Odlična tema! Pasija je definitivno za preporuku u ovom periodu, no ne bih ga drugi put gledao zbog preteških prizora mučenja. Neki od meni dragih i filmova za preporučiti (ovako na prvu): Prognostičar (Nicolas Cage), sudac Dredd, Forrest Gump... zašto?

Prvi naturalistički prikazuje život jednog prosječnog (ne po primanjma) čovjeka... u nijednom trenutku nije dosadan... ima odličan casting, i odličnog Michael Caina u sporednoj ulozi... zapitaš se... kako od tako vrsnog oca nastane takav (...) sin :/

Drugi mi je atmosferičan distopijski film... po liku iz stripa nerealan u mnogo stvari no to nadoknađuje zaista odličnom atmosferom

A treći bih mogao skoro svaku godinu ponovo gledati. .. ostavlja tako ugodan osjećaj nakon svakog gledanja... :)

To je, ovako, na prvu ;)

Film u kojem je odlican spoj glazbe, slike, radnje. Tu je Altman prikazao pravi divlji zapad. Kod nas sa naslovom KOCKAR I BLUDNICA.

Ja bih posebno izdvojio Fellinijev "Amarcord", "Čudo u Milanu" od De Sice i "Bilo jednom u Americi". Poezija od fotografije, glazbe, posvećenosti likovima. Sva tri, svaki na svoj način poseban i estetski neprevladan.

meni je to dinamička varijabilna varijabla, svakoga dana lista je drugačija... tako da sva gore nabrojana djela nisu strana sastavljaču. A ima naslova koji su mi bili u nekom trenutku vrlo dragi, da bih se kasnije upitao jesam li to malo skrenuo... ;)

Je, Gogo, slažem se, ali ima tih par filmova koji me godinama proganjaju, i što sam stariji, sve su mi jasniji i draži. A "ta divna splitska noć" je vizaualno remek-djelo, slažem se.

kako u posljednje vrijeme imam jako malo vremena za filmove (nažalost), to se kojiput častim gledanjem kratkometražnih uradaka... pa još s YouTubea. Nedavno naletih i na ovaj dolje (animirani), svidio mi se pa dijelim link:

A man with road rage

ima toga puno ali evo prvo šta mi pada na pamet a da nije već rečeno: Mary and Max (animirani), Millenium trilogija, 7, Death proof, Mad Max 1, Lock stock and two smoking barells...

Jedan antologijski,na takvim smo se filmski izgrađivali gledajući ih u St kinoteci: "Kako je bila zelena moja dolina.

Orig. naslov How Green Was My Valley

Režiser John Ford

Kako je bila zelena moja dolina američka je filmska drama snimljena 1941. godine u režiji Johna Forda. Scenarij je napisao Philip Dunne na osnovu istoimenog romana iz 1939. godine autora Richarda Llewellyna. Producent filma je bio Darryl F. Zanuck a glavne uloge su tumačili Walter Pidgeon, Maureen O'Hara, Anna Lee, Donald Crisp i Roddy McDowall. Film je bio nominiran za deset Oscara,[3] osvojivši ukupno pet, uključujući i Oscara za najbolji film, najbolju režiju, najbolju fotografiju i najbolju sporednu mušku ulogu. Film govori o Morganima, povučenoj, radinoj, rudarskoj porodici iz Velsa koja živi u srcu doline Južnog Velsa. Radnja se dešava tokom 19. vijeka i bilježi život u rudarskom Južnom Velsu, promjenama njihovog načina života i njihovog utjecaja na porodicu. Selo u kojem žive protagonisti filma je izmišljeno ali se temelji na stvarnom mjestu koje se zove Gilfach Goch;[4] pisac Llewellyn je sam provodio mnoga ljeta dok je bio u posjeti svom djedu, što je poslužilo kao inspiracija za roman.[5] Filmski kritičar iz New York Timesa Bosley Crowther opisao je film kao "veličanstvo običnog naroda" i "ljepotu koja sija u dušama jednostavnih, iskrenih ljudi."[6] Godine 1990. film je izabran na čuvanje u američkom Nacionalnom filmskom registru pri Kongresnoj biblioteci kao "kulturno, historijski i estetski značajan".

