Dobro pitanje, NoTalent. Baš me zanimaju odgovori.Osobno imam umjetničkog dara kao tvoj "nick",pa ne mogu reć puno o tome, osim da mi se čini da je umjetnička ona fotografija koju je snimio umjetnik sa diplomom ili na neki drugi način stečenim renomeom. Dakle, nije bitna fotka, nego tko ju je snimio.

S jedne strane, ovdje na Zineu svakodnevno vidim izvrsne fotografije od kojih većina nikad neće ugledati izložbu i dobiti priznanje koje zaslužuje, a s druge strane na dosta izložbi sam ostao iznenađen što je netko potrošio novce na uvećanje 60x100 za SHIFT+DEL..ENTER fotku ;))

Ne kažem da je to striktno pravilo i ne, ne želim se svađat s ni sa kime, samo malo zapažanje...nadam se da nije toliko "ružno". ;))

e, hoćete znati što znači umjetnička fotografija? Dakle, napravite nekoliko koraka:

1. otvorite moje galerije i dobro pregledajte sve slike u njima,

2. zapamtite ih,

3. umjetnička fotografija je ono što niste uspjeli vidjeti u mojim galerijama,

4. jasno?! :)

fishing for compliments, gogo?

Umjetnička fotografija...za mene teško pitanje, ali mogu dati subjektivan odgovor fotografa amatera. Osim osnovnih pravila kompozicije, točke interesa..itd, uz eventualnu doradu u PS-u fotka mora imati i dobar naslov koji fotki daje atmosferu,priću. Upravo ta prića zamrzava moj pogled na fotki i povremeno me vraća da ju opet gledam.

Umjetničku fotku često snime i anonimusi bez diplome i skupocjene foto-opreme. Zato i jesam na fotozine-u :))

Kao prvo - fala NoTalentu za zadnji redak u pitanju, tu metodu valja uzeti kao jednu od regula i ne samo na Fotozinu :)

No evo moje i od drugih preneseno te preuzeto, ali i samonaučeno mišljenje o "omjetničkome"… ne samo kod fotografije, već i u ostalim ljudskim umješnostima (namjerno ne kažem umjetnostima!) - pojam "umjetničko" predpostavlja da je nešto rađeno kao svrha sebi samome i odraz autorovog mišljenja ili promišljanja. Mišljenja sam da autor koji stvara takav rad ponajprije treba biti zanatski dobro potkovan (to je ono umiješno u umijetnosti), a potom i prepoznat i na koncu priznat kao autor umjetničke fotografije. naravno, to ne isključuje autore izvan kakvih akademskih ili medijski znanih okvira! Ne isključuje jer svatko jednom započinje od nule, bez obzira na dotadašnju naobrazbu i buduće mjesto u zajednici, u povijesti, u enciklopedijama ako mu se doista posreći talentom i/ili slavom.

Kad se na internetu potraži "fine art photography" naći će se svašta - od potpuno nepoznatih do razvikanih imena, od diletantskih radova koji jedva da imaju svrhe brisanja s diska, do remek djela koje bi voljeli imati na svom zidu. Problem je što bilo tko može načiniti web stranicu i nazvat ju "my fine art photography page"… Kakvo mjerodavnije sredstvo za otkrivanje umjetničkih fotografija je pregled komercijalnih galerija - no to je samo jedan uski segment fotografskih ostvarenja, nije čak ni presjek. Češće je podložan trenutnoj modi nego li trajnoj vrijednosti.

Uteko sam malo od definiranja pojma "umjetničke fotografije"… to bi bila fotografija kojoj temeljna svrha nije komercijalna ili pusto dokumentarna, to bi trebala biti fotografija ugodna oku i bezvremenska u svome postojanju… Uglavnom, kao i kod svih definicija u životu, tako je i definiranje umjetničke fotografije vrlo škakljiva stvar jer umjetnost baš i ne poznaje granice, ako ih tko i postavi, s vremenom i novim običajima te se granice ruše. Možda bi bilo lakše nabrajati što to nije umjetnička fotografija, no brzo bi uvidjeli da neke stvari ruše i taj sustav definiranja. Ako "umjetnička fotografija" načelno nije rađenda za komercijalnu upotrebu, zašto autori obično izrađuju limitirane i potpisane serije te ih - prodaju? Ako "umjetnička fotografia" treba biti bezvremenska, zašto je nerijetko "angažirana" - motivirana kakvom recentnom političkom ili opće društvenom pojavom?

