Fotozine “Žičani okidač” : ISSN 1334-0352 : s vama od 6. 6. 1998

fotozine
fotografija
druženja
prilozi
sitnine
prijavnica
nadimak:

lozinka:

upamti me
trenutno prisutni:

Jesmo li sami...

© vipe

Jesmo li sami...

janimir
[27. 02. 2010.]

Stvarno me iznenadilo koliko autora nije svijesno da triptih ne mora biti fotografija triju stanja jednog predmeta ili pojave. I zato moram istaknuti triptih poput ovoga - autor(ica) se potrudio(la) iskoristiti više nego li prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena u svojoj priči. bravo.

baja
[27. 02. 2010.]

Sviđa mi se - prava priča! Treba imati "njuh" ovo ovako lijepo složiti u triptih.

autor
[27. 02. 2010.]

hvala, hvala :))

jep, treba malo dublje zagrepsti za pravu priču.... a ja volim uvrnute priče :)))

lanterna
[27. 02. 2010.]

Meni prekrasna, čista priča :)

Korana
[27. 02. 2010.]

Prekrasan triptih!!!!

Meni najbolji!

sanda
[27. 02. 2010.]

lijepo si ih slozio

SONNIA
[27. 02. 2010.]

@janimire, slažem se sa tobom, ali isto tako ima i autora koji žele ispričati priču baš isključivo kroz jedan predmet ili pojavu, znajući ovo što si naveo ;)

btw...ovaj mi je triptih zaista lijep!

autor
[27. 02. 2010.]

hvala cure, znao sam da će vas ganuti ova priča :))

norah
[27. 02. 2010.]

Je, super je! Znam te, 'tico! :)

Mravak
[28. 02. 2010.]

Aha, konačno nešto dobro, možda najbolje i slikom i naracijom. Izgubi se između hrpa blesavih

autor
[28. 02. 2010.]

norah :)))

hvala Mravak, utoliko mi je draže da si je primjetio... :))

mmario
[28. 02. 2010.]

Ovo je za na zid. Odlično odrađeno.

celava_pjevacica
[28. 02. 2010.]

volila bi da ekipa sta je komentirala ovu fotku, isprica pricu koju je vidjela u ovom tiptihu...cisto da vidimo koliko se slaze sa autorovom pricom

meni svaka ova fotka zasebno ima svoj dozivljaj, i svaka mi je predivna sama za sebe ali zajedno ih ne dozivljavam kao jednu pricu, tako da jedva cekam naslov ;)

autor
[28. 02. 2010.]

hvala mmario :)

Vanja sto ljudi, sto priča, i sam bih uz ove fotke mogao zamisliti nekoliko s različitim krajem i početkom, tako da naslov neće pomoći niti onima kojima ovaj triptih nije inspirativan i narativan, a niti drugima koji imaju priču, njima naslov zapravo neće ništa značiti :))

celava_pjevacica
[28. 02. 2010.]

posto sam jednu od ovih fotki, vec prije kao zasebnu dozivjela na svoj nacin...sad je jednostavno ne dam da mi se mijesa sa ove druge dvije...:)

volila bi da nera komentira tvoj triptih

autor
[28. 02. 2010.]

NeRa ima dar da od jedne fotke napravi priču, ovdje bi mogla napisati roman :))))

celava_pjevacica
[28. 02. 2010.]

NeRa jaaavi seeee ;)))

NeRa
[28. 02. 2010.]

Evo me, no neću napisati roman iako bih mogla, naravno. Ovo je toliko nježno i osjećano da ne treba puno riječi... Što ostaje kad se ljubav ugasi? Ostaju tragovi onoga koji je otišao (1), slomljeno srce(2), i novo sunce koje sjaji poput nade i pomaže da se izdignemo iznad svoje sjene i nastavimo živjeti bez ožiljaka(3)...:))

autor
[28. 02. 2010.]

hvala Nera, pustila si mi suzu iz oka... :))

celava_pjevacica
[28. 02. 2010.]

hvala NeRa, nenadmasna si :)))

NeRa
[28. 02. 2010.]

Hvala tebi što nas daruješ posebnim fotografijama...

agni
[28. 02. 2010.]