Wikipedia

Uskoro u virtualnom kinu Tuškanac +++

Paris, Texas

Režija Wim Wenders

Scenario L. M. Kit Carson

Sam Shepard

Uloge Harry Dean Stanton

Nastassja Kinski

Dean Stockwell

Muzika Ry Cooder

Fotografija Robby Müller

Montaža Peter Przygodda

Studio Channel Four Films

Distribucija Tobis (Zapadna Njemačka)

20th Century Fox (SAD)

Datum(i) premijere

19. maj 1984

Trajanje 147 min.

Zemlja Flag of Germany.svg Zapadna Njemačka

Francuska

Ujedinjeno Kraljevstvo

Sjedinjene Države

Jezik engleski

Budžet 1.162.000£

Paris, Texas na Internet Movie Database

Paris, Texas je dramski film iz 1984. kojeg je režirao Wim Wenders u zapadnonjemačko-francusko-britanskoj koprodukciji, a snimljen je u SAD-u i na engleskom jeziku. Snimljen je prema scenariju kojeg su napisali L. M. Kit Carson i Sam Shepard a glavne uloge tumače Harry Dean Stanton, Dean Stockwell i Nastassja Kinski.

Radnja se odvija oko amneziranog čovjeka (Stanton) koji, nakon što je misteriozno lutao pustinjom, pokušava obnoviti svoju vezu sa bratom (Stockwell) i 7-godišnjim sinom, te pronaći svoju bivšu suprugu koja je napustila njegovu obitelj (Kinski). Paris, Texas jedan je od najhvaljenijih i najpoznatijih Wendersovih filmova, te je osvojio nekoliko nagrada, od kojih se posebno ističe Zlatna palma u Cannesu za najbolji film.[1] -Wikipedija-

Par filmova koji su mene dojmili u zadnjih par godina ili kasnije:

The Banishment

https://www.imdb.com/title/tt0488905/?ref_=nv_sr_srsg_0

The return

https://www.imdb.com/title/tt0376968/?ref_=tt_sims_tt

Ostrov

https://www.imdb.com/title/tt0851577/?ref_=fn_al_tt_3

Barbara

https://www.imdb.com/title/tt2178941/?ref_=fn_al_tt_1

Wofsburg

https://www.imdb.com/title/tt0355029/?ref_=tt_sims_tt

.... i jedan stariji za razmišljanje

They live

https://www.imdb.com/title/tt0096256/?ref_=nv_sr_srsg_0

Da, Divlja horda kao posljednji vestern ili kako je Smit&Wesson ustuknuo pred Coltom 45...Snimajući "The Wild Bunch", priču o "lošim muškarcima u prijelaznim vremenima", Peckinpah se pitao što se dogodilo s odmetnicima kad se Divlji zapad promijenio. Film je ambijentiran u 1913., za vrijeme Meksičke revolucije, u osvit Prvog svjetskog rata, kad se odmetnici starog kova Pike Bishop (William Holden), Dutch Engstrom (Ernest Borgnine), Tector (Ben Johnson) i Lyle Gorch (Warren Oates) osjećaju zastarjelima u svijetu prvih automobila.

"Moramo početi razmišljati dalje od naših pištolja", kaže Pike osjećajući početak kraja jedne ere. Imao je Pike dobar osjećaj. "Divlja horda" nije posljednji vestern, ali na neki način kao da jest. Vestern je umro s ovim filmom, i to krajnje nasilnom smrti, izrešetan tisućama metaka u usporenom pokretu. Umrli su i vestern junaci....Filmski kritičar Marko Njegić u S.D.

Scena u "Divljoj hordi" kad pijani generalissimus uzme strojnicu u ruke da je sam isproba je, uf, uf. Da, "Divlja horda" definitivno pri samome vrhu.

Bez "Vlakova..." je opus manjkav;)

I nakon ponovnog gledanja OdbjeglogDjanka.,šta reći? Košmar mi je u glavi...

