ovako izgleda havanska špica, upravo kao zagrebacka nekada.

24.01. 1975. novinar Tihomir Lešić opisao je zagrebačku špicu ovako:

U Zagrebu postoji "špica". To je onaj ugao Trga Republike i Gajeve ulice. I to je jedinstvena institucija na svijetu. To nije "Hajd park". To vam je jedan ugao ispunjen ljudima, na kojem se Bosanac svađa s Dalmatincem: ko igra bolji fudbal. Tu se toliko svađa, prepire, nadmudruje i doskače. Tu pršte ideje na sve strane. Tu se postavljaju i smjenjuju savezni kapetani i proriču rezultati. Tu bi pravnici trebali da dođu na praktičan čas retorike, jer je svaki čovjek sa špice mali Ciceron. Onaj tko ne poznaje dušu špice, onaj tko i sam na njoj nije probdio duga predvečerja, taj bi mogao pomisliti kako će se momci dohvatiti za vratove.

Ne, to se nikad na špici nije desilo. Tamo ljudi dueliraju s idejama. Oni najčešće ne znaju ni jedan drugome ime, ali to na ovom uglu nije ni potrebno. Tu nije važno tko je tko, već je važno što ima da kaže. Totalna demokracija. [...]

Tu se bolje saznaje politička i ekonomska situacija nego iz svih referata. Tu profesorica univerziteta duelira sa seljankom Jalžom, ili Barom, i ni jedna neće popustiti. [...]

Svoju ophodnju ovim gradom ja činim pješke. Tako mu se najljepše osjeti duša: i ona usnula na Gornjem gradu, i ona što se tiska vječno tijesnom Ilicom, a i ona što tek nastaje, tamo preko Save, to jest ja vjerujem da će nastati. Ja vjerujem u ovaj grad.

da ti velim iskreno, na toj špici je bilo najmanje Zagrepčana