Nera izvrsno povezala sve tri, bravo za fotke!

Bugenvilija
[01. 03. 2010.]

Odlično!

autor
[01. 03. 2010.]

hvala cure, kad završi ova runda klicke, staviću i svoju verziju priče :))

umbra
[01. 03. 2010.]

Na prvoj, narativnoj ravni, teško je sastaviti priču, no znatno dublje, u carstvu nedokučivog i neobjašnjivog, tamo gde se začinju emocije, ovaj triptih je suveren.

autor
[01. 03. 2010.]

hvala umbra, tvoje riječi upravo opisuju jednu priču koju sam zamislio uz ovaj triptih i nadam se da ću uspjeti i riječima predočiti to što kažeš: "carstvo nedokučivog i neobjašnjivog, tamo gdje započinju emocije..." :))

ladyjane
[02. 03. 2010.]

Meni se više sviđa ovaj minimalizam, nego priča.

goga65
[03. 03. 2010.]

Odlično povezano!Tri teksture iste tvari! idu zvijezdice...

autor
[03. 03. 2010.]

meni se najviše sviđa kad vidim da ovaj triptih svatko vidi na svoj način... e onda znam da sam uspio u svom naumu :))

još jedamput hvala svima na komentarima... i zvjezdicama naravno :)))

Balky
[03. 03. 2010.]

Jako jako jako lijep triptih!

Ja pokusavam vec neko vrijeme odraditi jedan koji bi pretezno bio plav, a ovaj ce posluziti kao ideja vodilja :)

pavac
[04. 03. 2010.]

sviđam :))

autor
[04. 03. 2010.]

hvala pavac4 :)

Balky samo naprijed, i meni je ovo prvi triptih koji sam ikada napravio :))

mmario
[04. 03. 2010.]

Dobar izbor naslova...ostavlja slobodu promatraču da gradi svoju priču. Čestitam!

canon_barbarin
[04. 03. 2010.]

kako fino! autor mora da je neka plaha ženskica sa blagim naznakama šizofrenije...

dajem sve zvjezdice na ovog konja. : ))))))

autor
[04. 03. 2010.]

hvala mmario još jednom :)

barbarine vidim da se još nisi oporavio od ženinog nokauta... nemoj da te zadesi ponovni :))))))

canon_barbarin
[04. 03. 2010.]

šta je to sad popularno da ženskice boksaju? : )))

autor
[04. 03. 2010.]

dragi moji (barbarin isključen :P) evo kako sam i obećao za kraj klickanja, jedna ekološka bajka s baš ne sretnim završetkom, priča koja je nastala uz ovaj triptih, na tagu umbrinih riječi :))))

Jesmo li sami...

Padale su zadnje pahulje po Lovincu, vedrilo se, a mjesec se polako penjao prema vrhovima Velebita, praćen svjetlucavim zvjezdicama. Tišinu noći razbijalo je tek kloparanje teretnog vlaka put Gračaca. Ispod terase zaiskri vrh cigarete, a iz kuće se začuje dječji glas: «taajoo, culi mi nos».

Mile povuče još dva dima, odbaci opušak i krenu kod svog mezimca. Mali Dane, rumeni i musavi petogodišnjak virio je ispod plahte, povremeno bi se zakašljao i nestrpljivo čekao oca. Tata mu obriše nos, poljubi u obraz i poškaklja brkom po nosiću. Dane jako kihne i velika šmrklja poleti pravo na tatino čelo. Na trenutak zastadoše obojica i onda prasnuše u smijeh…

Smijeh, cika, velika graja i vika, vladali su Snjegogradom. Snježuljci, njegovi stanovnici, jedva su dočekali da Snjegovlad, poglavar grada zapljeska tri puta, što je bio znak da igre u snijegu mogu započeti. Snježuljci su obožavali snijeg, a najdraže im je bila grudolanje: napravili bi grudicu, skočili u nju i jurnuli niz brijeg.