Jedino što FOX Movies malo previše puta prekida film :) Ali, kakve uloge! DiCaprio nevjerojatan, Waltz također, a tek Samuel L. Jackson! Kinematografija u punom, izvornom smislu!

Da, nešto kao Michael Douglas u "Falling down"!

U nedjelju tvom daje besplatno gledanje G. Ritcijevog filma “Gospoda”. Milo za drago zvuk će ići na 5.1 amp kao “osveta” bučnim susjedima. Pa kad počmu rokat.....

Šta se gleda od serija? Meni su serije sada ispred filmova. Koji su vam favoriti?

Absentiu gledo, Money heist prve dvije sezone, ali sam odustao od ostalih pošto se počelo ponavljati..koja ti je ova Innocent?

Fargo, true detective - prva sezona i još mnogo drugih

Da, "Bron II Broen" mi je bila jako dobra serija.

Spring, evo LINK za "Innocent"

Da, Broen je odlična, Dark takođe - obje su sami vrh.

Braquo, FRA

Engrenages aka Spiral, FRA

Borgen, DEN

Trapped, ISL

Ima dosta (meni) zanimljivih serija, ali je pomalo bad kad ideš gledati kao polako i ode cijela sezona u šutu...pogotovo sad u ovo vrijeme

Borgen je odličan!

A rekao sam supruzi, da ako ne bude dobra, da će morati pogledati cijeli ciklus Jakova Sedlara u komadu! :)))

Može, šaka nekog anksiolitika zalivenog sa litrom šljivovice i pogledam ih sve u komadu, i Sedlara i Vrdoljaka, samo daaaaaj! :)))))

CB vestern iz 1956 poseban užitak.Uloge:

Glenn Ford (George Temple)

Jeanne Crain (Dora Templeová)

Broderick Crawford (Vinnie Haroldová)

Russ Tamblyn (Eric Doolittle)

Allyn Joslyn (Harvey Maxwell)

Film je imao premijeru na Filmskom festivalu u Cannesu 1984. gdje je naposlijetku pobrao tri nagrade: Zlatnu palmu jednoglasnom odlukom žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija. Sve tri nagrade pobrao je redatelj Wim Wenders.[1]

Film je igrao i na filmskom festivalu u Sundanceu 1985. i ponovno 2006.[2]

Paris, Teksas je nominiran i za Zlatni globus za najbolji strani film. Dobio je i četiri nominacije za nagradu BAFTA: za najbolji film, adaptirani scenarij i glazbu, dok je Wenders osvojio BAFTU za najbolju režiju.

Kritičar Roger Ebert dao je filmu četiri od četiri zvijezdice: "Paris, Texas je film sa onom vrstom strasti i spremnosti eksperimentiranja koji su bili češći prije petnaest godina nego su sada. Ima više zajedničkoga sa filmovima kao što su Pet lakih komada i Easy Rider i Ponoćni kauboj nego sa jednim video igricama koji su pobjednici na kino blagajnama 1980-ih. To je istinit, dubok i briljantan film."[3] Newsweek navodi da je film "priča o SAD-u, mračan opis zemlje u kojoj ljudi poput Travisa i Jane ne mogu pustiti korijene, priča o velikoj, moćnoj i bogatoj državi u kojoj mali ljudi mogu postati očajno izgubljeni."[4] Pišući za New York Times, Vincent Canby dao je film podvojeno mišljenje, te utvrdio: "Film je divan i smiješan i pun pravih emocija dok se bavi načinom kojim se Travis i mali dječak ponovno pomire. Onda sve to odleti kroz prozor auta kada otac i sin odluče naprasito otići u Teksas kako bi tražili Jane. Film mi je bježao sve ove godina,danas sam ga prvi put pogledao,a utisci odlični.

Imate ga priliku dana u 20.50 na 3. programu pogledat i guštat u nevjerojatnom minimalizmu,a to je baš ono što volimo.

gušta san po enti put;))

Odličan izbor, gut. Sehr gut :)

Lift za gubilište

CIKLUS

OD 18.05. DO 17.06.2020.