Na koncu konca, društvo i kritičari (oni su pak poseban "društveni iz/rod" :)) vrlo često priznaju i pridaju epitet "umjetničkoga" nečemu što ja ni u ludiilu ne bih stavio na svoj zid… I dolazimo do konca koji može i zatvoriti ova promišljanja, ali i otvoriti nova poglavlja: "o ukusima se ne raspravlja", iako baš ukusi (kritičara po kojima se društvo navodi?) definiraju što će se priznati pa prema tome i smatrati "umjetničkom fotografijom". Ja doma imam nekoliko predivnih fotografija koje sam dobio od prijatelja i znanaca, ne od njih poznajemo s Fotozina, za neke vjerojatno nikad ne će mo čuti, a mislim da imam samo (ili čak) dvije javno priznatih "umjetničkih fotografa" koji se, gle čuda, nikad takvima ne deklariraju.

Dva su tu dvoznacna termina u umjetnosti pa tako i u fotografiji. Prema meni i prema vani. U individui i u drustvu.

Prema meni - ne smatram se umjetnikom. Nit imam to pravo a i blesavo mi dode da se za tu cak izvanosjetilnu stvar u drustvu dobivaju diplome. S svoje strane kada uspijem svojom fotografijom prenijeti svoju misao, unutrasnje stanje, atmosferu, biti zadovoljan time i jos ti biti drago da se drugima to sto radis svida i da to recipiraju - za mene je to MOJA umjetnost, to sam onda JA.

Prema vani? Pa jedino u tom razdjelu se nesto i proglasava umjetnoscu. Rade to kriticari, povjesnicari umjetnosti, pozvani i nepozvani. Kriteriji su im takvi i takvi, nekom nerazumljivi nekom bedasti. Ali odlucuju oni - jer u ruci drze elemente "art marketinga". Marketing, kazu, prodaje proizvod.

Slažem se sa Morettom i Boddhisatvom.

Ja imam vec duže vrijeme osjecaj da u umjetnosti, ne samo fotografiji, važno kolko si "glasan" i kolko ljudi poznaješ, i na kojim mjestima.

no sad to je sasvim druga tema.

ja nekako nisam pristalica pravila kompozicije, mislim ne u takvim granicama kao neki, ja volim ovako malo nekonvencijalne fotografije.

mislim ja sam još uvijek početnik i znam da fulavam onak teško, al meni se moje fotke sviđaju i mislim da je to isto jedan od važnih faktora da voliš svoj rad.

ali, isto tako nemogu rec da je sva fotografija umjetnost jer to za mene nije.

u svakoj grani fotografije ima umjetnički dio, od dokumentarne do sportske, i od tuda izlazi ta posebna kategorija "umjetnička fotografija". mislim barem po meni.

ja recimo znam par kolega koji na vizitkama imaju napisano i predstavljaju se kao "Umjetnički fotograf"

Za početak samo takvo predstavljenje samog sebe za mene je u startu negacija istog . Nema mi večeg idiotizma od proglasiti samog sebe "umjetnikom" i predstavljati se okolo tako .

mislim da je nemoguče odlučiti "ja ču sad snimiti umjetničku fotografiju" . Ona se može nekad ,nekom ,vrlo rijetko desiti u procesu . Ali svakog ko izjavi "Ja snimam umjetničke fotografije" ja bi osobno polio katranom i perjem i javno ismijao ...

ono što je umjetnost za jednu osobu smeće je za drugu . da sad zanemarimo ovaj dio sa "javno priznatim , glasnim , isfuranim itd. umjetnicima" po meni : ako određeni broj ljudi NEOVISNO jedan od drugog neko djelo dožive kao umjetničko ono to nekim djelom sigurno i je ...

Umjetnost je prvenstveno u očima promatrača . Nažalost postoje stereotipi kako "umjetnička fotografija" treba izgledati ...

Ja osobno mislim da u životu nisam snimio nijednu fotografiju koja bi se mogla svrstati u umjetnost . Isto tako mislim i da sam snimio gomilu fotografija koje su bolje od mnogih koje se proglašavaju umjetničkim . osobno se bavim komercijalnom fotografijom i ne težim umjetnosti , fotke mi se više naslanjaju na kič nego na umjetničke pretenzije .. :-)

Thats my 2 cents :-)

KreSica, slazem se s prijedlogom za klicku...mene bi osobno zanimalo tko sto smatra umjetnickom fotografijom, jer kao sto je vise ljudi to reklo, a i ja osobno mislim, umjetnost je u ocima promatraca. i kako mi dozivljavamo svoj rad.

