© copyright 2009 - 2024 limijer
Sudine
Sa obe ruke čvrsto, kao kleštima stišće mi podlakticu i vuče me.
- Hajde, gde hoćeš da te slikam?
- Odi ovaaaamooo.
Gleda me u oči kao da proverava iskrenost moje želje i ide unazad dok pomalo posrćem od tog povlačenja. Vuče me ka prolazu izmedju dva paviljona. Onda me naglo pušta i trči ka klupi. Seda pored Njega. Pogleda me i kaže: - Ovo je moj momak. Onda ga snažno zagrli. Fotografišem.
- Znate, imali smo silne probleme sa njima, kaže mi ravnatelj ustanove koji lagano prilazi iza mojih ledja.
-Sa njima? Uzvraćam u neverici ne odvajajući pogled od ovog para, a ne sluteći da ću čuti jednu od najtužnijih ljubavnih priča.
- Pre nekoliko godina su nam pobegli. Našli smo ih tek posle dve godine u jednom selu, čak u Vojvodini.
Došli su tamo i našli neku napuštenu kuću. On se odmah zaposlio... -Zaposlio? – Pa, da, kod seljaka. Tamo je radio na zemlji, radio je sve što su tražili. Niko ih nije dirao, šta više, meštani su počeli da im donose stvari koje im ne trebaju. Da vidite kako je ona sredila kuću. Imali su krevet, orman, sto, stolice, čak i zavese. Sve što treba. - A zašto ste ih onda dirali, kada su se već socijalizovali, kada ih je društvo prihvatilo, zar takva socijalizacija nije kranji cilj kod onih slučajeva gde se to može? - Aaaaaa pa znate, to ovde nije moglo. –Kako nije moglo, pa sada ste mi ispričali…? -Nije bilo po zakonu. – Kakvom zakonu? -Znate, ona je bila u drugom stanju. - ??????? - Pa to…. to nije po zakonu. Tišina. - Znate, rešili smo to, potvrdjuje moju slutnju ravnatelj. -Rešili ste to, promumlam napola u sebi. Gledam doktora i ne mogu više ništa da pitam, da kažem. Po struci on je doktor za ljudsku dušu. Hteo bih da ga pitam gde je njegova duša. A ne mogu. Magli mi se pogled i steže grlo. I to je, valjda, po nekom zakonu.
| Carmela [05. 08. 2009.] | Hvala ti za ovu priču i za ovu odličnu fotku. I meni se steglo grlo! Zakon a? Šutke odmahujem glavom..... |
| dprigani [05. 08. 2009.] | odlican dokument ljubavi....prica takodjer |
| Deckard [05. 08. 2009.] | Upečatljivo i močno. |
| 69-PAUL [05. 08. 2009.] | Podsjetilo ma Loucov film o zeni kojoj su stalno socijalni radnci oduzimali novorodjenu djecu..!Tuznog li zakona..?! |
| Biliana [05. 08. 2009.] | svidja!!! emotivna! |
| canon_barbarin [05. 08. 2009.] | fantastično i tužno...tužnije nešto teško bi normalan čovjek i izmisliti mogao. Ove linije iza njih i ispod su me odmah podsjetile na križ...za dvoje. |
| memex [05. 08. 2009.] | uh care koja priča i koja fotka |
| gogoya [05. 08. 2009.] | bitno da je sve po zakonu! :/ |
| Double [05. 08. 2009.] | Svaka čast |
| ante_os [05. 08. 2009.] | strašna priča, svaka čast za fotku! |
| suzana [05. 08. 2009.] | i još ta, da li slučajna (?), križolika forma iza njihovih leđa.... jeza dobra!! |
| kopca [06. 08. 2009.] | Stegne ti se srce zbog takvih sudbina... |
| GoSt [06. 08. 2009.] | uf! |
| Toco1980 [16. 08. 2009.] | Izvanredna.... a poznato je da život piše najbolje priče. |
| NeRa [16. 08. 2009.] | Bez riječi... samo emocije:))) |
| zum [22. 08. 2009.] | Cestitke za izlozbu i puno srece u daljem radu! |
| pavac [22. 08. 2009.] | ... |
| BijeliMag [24. 08. 2009.] | Ništa za dodati... |
| FotoMachak [24. 08. 2009.] | Ove tvoje priče su taaako životne. Problem je samo što mi ovakve i slične likove mičemo iz našeg vidokruga i smještamo ih tamo negdje na periferiju zbivanja samo da nas ne podsjećaju na vlastitu krhkost. Ima u blizini Virovitice jedna slična ustanova (točnije u jednom zabitom selu kraj Virovitice). Tamo volim otići kada svijet počnem previše promatrati očima glamura i isključive, hedonističke zabavljenosti samim sobom. to mi dođe kao neka terapija. dovodi me u ravnotežu ;) |