Online retrospektiva Ingmara Bergmana

Online retrospektiva Ingmara Bergmana

Od 18. svibnja do 17. lipnja donosimo najiscrpniju online retrospektivu Ingmara Bergmana, najistaknutijeg švedskog redatelja i jedne od ključnih osobnosti svjetskog filma uopće, koji je tretiranjem svojih brojnih tematskih preokupacija stekao ugled vrhunskog majstora psihološkog filma.

Online program počinjemo u ponedjeljak, 18. svibnja u 20 sati besplatnim prikazivanjem remek-djela Persona (1966). Posrijedi je jedan od najuspjelijih Bergmanovih filmova i jedno od ključnih ostvarenja modernizma koje se redovito nalazi na listama najboljih i najvažnijih filmova svih vremena!

U nastavku najiscrpnije hrvatske online retrospektive donosimo još 29 redateljskih ostvarenja Ingmara Bergmana te njegov prvi scenaristički rad, film Mučenje (1944) Alfa Sjöberga.

Svaki dan tijekom idućih mjesec dana na web stranici kina u 20h bit će postavljen link na novi redateljev film koji će biti dostupan za gledanje 24h. Ukupno 11 filmova bit će dostupno za besplatno gledanje uz promo kod, dok će preostalih 20 filmova biti raspoloživo za gledanje uz naknadu od $2,99 (okvirne protuvrijednosti 20 kn) po filmu.

Gledanje je moguće bilo gdje s područja Hrvatske (nije moguće gledati filmove iz inozemstva).

Svi filmovi imat će hrvatske podnaslove.

Upute za besplatno gledanje:

1) Na web stranici kina kliknite na trenutno ponuđeni film

2) Na stranici filma kliknite na video, na gore desno ponuđenu opciju RENT $2,99 (opcija dostupna samo za područje Hrvatske)

3) Logirajte se (ukoliko nemate Vimeo korisnički račun morate se registrirati)

4) Kliknite opciju RENT – APPLY PROMO CODE (ne upisujete podatke o kartici!)

5) Upišite promo kod koji ćemo javiti za pojedine fimove, kliknite APPLY i CONTINUE

7) Nakon prihvaćanja koda kliknite WATCH NOW i uživajte u filmu

Upute za gledanje uz naknadu:

1) Na web stranici kina kliknite na trenutno ponuđeni film

2) Na stranici filma kliknite na video, na gore desno ponuđenu opciju RENT $2,99 (opcija dostupna samo za područje Hrvatske)

3) Logirajte se (ukoliko nemate Vimeo korisnički račun morate se registrirati)

4) Unesite podatke o svojoj kreditnoj kartici ili platite Paypal računom

5) Kliknite opciju RENT (film možete gledati 24h od trenutka plaćanja)

6) Nakon provedbe plaćanja kliknite WATCH NOW i uživajte u filmu

REDATELJI

Ingmar Bergman

Alf Sjöberg

FILMOVI IZ CIKLUSA

Persona

(Švedska, 1966)

REŽIJA: Ingmar Bergman

FOTOGRAFIJA: Sven Nykvist

SADRŽAJ:

Film postaje dostupan za besplatno online prikazivanje u ponedjeljak 18. svibnja u 20 sati, a nakon toga ostaje dostupan još 24 sata. Film ima hrvatske podnaslove, a gledanje je moguće samo iz Hrvatske. Glumeći Elektru u novoj predstavi, ugledna kazališna glumica Elisabet Vogler usred predstave odjednom zanijemi. Kad dospije u bolnicu, skrb o njoj preuzet će mlada medicinska sestra Alma, koja će ubrzo otkriti da Elisabet moć govora nije izgubila zbog nekog tjelesnog ili...

C/B, 83'

PROJEKCIJA:

PONEDJELJAK 18.05.2020 U 20:00

Boks

Stalker- Andrei Tarkovsky

još Stalkera

a ostala četiri?

Više manje ti izbor ima temelj u neorealizmu,što je i moj filmski a i tradicijski pogled na svijet.