Pogrešno je mislita da umjetnost mora biti lijepa a još je pogrešnije misliti da mora biti tehnički i zanatski savršena (op janimir).

Čovjek je jedino mjerilo umjetnosti. Svi artefakti bez čovjeka ne predstavljaju apsolutno ništa. I što je najgore od svega (najteže za razumjeti) umjetnost nije nikakva apsolutna kategorija.

Primjer - uzmite 100 fotografija (bilo čijih) i pokušajte ih razvrstati - lijevo umjetničke a desno "obične". Vjerujem da će Vam biti izuzetno teško :) Sada neka taj test napravi vaša mama, pa kolega sa posla, pa likovni kritičar, pa drugi likovni kritičar... vidjet ćete koliko se poimanje umjetnosti razlikuje od čovjeka do čovjeka (čak i od kritičara do kritičara).

Dakle, ako smo utvrdili da različiti ljudi različito poimaju umjetnost moramo se zapitati zašto je tomu tako. Jednostavno - pošto je čovjek, i kao autor i kao konzument, jedino mjerilo umjetnosti on u svoje "mjerenje" unosi sve ono što je "naučio" od rođenja na dalje - tu je sve sažeto - i roditeljsko (genetsko) nasljeđe, i odgojno, kulturno, religiozno, obrazovno ...

U umjetnosti sam artefakt uopće nije nužan, dakle "umjetnički predmet" može ne postojati a umjetnost je i dalje tu. Materija je potpuno nevažna - ideja je ono što se traži. Ne postoji veća prevara od onoga "original" ili "ručni rad". Gledajte na to ovako - imate vrhunsku fotografiju i netko se sjetio da će ju printati samo u pet primjeraka! A zašto ne u šest?? Zar taj šesti primjerak prenosi manje ideje na promatrača od onog petog. No, ta prevara je zasnovana na glupavoj čovjekovoj težnji da po nečemu bude poseban ...

moglo bi se još puno toga ali nadam se da je i ovo dovoljno da nekomu potakne neka druga razmišljanja ...

Već sam o ovoj temi spomenuo riječ, dvije u napisu o godišnjici FIAP-a (Međunarodnog udruženja fotografa umjetnika) i odnosi se samo na fotografiju, ne i na druge umjetnosti http://www.fotozine.org/index.php?knjiga=forum&poglavlje=205&list=1298

Dakle, prije tridesetak godina umjetnička fotografija i fotograf umjetnik imali su slijed koji je započinjao sudjelovanjem na izložbama fotografija diljem zemlje i svijeta, a koje su organizirali fotoklubovi na određenu zadanu ili pak slobodnu temu. Izložene fotografije na nekoj izložbi (znači primljene, zatim nagrađene – pojedinačno, kolekcija, 3., 2., 1. nagrada) donosile su autoru određeni broj bodova i osvajanja naslova – zvanja u umjetničkoj fotografiji. Naslov MF FSH (majstor fotografije Foto saveza Hrvatske) znači da je autor fotografski umjetnik i vrlo često su fotografi umjetnici bili i članovi likovnih udruženja (ULUPUH-a).

Na nedavno održanom Osječkom međunarodnom salonu fotografije posjetitelji su mogli vidjeti da ispod fotografije uz ime autora stoji i njegovo zvanje u svijetu umjetničke fotografije (FIAP, AFIAP, EFIAP), a i naši susjedi Slovenci u svom Foto savezu zadržali su tu praksu pa se moglo pronaći slovenskih FA III, FA II, FA I i KM FZS te MF FZS.

Kakva je situacija danas u Hrvatskoj glede izlagačke – umjetničke fotografije nisam baš najbolje upućen.

Na stranicama fotozinea, uspoređujući fotografije koje sam davno gledao po izložbama i katalozima izložbi, ima jako puno dobrih autora i dobrih fotografija koje su na razini ondašnjih izložbenih i umjetničkih fotografija i koliko god nekome nije stalo do naslova i zvanja, prava je šteta što se ti radovi ne vrednuju i autorski rad ne verificira.

No, za dobar početak možete i još stignete sudjelovati na Vinkovačkom salonu fotografija i osjetiti duh izložbene fotografije.

NoTalent ovo druge je bez veze i lici mi na onu pricu kako je crko rock&roll sto u opste nije tacno, nista se nije promijenilo samo je stvar prercepcije:)

slažem se sa svim izrečenim, posebice sa sandom (sanda, pssssst da te ostali ne čuju!) ;)

hvala gogo, za to ne treba sapat, cuo je samo tko moze cuti.