| talic [24. 08. 2009.] | žalosno, tu oko nas se slobodno šetaju kriminalci, razbojnici, lopovi svih vrsta a njih koji su bolesni stavljaju u izolaciju. Ako su bili sposobni da žive sami čemu geto,....... |
| spot [27. 08. 2009.] | teško je naći riječi poslije ovoga ... svaka čast ... |
| chinggis [27. 08. 2009.] | jebeno tužna prića koja nikada neće doći do novina, do srca ljudi koji bi ih "socijalizirali", ali... po zakonu je.. nema se tu što reći. hladnoća naših duša se skriva iza štita zvanog "zakon", "pravila"... ching :)) |
| umbra [02. 09. 2009.] | Eh, prijatelju, nema čovek šta smisleno reći u susretu sa ovakom dramom. A i ne treba. Onaj nemi krik koji nikada ne izađe iz grla najviše steže. Nadam se da je izložba dobro prošla, ja sam se najzad vratio sa mojih lutanja, čak se i zaposlio u jednoj školi posle 23 godine "slobode"...javi se negde na pp...veliki pozdrav! |
| kill_the_day [02. 09. 2009.] | Nemam riječi.. |
| sanda [08. 09. 2009.] | trnci od fotografije, valovi jeze od price... pribijeni na kriz ljudske prepotencije... i sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi... |
| Cvago [10. 09. 2009.] | Zakon |
| Ejla [11. 09. 2009.] | uffff :( |
| Doriano [13. 09. 2009.] | Hvala ti na dirljivim uvodnim pričama i izvanrednim fotografijama koje si podijelio sa nama |
| manchi [15. 09. 2009.] | to je život...zakoni!!! :/ A nitko te ništa ne pita...dal ij eto zakon po tvom srcu...:( |
| gres [22. 09. 2009.] | :( |
| Cookie [22. 09. 2009.] | ... nc... a fotak vrhunski... |
| bonsay [14. 10. 2009.] | Bravooooooooo, bravooooooooooooooooo, bravo! za priču, za ljudskost , za fotku. |
| acophoto [20. 10. 2009.] | naježio sam se, zaista... |
| ariesZG [26. 11. 2009.] | vidi se da voliš i osjećaš ljude....predivno. |
| Brnistra [15. 01. 2010.] | Odabir trenutka u kojem pogled i stav ovo dvoje na fotografiji izražava slutnju 'malog' čovjeka zamršene sudbine, 'izgubljena' u okolnostima života, podređenog snažnom sudbinskom utjecaju, prepričava nam upravo priču koju ste ispod fotografije napisali. I bez da ste se 'oglasili', a priča krvari od čovječnosti, bilo bi lako prodrijeti u istinitost čuvstava koju ovo dvoje s fotografije nastoje prenijeti. Čak i kut iz kojeg ste ih snimili naglašava njihovu 'stisnutost' životnim okolnostima. Oni su čvrsto zagrljeni unutar takvog kadra, i premda još ima prostora oko njih, kut pod kojim su snimljeni i grč zagrljaja, naglašavaju zatvorenu, tijesnu formu, u kojoj nema 'prostora za bitak' u okolnome prostoru već samo u onom prostoru među njihovim njedrima gdje naslućujemo obrise srca koje je u njegovoj stiliziranoj formi vjerojatno i proizašlo iz ovakvog ili sličnog zagrljaja… Divna priča... suosjećate s ljudskom sudbinom i umijete primijetiti kada neka slučajna pojava izražava neku dublju istinu. |
| LucillaDomna [14. 04. 2010.] | Snažno... |
| LePro [14. 04. 2010.] | uhh... strašno... hvala za ovu priču... ima toga kolko hoćeš, samo se nikad ne sazna za to... nažalost... |
| bugs_bunny64 [21. 07. 2010.] | uhh...jako...ali stvarno jako...i fotka i prica... |
| bibs [21. 07. 2010.] | bez texta sam... |
| dugi1 [26. 07. 2010.] | Vrlo snažna i dojmljiva galerija,fotografija,priča....Hvala |
| tixy [26. 07. 2010.] | ++++++++++ |
| canon_barbarin [26. 07. 2010.] | legendarna! |
| Dolly96 [07. 12. 2010.] | a ispod svog tog čemera tako lijepe oči, tako lijepa žena! hvala ti na ovim divnim foto-pričama! |
| marioblazevic [07. 12. 2010.] | slažem se s opaskom dolly96... u kakvom mi sjebanom svijetu mi živimo! |
| paf_mrvica [07. 12. 2010.] | nemam rijeci.. |
| ariesZG [04. 04. 2020.] | Da, izvucimo natrag na svjetlo dana ovu umjetnost. |
Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.