Djed Snjegobrad se prisjeti legende o grudolanju, kada se jednom prilikom s Velike planine gupa odvažnih snježuljaka napravila tako veliku grudu da su se zaustavila tek ovdje u Snjegogradu. Čvrsto je držao svoje nestrpljive unuke, Snježinku i Snježinka, koji nisu mogli dočekati trenutak da naprave svoju prvu grudu za jurnjavu. Djeda ih je molio da ne idu daleko, upozoravao da bi mogao zapuhati jak vjetar, da mogu zapeti u šiblju, i nikako ne smiju ostati duže od prvog svitanja.

Snježinka i njezin brat su samo kimali glavicama, skočili u svoje grudice, a djed ih je nježno gurnuo niz padinu. Ovo je njihovo prvo grudolanje i bili su silno uzbuđeni. Brzo su nestali u gomili grudica što su jurcale niz brijeg uz urnebesno veselje i poneki jauk snježuljka koji bi ispao iz svoje grudice.

Brat i sestrica su neizmjerno uživali cijelu noć, nisu ni primjetili da su ostali sami u dnu brijega i da sviće dan. Iznenadni bljesak prve zrake sunca ih preplaši, Snježinka briznu u plač i stade zazivati djeda, ali njezin glasić nije dopirao do Snjegograda…

Ralica se polako penjala uz brijeg, kloparajući lancima i stružući ralom po asfaltu.

Mile je volio ovo čišćenje puteljaka više nego rad na širokim cestama. Uživao je u pogledu na izvijugan trag koji bi ostavljao iza sebe. Dane je prvu noć spavao mirno i to ga je posebno veselilo. Mile se nije žurio, snijeg je bio dosta dubok. Ralica je pri vrhu brijega stenjala, škripala, raspršivala grude koje su skakale i nekoliko metara naokolo.

Mili se na trenutak učini da iz tih grudica čuje smijeh i ciku. Sjeti se djedovih priča o snježuljcima koji su obitavali tu na brijegu kraj Lovinca. Njegov djed se kleo da ih je vidio jedne snježne noći, ali nitko mu nije vjerovao. Svi su to pripisivali djedovoj rakiji…

Na vrhu brijega okrene ralicu i krenu nazad. Na pola puta primjeti dvije grudice kako se kotrljaju sa suprotnog brijega i padoše ravno na puteljak. Ni sam ne znajući zašto, naglo zakoči ali ne uspije odmah stati. Izađe van i pogledom potraži grudice. Osjeti neku bol u grudima, vidjevši kako beživotno leže iza ralice…

Tuga i mir su vladali Snjegogradom. Vjetar je tužno pjevao svoju pjesmu kroz puste ulice, spuštao se niz padinu i nosio strašnu vijest kroz pustopoljinu.

Na vrhu kule stajao je starac, brada mu je vijorila na vjetru, a suze poput bisera kotrljale su se niz zidine. Snjegodjed u daljini ugleda dvije zlatne pahuljice kako lete prema njemu, začuje poznate glasiće i kihot…

Snijeg je ponovo počeo padati nad Snjegogradom. Gore visoko, prema Velikoj planini tri zlatne pahuljice su razigrano letjele, sudarale se sa snježnim pahuljama uz vrisku, smijeh i poneki prijekor…

Dane hukne dva puta u staklo, prstićima nacrta nekoliko krugova i zatim rukavom obriše nos. Priljubi nosić uz staklo i zagleda se u tamu prema vrhovima Velebita

«Tata, a zašto pada zlatni snijeg?»

«Hajde spavati sine, ponovo ćeš prehladiti nos.»

janimir
[05. 03. 2010.]

bravo i… bravo. da. bravo!

Cookie
[05. 03. 2010.]

... rijetko ocjenjujem kad učestvujem, al' da si ovo prije objavio i ja bi se ocjenom javio!!! bravo vipoliki!!! ;O)...

Korana
[05. 03. 2010.]

Tamo 27.2. napisah da mi je ovo najbolji triptih i stoga mi je jako drago da su i drugi tako mislili. Čestitam!!!!!

Zasluženo je :))))

vecky
[05. 03. 2010.]

ISKRENE ČESTITKE! :)

Priča je upotpunila doživljaj! :)

gres
[05. 03. 2010.]

čestitam od srca! :)

Slažem se s vecky! :))

zbica
[05. 03. 2010.]

i od mene čestitke;))

canon_barbarin
[05. 03. 2010.]