@naprvu,.. kao covjek zdravog razuma zivim u realnom svijetu, a to znaci, da bi umjetnicka fotografija mogla nastati, netko to mora platiti,.odnosno, prvo se treba kupiti kamera da bi fotografija uopce nastala, zatim tu fotografiju treba printati i negdje izloziti. Buduci da vise ne zivimo u soc komunizmnu gdje je to drzava sve placala, nego u jednom svijetu gdje i galerija mora imati svoj program da bi uopce egzistirala, tu su neki zakoni trzista koji se moraju postovati jer jedno je fotografija za koju umjetnik "misli" da je umjetnicka, a sasvim drugo je kad je i svijet prihvati kao umjetnicku.

Sljedece, naprvu, za nekog tko nije okacio ni jednu sliku u svoju galeriju, a obraca se tako uvredljivim tonom, ne vidim osnove s koje polazis da bi se uopce mogao tako postaviti. Da li si i ti jedan od onih isfrustriranih kriticara koji nemaju sto od vlastitih radova za pokazati a obracaju se svijetu kao authoritet? Po tvojem tonu bih zakljucio da jesi.

ja šumom a ti drumom :) a dok se nisi dotakao mojeg "iskustva" nisam nikoga uvrijedio. O meni i mojemu iskustvu nemoraš znati apsolutno ništa da bi mogao zdravorazumski pročitati što sam napisao i o tomu promisliti.

Evo ti još jedna nadmena misao - jedina poveznica umjetnosti i novca je gravura na samoj novčanici.

Sve one fotke koje su mi najviše popljuvali su mi najdraže i "najumjetničkije" :)))

@bmirkic,. bravo, ovo iz wikipedije je jako dobra definicija i objasnjava puno stvari koje je inace tesko objasniti,. sasvim se slazem s tom definicijom,

i tebi svako dobro

mrml!!!

ja neznam odgovor na ovo pitanje, ali znam da ljudi koji su laici za fotografiju, kad me pitaju sto ja to fotkam i kad im pokazem, kazu 'a to su neke umjetnicke!'

po njihovoj logici (a i oni koji se ne kuze u fotografiju su valjda isto jedno mjerilo za odredivanje umjetnickog)umjetnicka je svaka fotka koja nije nastala da se zabiljezi neki dogadaj na uobicajen nacin. dakle, ispada ako ja legnem na pod da uhvatim neobicnu perspektivu, to je vec cin umjetnickog.

uuuuu.. ovdje se filozofiraaa! :))

prst mi se ukočih dok srolah do dolje!!

hmm.. sutra ujutro za kavicom, slijedi čitanje te moja teorija i viđenje svega ovoga/toga!! :)))

(p.s. gle - rakija to/ovo govori - drugi dio! )

:)

@janimire - dobro, ovo mi liči na donekle argumentiranu raspravu pa ću ti odgovoriti.

Umjetnost je vrlo širok pojam (pa tako i fotografija). Vjerujem da si čuo za pojam konceptuala, suprematizam, dadaizam.... i sl.

Hajdemo u opis jednog od tih pravaca - suprematizam. Supremacija (grč. nadmoć) je pravac nastao u rusiji neposredno pred okt. revoluciju i predstavlja djelovanje niza umjetnika čiji je stav bio da je ideja važnija od forme. Sukladno takvom stavu nastala su neka revolucionarna djela kao što je "crni kvadrat na bijelom polju" - (kazimir malevich) i sl. Za takvo umjetničko djelo (visi u Versacrum-u u Beču i košta neprocjenjivo) bi se vrlo teško reklo da je lijepo a može ga naslikati i mali perica.

Nadalje - jedan od najpoznatijih radova Brace Dimitrijevića (svjetski vjerojatno najpriznatijeg živućeg hrvatskog umjetnika - slobodno progooglaj) je "Otisak slučajnog prolaznika". Ukratko - tip je čekao sa svježim gipsom u haustoru da netko naiđe i prisloni kvaku od vrata na taj gips i ostavi otisak. Danas taj komad gipsa visi, mislim u Berlinu.

U svom prvom postu sam se referirao na dvije tvoje tvrdnje "... ponajprije treba biti zanatski dobro potkovan" i "...trebala biti ugodna oku".

Žao mi je ako zvučim nadmeno i uobraženo ali samo se borim za svoje mišljenje. Dok me se nije diralo bio sam u granicam pristojnosti a i "napad" na tebe je evo, sada, mislim argumentiran.