SCENARIJ:

Karl Freund,

Walter Ruttmann

FOTOGRAFIJA:

Robert Baberske,

Reimar Kuntze,

László Schäffer

GLAZBA:

Chui (izvedba uživo)

MONTAŽA:

Walter Ruttmann

SADRŽAJ:

Buđenjem još jednog dana, iz noćne obamrlosti budi se i Berlin, grad koji funkcionira poput živog organizma s međusobno ovisnim društvenim slojevima. Dok se nižu prizori iz različitih područja gradskog života, ritam grada i užurbanosti njegovih stanovnika postaje sve intenzivniji, a život u gradu neumorno pulsira od jutra do večeri. Njegovi golemi ljudski, prometni i radni potencijali vibriraju sve frenetičnijim ritmom, od ranojutarnjih prizora sumračnog velegrada praznih ulica, dok se na ulici zatječu tek osamljeni policajac i pas, preko dnevne vreve u kojoj ljudi, izmiljeli iz svojih stanova i kuća, žure gradskim ulicama, do večeri kad su njihove aktivnosti drugačije i kad se puls grada mijenja.

Neobičan križanac dokumentarnog i eksperimentalnog filma suscenarista, montažera i redatelja Walthera Ruttmanna (Svršetak tjedna, Čelik) jedno je od klasičnih ostvarenja dokumentarnog podžanra tzv. ´gradske simfonije´, odnosno filmova koji su bilježili svakodnevicu života u gradovima (npr. Zagreb u svjetlu velegrada Oktavijana Miletića), a najveću su popularnost uživali na prijelazu iz 20-ih u 30-e godine prošlog stoljeća. Realiziran pod utjecajem dokumentarca Samo sati (Rien que les heures) Alberta Cavalcantija, u kojem je prikazan život Pariza tijekom 24 sata, panoramski prikaz života Berlina nastajao je dulje od jedne godine, a izvedbenim prosedeom oslanja se na sovjetsku montažnu školu i ekspresionizam Dzige Vertova, kojeg je pak Ruttmannovo djelo nadahnulo za antologijskog Čovjeka s filmskom kamerom. Dokumentarne prizore suptilno preplećući s eksperimentalnim interpolacijama, autor na avangardan način, domišljato, ritmično i začudnim montažnim rješenjima predočava svakodnevicu Berlina, predočavanje građevina i tehnologije križajući s prikazom ritualiziranog društvenog života. Zbog toga film predstavlja trajan autentičan prikaz weimarskog Berlina i brojnih gradskih znamenitosti nestalih tijekom Drugog svjetskog rata.

Na otvorenju festivala Berlinale Special u organizaciji Goethe-Instituta, u sklopu novog programa kina Tuškanac pod nazivom Kinofonija, glasoviti nijemi film Berlin, simfonija velegrada bit će projiciran uz glazbenu pratnju nagrađivanog i popularnog hrvatskog kvarteta Chui, koji će posebno za tu priliku skladati i uživo izvesti originalnu prateću glazbu.

Pogledam večeras. Hvala na linku.

Čudesni Ken Rusell i fantazmagorični Tommy iz Wikipedije: Tommy je britanski filmski mjuzikl snimljen 1975. godine u režiji Kena Russella, poznat kao jedna od najpopularnijih rock opera, odnosno najznačajnijih filmova u historiji rock muzike.

Temelji se na istoimenom albumu britanske rock grupe The Who, čiji članovi nastupaju u filmu, a pjevač Roger Daltrey tumači naslovnu ulogu. Radnja prikazuje kako, nakon što je kao dječak svjedočio ubistvu oca od strane nevjerne majke (čiji lik tumači Ann-Margret) i njenog ljubavnika (koga tumači Oliver Reed) postaje slijep, gluh i nijem, ali i kako se kao odrasli muškarac budi iz svog stanja.

Russell je film režirao u svom uobičajenom stilu, stvarajući bizarne scene, ali je on u kontekstu rock pjesama vrlo dobro funkcionirao, te je dio kritičara u Tommyju pronašao predložak koji će vrlo brzo početi koristiti autori modernih muzičkih spotova. Film u kome su nastupile neke od najuglednijih rock-zvijezda tadašnjeg doba, kao Elton John, Tina Turner i Eric Clapton je postigao veliki uspjeh, te su mnoge od pjesama ponovno postale veliki hitovi. Također je dobio pohvale od dijela kritike, pri čemu je posebno iskanuta Ann-Margret.