čestitam, stari!!!!!!!!!!

napokon je kvaliteta došla do izražaja.

ksenija_s
[05. 03. 2010.]

cestitam, divna fotka:-)

mida
[05. 03. 2010.]

čestitke :))

talic
[05. 03. 2010.]

čestitke, odlična priča.

GoSt
[05. 03. 2010.]

moj prijatelj!!!

sanda
[05. 03. 2010.]

tri mala zlatna bravo, plus jedno veliko ;)... gost :)

autor
[05. 03. 2010.]

hvala, hvala još jednom, drago mi je da vam se i ova moja pričica svidjela

(i oprostite na nekoliko grešaka koje su se potkrale u prepisivanju priče na zine, posljedica višekratnog kraćenja :)

norah
[05. 03. 2010.]

Čestitam!!! Jeeeeeeeeee!!! :)

spektor
[05. 03. 2010.]

čestitke i od mene, bilo je tijesno :)

BlueVeki
[05. 03. 2010.]

bravo, bravo!

Bugenvilija
[05. 03. 2010.]

Prekrasna priča! I slika tj triptih također.

Čestitam! :))))

iwich
[05. 03. 2010.]

Cestitam i hvala na komentaru :)

damir007
[05. 03. 2010.]

čestitammmm!! :))

Twisted
[05. 03. 2010.]

čestitke :))))))

dark_room
[05. 03. 2010.]

a što drugo kazati nego, Čestitam od srca! :)

Giovanny
[05. 03. 2010.]

iskrene čestitke! bomba triptih. nemam komentara, nemam zamjerki.

zapanjujuce! impresivno! divno!

svaka cast

mmario
[05. 03. 2010.]

Iskrene čestitke!

autor
[05. 03. 2010.]

hvala svima, svaki od vas ima svoju pahuljicu u ovom triptihu i bajci... :)))

agni
[05. 03. 2010.]

bez teksta ...čestitam na pobjedi ,i svaka čast na pričama......................BRAVOOOOOOOOOOOOOO!!!

mexico
[05. 03. 2010.]

Cestitam!

zdens
[05. 03. 2010.]

Vipe maheru! :)

bisa
[05. 03. 2010.]

čestitke :)

spot
[06. 03. 2010.]

čestitke ... ;-)

tash
[07. 03. 2010.]

cestitam autoru i modelima... brrrravvvvisimissimissimisssssimmoooo :)

mir0
[07. 03. 2010.]

močno

autor
[08. 03. 2010.]

fala vam cure i dečki :))

NeRa
[08. 03. 2010.]

Ja sam ovu priču copy-paste, pa ću si ju spremiti ako mi se posreći imati unuke - da ju ne zaboravim! A triptih ću sigurno upamtiti! Čestitke:))

autor
[08. 03. 2010.]

hvala Nera, i tvoji komentari su me uveliko inspirirali za ovu priču :))

eclipse
[10. 03. 2010.]

čestitam meštre! :)

Kristinka
[10. 03. 2010.]

Jako dobro složeno!

Čestitke!

:)

Nemate ovlasti aktivnog sudjelovanja. Morate biti registrirani i prijavljeni.

site copyright © 1998.-2017. Janko Belaj / Fotozine "Žičani okidač"   [site powered by Zine V3 alpha 9.1]   .:korisnički ugovor / terms of use:. …& obavezno štivo!
built with bbedit Valid XHTML 1.0 Strict Valid CSS!

Zbog nekog doista blesavog EU zakona dužni smo vas informirati da i naš Fotozine rabi cooki-e (kažu da su to “kolačići”) kao i valjda 99.999% stranica na kugli zemaljskoj. Za izvan nje nemamo informacija. S tim keksima mi ne otkrivamo vašu dob, visinu, debljinu, sposobnost kadriranja, lažiranje exifa i niš takvoga, već nam samo pomažu da se logirate i tak to. A kaj sad možete? kliketnut dole i reć poruci izazvanoj idiJotskim zakonom adio… (A mi smo vas zakonski informirali :P ;))

Bla, bla, tri put Hura i O’Kej…