Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

vijesti: godina 2025.: Veljača: vijest br. 2115

Izložba fotografija Janka Belaja “kaj delam kad ne delam”

[objava za medije: 3. Veljače 2025.][vijest pročitana 320 puta]

Janko-Belaj--Kaj-delam-kad-ne-delam--Pozivnica.jpg
Janko-Belaj--Kaj-delam-kad-ne-delam--NaPutuKljuca.jpg
Janko-Belaj--Kaj-delam-kad-ne-delam--SpekAndEggs.jpg
Janko-Belaj--Kaj-delam-kad-ne-delam--Agfa.jpg
Janko-Belaj--Kaj-delam-kad-ne-delam--GlazbenaKompozicija.jpg

Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina s ponosom Vas poziva na izložbu fotografija koju predstavlja autor Janko Belaj pod nazivom “kaj delam kad ne delam” u četvrtak 6. veljače u 19 sati u Galeriji Kraluš Pučkog otvorenog učilišta Sv. Ivan Zelina, Vatrogasna 3. Izložba ostaje otvorena do 5. ožujka 2025. godine.


Janko Belaj i fotografija apsurda

“kora odavno pojedene banane
bačena na stol
kraj keramičke vaze ocvalih mimoza
tvrdi: izgubila sam krila”
(Silvija Šesto)

Gornji stihovi inspirirali su Janka Belaja na fotografiju “Ocvale mimoze” koja se ističe kao središnji rad cijele izložbe, iako ni drugi radovi ne zaostaju u osnovnoj intenciji svjedočanstva o uvijek aktualnoj i apsurdnoj osjećajnosti “bačenosti u svijet”. Taj anakronizam voljeli su eksploatirali književnici i drugi umjetnici pedesetih godina prošlog stoljeća okupljeni oko teatra apsurda, a glavni su mu predstavnici bili Albert Camus, Samuel Beckett i Ionesco. Na sebi svojstven način, Belaj slijedi senzibilnost koja tu prevladava. Besmislena zapažanja prostih radnji i postupaka, banalnost svakodnevnog, u njegovim fotografijama postaju predmetom umjetničke intervencije, igre s mehanikom svijetla, pa stara i dobro poznata tjeskoba biva osvjedočena u fotografiji uglavnom mrtvih priroda koje, po riječima autora, nisu ni posao ni život.

Na izvjestan način postupak Belajeve fotografije u ovom ciklusu slijedi napomene koje su se vidjele u njegovoj davnašnjoj izložbi “Iće i piće” (2013) gdje također koketira s dosjetkama apsurda u prikazu gastrozofskih delicija. I tada je njegova fotografija zahtijevala uključenje promatrača kako bi se na barem metaforički način fotografija, odnosno njezina poruka, “dovršila”. Naime, fotografija pilećih bataka na tanjuru nije kokošja juha, ali bi naravno to mogla postati. U ovom aktualnom ciklusu “Kaj delam kad ne delam” autorov pristup je daleko rafiniraniji i suptilniji. Napuštene su ideje bilo kakvog misaonog ili umjetničkog “dovršavanja” ili “svjedočenja”. Umjesto toga svaka scena predstavlja se sočnom ali estetski savršenom besmislenošću, osvjedočenom konstatacijom kako su klišeji koje zapažamo samo slijed apsurda koji nas okružuju.

Fotografske postupke o kojima se još ovdje radi, a koji nastoje razbiti uobičajenu proceduru u fotografskoj umjetničkoj formi, sam autor spominje u npr. primjerima može li led lampa biti dovoljna za osvjetljenje scene za fotografiju ili da li je dovoljno jeftino povećalo iz seta za lemljenje za kadriranje. Naravno, Belaj to izvodi veoma precizno i savršeno, no kao i u drami apsurd, oni su u funkciji toga da se manje više značajno razbije uvriježeni način fotografiranja, ponekad i sasvim radikalno, a da bi se i na tehničkom, a ne samo misaonom nivou došlo do onog čemu se teži, nekonvencionalnog likovnog izraza koji fotografira sve - i ono što je stvarno i ono što je nestvarno.

Marijan Grakalić


Pripremajući ovu izložbu autor se zapitao:

A onda… Što je (meni) fotografija? Posao? Igra? Život?
Posao… Ovo nisu poslovne fotografije. Možda poneka donese kakav novčić, ali nisu stvarane zato.
Jesu li moji pejzaži posao? Ne, ali tu ih nema jer oni su… Oni su trajni projekt. Ovo su povremene igre.
Kako se igrati fotografijom?

Svjetlo.
Mogu li s ručnom led lampicom nacrtati dovoljno svjetla da rezultat bude “fin”? Vidi sličku “Ocvale Mimoze”…
Mogu li s puno profesionalne rasvjete složi ambijent kao da je u pitanju birtija? Vidi sličku “Kruh und Kruh”…
Mogu li u kućnom ambijentu napraviti “reklamnu” fotografiju? Vidi sličku “Špek And Eggs”…

Objektiv.
(snimanje bez objektiva traje dugo do jako dugo. U igrama ovih vrsta preskačem kameru obskuru…)
Povećalo. Jeftino povećalo iz seta za lemljenje (dve marke nekoć) umjesto objektiva na tehničkoj kameri (400-600 maraka nekoć). Vidi cb kadrove

Ima još kaj za reć?
“Život”… Fotografija kao život? Može, naravno, čak i u igrama i u slaganim mrtvim prirodama. Jer sve ove scene su doista “viđene”, nije ih složio AI.
Recimo, “Ocvale Mimoze” su nastale nakon što sam pročitao stihove Silvije Šesto:
»kora odavno pojedene banane
bačena na stol
kraj keramičke vaze ocvalih mimoza
tvrdi: izgubila sam krila«

site copyright © 1998.-2025. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…