Russell je iste godine Daltreya angažirao za ulogu Franza Liszta u filmu Lisztomania, ali taj film nije doživio sličan uspjeh.

Franc Roddam Quadrophenia

IFF (Ako) Lindsay Anderson VB 1968

IN MEMORIAN

Filmski maher iz Batmanove sjene: Schumacher nije zaslužio da ga se poistovjećuje s loše ocijenjenim hitovima o Vitezu tame pored niza dobrih filmova

Velika nepravda počinjena je Joelu Schumacheru u stranim "in memoriamima", počevši od "Varietyjeva", koje su prenijeli domaći portali. U svim naslovima Schumacher slovi isključivo kao režiser filmova o "Batmanu". Naravno, Schumacher jest snimio treći i četvrti dio superjunačkog serijala preuzevši štafetu od Tima Burtona – "Batmana zauvijek" i "Batmana i Robina" (1995., 1997.).

No, prilično je nekorektno poistovjetiti čovjeka s loše ocijenjenim hitovima, iako mu filmografija skriva barem jedno remek-djelo ("Dan ludila"), možda i dva ("Telefonska govornica"), dvije ponajbolje ekranizacije romana Johna Grishama ("Vrijeme ubijanja", "Klijent"), nekoliko dobrih ("Zemlja tigrova", "Priča o Veronici Guerin"), kultnih ("Vatra svetog Elma", "Izgubljeni dječaci", "Tanka linija smrti") i intrigantnih filmova ("Osam milimetara" kao metafilmski "Sedam").

To samo potvrđuje da je Schumacher za života bio nedovoljno cijenjen režiser, hollywoodski autsajder, maher iz (Batmanove) sjene, nikad smatran autorom unatoč nekim primjetnim autorskim crticama i osob(e)nom pristupu filmu (podcijenjeni "Nepodnošljivi prijatelj" s Robertom De Nirom i "transseksualnim" Philipom Seymourom Hoffmanom).

Karijeru je započeo kao kostimograf, a u ulozi redatelja skrenuo je pažnju na sebe filmom "St. Elmo's Fire" (1985.), jednom od boljih poststudentskih drama o ulasku u svijet odraslih unutar kinematografije osamdesetih kojom je trasirao karijere Roba Lowea, Demi Moore i Emilija Esteveza, što će na prijelazu u devedesete i dvijetisućite napraviti sa "zgodnom ženom" Juliom Roberts ("Flatliners", "Dying Young") i Colinom Farrellom ("Tigerland", "Phone Booth").

Zaigrani vampirski mladenački horor "The Lost Boys" Schumacher snima 1987. pod utjecajem MTV-ja i nameće se kao najveći takmac spotovsko-neonskim redateljima epohe, Adrianu Lyneu ("Flashdance") i Tonyju Scottu ("Top Gun"). Spotovštini i neonu vratio se u dvama "Batmanima", koji, istina, nisu neko cvijeće, ali njegov pristup pokazuje kakav je bio kao redatelj. M Njegić S.D.

Nóż w wodzie (sh. Nož u vodi) je poljski crno-bijeli igrani film snimljen 1962. u režiji Romana Polanskog, poznat kao njegovo prvo cjelovečernje ostvarenje, ali i jedno od najuticajnijih u historiji poljske kinematografije.

Po žanru je drama sa primjesama trilera. Protagonisti, koje tumače Leon Niemczyk i Jolanta Umecka, su sportski novinar Andrzej i njegova supruga Krystzina, koji za vrijeme godišnjeg odmora autostopom pokupe mladića (čiji lik tumači Zygmunt Malanowicz) te ga na kraju odluče sa sobom povesti na jahtu. Radnja prikazuje kako tokom ispočetka idiličnog krstarenja počinju polako rasti napetosti između Andrzeja i mlađeg muškarca, pogotovo kada postane jasno da potonjeg privlači Krystyna, koja ni prema njemu nije ravnodušna.

