Narcis je bio sin rjecnog boga Kefisosa i bio je tako lijep da svi koji su ga vidjeli zaljubili su se u njega. On sam je pak odbijao njihovu ljubav. Isto se to desilo i nimfi Eho koja nije mogla vise ni na sto da misli. Hera ju je nekad prije kaznila da nikad prva ne moze kontaktirati neku osobu a sa druge strane kad neko drugi prica da i ona prica istovremeno. I ona je pocela da ga proganja i svaki put kad bi se on oglasio u sumi ona bi to isto ponovila za njim sto je njega naravno ljutilo. To ju je povrijedilo i postidilo tako da se pocinje sakrivati sve dok samo glas nije ostao od nje. Cak i danas se kaze da zivi po brdima i sumama ali je niko ne moze vidjeti ali moze cuti.

Afrodta se zbog toga naljutila na Narcisa sto je odbio Eho ali i jos neke druge nimfe i kaznila ga je da se zaljubi u samog sebe. To se desilo jedan put kad se vratio iz lova i kad se htio napiti vode u jednom zdencu vidjevsi svoj odraz u cistoj vodi. I sve je vise zelio da gleda svoj odraz

ali svaki put kad bi pokusao da ga dirne nestao bi taj lik. I tako je potrosio cijeli zivot i kad je zadnji put uzdahnuo i umro na tom mjestu je izniknuo cvijet. Bijeli narcis.

Freud je iskoristio ovu pricu i stvorio izraz narcisoidan za osobe koje su zaljubljene u same sebe ili samo misle na sebe. Oscar Wilde je rekao da je voda voljela Narcisovu dubinu zato sto je mogla vidjeti svoju vlastitu ljepotu koja se odrazavala u Narcisovim ocima.