Još 10 dana “do” Photodaysa…?! [20. travnja 2010.]

No, da samog festivala nam je ostalo još gotovo mjesec i po dana, ali nam je još samo 10 dana do roka za predaju radova. U razgovoru s organizatorima sam bio upozoren, i to upozorenje prenosim i svima vama: ove godine neće biti produženja roka, stoga — ako još niste poslali svoje radove — požurite se!

Bit ću slobodan podsjetiti vas na teme s posebnim osvrtom na dvije: Arhitektura, Moda, Priroda, Ljudi, Slobodna tema, Akt, Mrtva priroda, Publikacije, Profesionalni koncept i Multimedija. Potonje dvije su novost u konceptu Rovinjskih Photodaysa, te vjerujem da bi neki od nas mogli iskoristiti tu šansu, poglavito u temi Multimedija. A tu spadaju i foto-filmići, animacije ultrabrzih snimaka, “time-laps” fotke spojene (možda i vašom glazbom?) u smislenu cjelinu… Mogućnosti je mnogo, vremena još malo, no vjerujem da se isplati potruditi. Svakako se morate sjetiti da se prijavljuju samo radovi nastali u 2009. godini (osim teme Profesionalni koncept).

Više detalja i precizne definicije potražite na službenim stranicama i posebno na tamošnjem popisu kategorija.

Pokažite fotke!

Osjećam i obavezu podsjetiti sve potencijalne posjetitelje (ne samo natjecatelje) na jednu od mogućnosti koje nam pružaju Phododaysi: pregled portfolia. Neki bi mogli pomisliti — ta to je još samo jedno gledanje slika više… Da, ali probajte doista načiniti portfolio! Iako vam nitko neće skinuti glavu ako donesete svoj portfolio na CD-u, ovo je prava prilika da pokažete svoje stvarne radove i znalcima i prijateljima. To nije prilika za gledanje u ekran slučajnog virtualnog prolaznika koji možda ima malo vremena da pod sliku napiše ono grozno “sviđam”; (Sviđam se komu ili čemu? O nepismenosti…!), već je prilika da vaše stvarne radove (lijepo složene ispise) pregleda stručna osoba koja je izabrala taj dan upravo za to: pregled radova i razgovor o njima.

A kako složiti portfolio? Tri su osnovna načina, od kojih jedan smatram izuzteno neprikladnim za nošenje, ali idealnim za gledanje, jedan prilično neprikladnim za gledanje, i jedan je ostao:

• Fotografije možete kaširati na malo širi tvrđi karton i takve složiti u neki koferčić, ili lijepo opremljenu kutiju. Takve fotgrafije će imati dodatni rub na kojem neće ostajat otisci prstiju, moži će ih se lako izvaditi, udaljiti ili približiti oku… Uglavnom - bit će ih lako pregledavati, no pazite da sve skupa ne izgleda kao neuredna kupusara!
• Možete kupiti i već gotovu mapu za radove s tankim plastičnim listovima. Uredna je, lako se lista, ali: sve te mape izgledaju jednako, ne pokazuju osobnost, a pod tim najlonom je jako teško gledat radove i sve se svede na grozničavo čupanje fotografija van, njihovo nespretno guranje natrag… Jeftino, svrsishodno, no ne odveć spretno.
• Idealan portfolio bi mogao biti kombinacija gore spomenutog: fotgrafije “skaširate” na veći papir, njih složite u mapu… Mapu možete i sami načiniti, a nađe ih se takvih kakve možete lako doraditi da zadovolje vaš likovni senzibilitet i predstave vas od samog početka — od trena kad predate portfolio.

Još su dva bitna detalja na koje treba obratiti pažnju prilikom izrade portfolia: koliko i kojih fotografija priložiti i s kakvim ih “finišem” načiniti?

Uobičajeno je da se ne pokazuje manje od 10 radova, ali ni više od… tu je problem: morate ocjeniti sami, no razmislite o tome da nije lijepo “udaviti” gledatelja. Obično se kao maksimum preporučuju brojke između 20 i 50. Meni se čini da je 50 radova u portfoliu puno previše. Niste jedini došli na listanje portfolia, ima još ljudi u redu iza vas, a ako želite o svakom radu čut barem riječ, to ispadne minuta po fotki. 50 minuta? Odviše. Ja bih kao maksimum naveo broj 30, s preporukom da pokušate brojku svesti na 20-25 radova. Te radove pokušajte podjeliti u 2-3 cjeline (ovisi o tome što “sve” snimate i kako se želite predstaviti) koje nužno ne moraju pokazivati “the best of”! Ukoliko ste u fazi ekspermentiranja — zašto ne pokazati i ne čuti tuđa viđenja vaših novih eksperimenata?

U svakome slučaju razmislite i o tome da nećete biti u mogućnosti kontrolirati svjetlosne uvijete u kojima pokazujete portfolio: fotografije sa sjajnim finišem daju veći kontrast i zasićenije boje, ali ih je jako jako teško gledati. Ukoliko “vrištanje” fotografija nije uvijet vaše prezentacije — razmislite o mat, polumat ili barem polusjajnim fotografijama (bez obzrira kako se one komercijalno nazivale svilom, satenom, plišem… :)).
Malo mi je vremena i prostora za napisati sve što želim, zato vam toplo preporučam proučiti što o tome piše Alain Briot na Luminous Landscape.

I sretno!
L.P.
Janko.