Nož u vodi se odlikovao za tadašnju kinematografiju neobičnom minimalističkom strukturom, s obzirom da se u njemu pojavljuje samo troje likova. Snimanje je, međutim, bilo obilježeno određenim poteškoćama, prije svega zato što se najveći dio radnje odvija na relativno malenoj jahti na moru, pa je Polanski morao koristiti razne domišljate trikove da krije članove ekipe, odnosno vodi računa o promjeni vremena. Polanski je također odlučio nasinkronizirati glasove Umecke i Malanowicza, koji, inače, prije toga nisu imali nikakvog važnijeg glumačkog iskustva. U samoj Poljskoj je, pak, nakon premijere izazvao omanji skandal, prije svega zbog kratke scene u kojoj se Jolanta Umecka pojavljuje gola, a što je predstavljalo presedan za poljsku i tadašnje istočnoevropske kinematografije. Kritičari su, međutim, izuzetno pohvalili Polanskijevu režijsku vještinu i efektno stvaranje napetosti, a posebno ih se dojmila neobična i relativno mračna završnica, koja je u mnogo čemu predstavljala model za ton karakterističan za tzv. crne valove u tadašnjim evropskim kinematografijama.

Nož u vodi je prikazan na venecijanskoj Mostri gdje je dobio nagradu FIPRESCI, ali sljedeće godine je nominiran za Oscar za najbolji strani film. To je omogućilo Polanskom da nastavi karijeru na Zapadu i sljedećih nekoliko decenija postane jedan od najuglednijih svjetskih sineasta.

Wikipedia

Kuća na pijesku

Posljednja kino predstava (1971)

The Last Picture Show (Originalni naziv)

drama

Život stanovnika malog gradića u Teksasu

Režija: Peter Bogdanovich

Scenarij: Larry McMurtry

Uloge: Timothy Bottoms, Jeff Bridges, Cybill Shepherd, Ben Johnson, Cloris Leachman

Filmografija

Peter Bogdanovich

Timothy Bottoms

Jeff Bridges

Cybill Shepherd

Ben Johnson

Cloris Leachman

Larry McMurtry

Ekranizacija poznatog romana američkog pisca Larryja McMurtryja te ujedno najpoznatije ostvarenje redatelja Petera Bogdanovicha. "Posljednja kinopredstava" nostalgična je drama o odrastanju u teksaškom gradiću početkom 50-ih, a glavne junake, srednjoškolce, glume Jeff Bridges i Timothy Bottoms.

Opširnije

U Anareneu, malom gradiću u Teksasu, odrastaju dva najbolja prijatelja, Sonny (Timothy Bottoms) i Duane (Jeff Bridges). Njih dvojica uživaju u sitnim radostima koje im pruža njihovo rodno mjesto, među kojima se najviše ističe kino dvorana koju vodi njihov prijatelj i mentor, Sam (Ben Johnson). No, raznorazni problemi preuzimaju kontrolu nad njihovim životima i oni shvate da je bezbrižnim vremenima došao kraj.

Film je postigao velik uspjeh u kinima, kritika ga je dočekala hvalospjevima, a osvojio je i dva Oscara, za sporednu mušku (Ben Johnson) i žensku (Cloris Leachman) ulogu, od ukupno sedam nominacija.

Peter Bogdanovich je 1992. godine napravio redateljsku verziju filma, dužu 7 minuta jer je ubacio neke scene koje nisu ušle 1971. jer je tada Columbia ograničila trajanje filma na 119 minuta.

Nadnica za strah H.G.Cloust 1953

Da malo dignem temu

Spomenuo sam pod jednom fotografijom jedan meni drag i lijep film.

radi se o Fearless iz 1993 u režiji Peter Weir, koji mi je jedan od najdražih režisera. Glavna uloga Jeff Bridges. Ima nekih jako moćnih scena.

Preminuo 6.9.2020 slava mu!

Most ,Valter brani Sarajevo,Otac na službenom putu...