiš da prolaze tehnički perfektne fotografije sa egzotičnih lokacija. Masa bogatih ljudi odlazi na udaljena mjesta i onda skupom opremom fotka bivole kako u maglovitu zoru prelaze preko rijeke ili budističke svećenike kako sudjeluju u nekom vjerskom obredu. E da, propast Rusije i rusku pastoralu ne smijem zaboraviti. O savršenim kineskim fotomontažama valjda ne trebam niti pričati. Shvatio sam da se trebam usredotočiti na ono što me okružuje. Fotkati i prezentirati lokalno. Ponavljam, Fotozine je mjesto susreta s dragim ljudima. Naravno, kvalitativno ovdje ima svega, ali čovjek treba uzeti ono što mu je zanimljivo, a ono drugo zanemariti. Ima mjesta za sve. fz: Da te dalje ne mučimo i ne zadržavamo – daj nam još samo zadaj temu za iduću kliCkalicu! :) FotoMachak: Ha ha ha… ne želim iznevjeriti samog sebe. Neka sljedeća kliCka bude portret u najširem smislu. |
Dokumentirajmo i/ili ilustrirajmo fotografijom suživot nas i životinja: bilo domaćih, egzotičnih, divljih, ili kućnih ljubimaca… | |||||
Posao |
Srce |
ZORA RIBARA.. |
Suživot... |
čuvar njenih nogu… |
Dobrodošao prijatelju! |
spavalice |
I ja mogu biti izložak! |
LjubaF |
Ljubav |
Zajedno svuda |
dlakavi i ćelavi |
Ruka povjerenja |
U društvu konja |
. |
Gradsko dijete na selu |
Djevojka sa psom |
fjaka |
Prijatelji |
Tko je ciji ljubimac? :)) |
kako gazda tako pes |
bolje golub na ruci...ili kako već to ide... |
bff |
Vozi (Miško) Mačko... |
Šnjofasti sebić |
Na ulici |
:) |
odgojeni |
mir |
Čuvar radnog mjesta. |
Sav zamišljen |
Posao | 59.35 | |
Srce | 43.96 | |
ZORA RIBARA.. | 37.68 | |
Suživot... | 37.37 | |
čuvar njenih nogu… | 33.91 | |
Dobrodošao prijatelju! | 33.28 | |
spavalice | 32.97 | |
I ja mogu biti izložak! | 31.40 | |
LjubaF | 29.20 | |
Ljubav | 28.57 | |
Zajedno svuda | 25.43 | |
dlakavi i ćelavi | 24.81 | |
Ruka povjerenja | 21.35 | |
U društvu konja | 16.01 | |
. | 16.01 | |
Gradsko dijete na selu | 12.25 | |
Djevojka sa psom | 12.25 | |
fjaka | 11.93 | |
Prijatelji | 10.99 | |
Tko je ciji ljubimac? :)) | 10.68 | |
kako gazda tako pes | 9.73 | |
bolje golub na ruci...ili kako već to ide... | 6.59 | |
bff | 5.34 | |
Vozi (Miško) Mačko... | 5.02 | |
Šnjofasti sebić | 2.51 | |
Na ulici | 2.51 | |
:) | 1.88 | |
odgojeni | 0.00 | |
mir | 0.00 | |
Čuvar radnog mjesta. | 0.00 | |
Sav zamišljen | 0.00 |
Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))