Ako imaš argumenata slobodno možemo nastaviti dalje a ako smatraš da sam svojom "nadmenošću" uvredljiv odmah ćemo prestati.

nik ogranici se na citanje postova do tri retka, mozda nadjes neki komprimirani odgovor ;)

eh, da to sam si i mislio,..ima dva svjeta umjetnosti, jedan koji je gore naprvu opisal, koji po mom misljenja nema veza s realnoscu, a samo spominjanje zdravog razuma i ovih primjera nema veze jedno s drugim, pogotovo sto navedeni primjeri su daleko od shvacanja svakidasnjeg covjeka i jednog obicnog pitanja koje je NoTalent postavio. Senzacionalizam u umjetnosti je jedna stvar, a raditi umjetnicku fotografiju je nesto sasvim drugo. Tako da se treba malo spustiti na zemlju i nabacivanje akedemskih pojmova i povijest umjetnosti ostaviti za neko drugo mjesto. Ovo nije ispit poznavanja povijesti umjetnosti i akademske retorike, tako da naprvu spusti malo glas i pokazi malo vise respekta prema clanovima Zinea jer tvoja kontribucija, koliko vidim, osim retorike, nije nikakva na ovom sajtu.

Za razliku od tebe,naprvu, ja imam jako mnogo slika okacenih, i od kada sam dosao na zine, nije bilo pitanja od strane mladjih clanova, na koje nisam odgovorio, nije bilo pitanja o tehnici koje nisam objasnio. Molim te odi pogledaj komentara ispod mojih slika, pa da vidis da li samo pricam, ili stojim iza onoga o cemu pricam,.

U sadasnjem svijetu, u zadnjih 4-5 godina fotografija je sve vise prihvacena kao umjetnicki medij i sve vise se prihvaca i izlaze u galerijama koje su dosad bile iskljucivo okrenute prema slikarstvu i kiparstvu. Naprimjer, ja sam prvi fotograf koji je usao u Galerie Mensing,. www.galerie-mensing.de koja je uglavnom fokusirana na modernu umjetnost. To je vrlo ohrabrujuce za fotografe koji se ozbiljno zele time baviti, jer se od toga moze i zivjeti, i to vrlo dobro ako je netko dobar. U zadnjih 5-6 godina imao sam 30-tak samostalnih izlozbi po svijetu i prisustvovao na 20-tak velikih sajmova umjetnosti, pa mislim, da imam iskustva i podloge o cemu pricam i sa te strane.

Sljedeca vrlo bitna stvar koju je Janimir spomenuo, a ja bi se zelio nadovezati je to da fotograf mora biti jako dobro potkovan tehnicki da bi mogao stvarati kvalitetne radove i tu se javlja jos jedna vrlo kljucni aspekt, a to je da zreo fotograf, razvija svoj prepoznatljivi stil, a i time stvara radove koji imaju umjetnicku vrijednost jer postaje ocito da ta fotografija nije puka slucajnost, nego je svjesno i s namjerom napravljena. Cim je taj stil vise prepoznatljiv, takvo djelo vise vrijedi. Nisam se bez veze osvrnuo na Helmut Newtona, ali tu su i mnogi drugi, daleko mladji fotografi koji su razvili svoj vrlo prepoznatljivi still: David Lachapelle, Herb Ritts, Bruce Weber, a od starije generacije je tu Ansel Adams, Edward Weston, Karsh, Sieff,.. Kad se vidi neka od tih fotografija, odmah se zna tko ju je snimio,..

Na žalost, opet se ne mogu složiti sa tobom mada shvaćam što želiš reći i vjerojatno sam u krivu što ovdje inzistiram. No, ipak vjerujem u normalno, ljudsko razmjenjivanje mišljenja i znanja i nadam se da će naša prepiska barem nekoga potaknuti na razmišljanje.

Prva od stvari sa kojima se ne slažem je da bi povjesničar ili teoretičar umjetnosti morao istovremeno biti i umjetnik. Dakle, moje fotogafije nemaju apsolutno nikakve veze sa mojim poznavanjem povjesti umjetnosti i naveđenjem nekih apsolutnih i provjerljivih činjenica. Povjest umjetnosti se uči i studira godinama i negirati takvo obrazovanje predstavlja čistu ignoranciju što bi kulturan čovjek trebao izbjegavati.

Drugo - "shvaćanje svakidašnjeg čovjeka" ne može promijeniti činjenice iz nekoliko tisuća godina stare povjesti umjetnosti. Ne postoje senzacionalistička i neka druga umjetnost za "obične" ljude. Umjetnost je jedna. "Senzacionalizam" kojim sam se ja poslužio danas predstavlja opća mjesta i neodvojivi je dio cjeline ljudskog poimanja umjetnosti.

Svoj respekt članovima zine-a pokazujem pisanjem onoga što smatram istinitim i točnim. S druge strane, čini mi se da bih više respekta zaslužio nekakvim dodvoravanjem općem kriteriju mase i guranjem glave u pijesak - e to nećete vidjeti od mene.

treće - tražiš od mene da NoTalentu odgovorim na jednostavno pitanje nekim jednostavnijim i običnim rječima - a na prvoj strani Jansonove povijesti umjetnosti piše "pogrešno je vjerovanje da postoje, ili treba da postoje, točna pravila na osnovu kojih možemo da odvojimo umjetnost od onoga što nije umjetnost". Na kraju krajeva, NoTalent je pitao "što mislimo o fotografiji kao umjetnosti" - mislim da sam mu na to debelo odgovorio no odgovor možda nije očekivano jednostavan.

četvrto - raspravljati o jednoj umjetnosti (fotografiji) a zaboraviti druge umjetnosti je nepotpuno. Čin stvaranja umj. djela je ono što ga čini umjetnošču a ne sam predmet tako da je potpuno nevažno dali je taj predmet fotografija, slika, skulptura a predmet čak niti ne mora postojati. Poezija se može recitirati i uopće nemora biti napisana na komadu papira a i dalje je umjetnost potpuno ravnopravna bilo kojoj drugoj "materijalnoj" umjetnosti.

No, djete me je držalo budnim do ovih kasnih sati pa sam prekomjerno baljezgao. Sada spava pa idem i ja ...

citat : Mislim da je ionako bilo dosta - ovo sve dalje je nekakvo prepucavanje tipa "moj je veći"

...to vam aktivno traje več duže vrijeme :-))

citat : mislim da topic uopće nije loš i da navodi na razmišljanje pa ga je šteta dalje upropaštavati

...malo je sad prekasno za to :-)) ode još jedan zanimljiv topik u ********

Topic se uopće nije ukiselil, sve kaj je do sada napisano, vrijedi razmišljanja, i potvrda je da odgovor nije jednostavno dati, pa otud i toliko filozofije u pristupima.

Sa druge strane, ovo je rijetko konstruktivan topic , a koji nije obezvrijeđen vrijeđanjem ili nekim drugim vidom nekulture, jednostavno iz razloga što su komentatori zadržali visok prag tolerancije, i kulturnog izražavanja, što je svakako pohvalno.

A mislim da će svatko ko skupi dovoljno volje za pročitati ovaj topic, izvuć nešto pametno iz njega.

Btw, potpisujem nika :D

SMVO

pa ono da, tu i tamo sam se uključio tj. samo jednome hehehe

glavni cilj meni je bio vdijet kaj ostali imaju za reci na ovu temu, i još važnije kaj stari zanatlije imaju za reci.

sad da ja tu nekaj puno trkeljam o povijesti umjetnosti fotografije ne bi imalo smisla jer evo ja sam u fotografiji tek godinu dana, i mislim da mi trebaju još godine i godine fotografiranja da bi mogao suvislo napisati nekaj pod ovu temu.

NoTalent, veliki pozdrav!! :-))

Gogoya, jel danas puniš 11000 komentara. Nikad te neću stići. :-)))

senzacionalizam bi iskljucio ( iako cu ga objasniti) iz ove rasprave zbog razloga jer se ne tice svakodnevnog covjeka, i to je jedna domena koju neki nazivaju umjetnost na rubu krajnosti. Dat cu jedan primjer.

Radovi Paula McCartnija ( iz Beatelsa) su bili izlozeni u New Yorku u Whitney muzeju. Njegove slike se sastoje o tome da je on fasciniran time kako ljudi doslovno seru jedan drugome na glavu i to on slika. Slika koja je pobudila najbolje komentare je jedna slika gdje nekom celavcu, drugi sere na glavu , a ovaj ima jako zadovoljan osmijeh. eh sad, da li je ta slika toliko dobra, ili zato jer ju je snimio Paul NcCartney? Nemojmo zaboraviti da neki ljudi pate na takve stvari. To je senzacionalizam.

Ja sam mozda suvise konzervativan, polazim sa stajalista estetike, da li mogu tu sliku objesiti u blagavaonicu i primite ljude u tu kucu? Jer estetika je jako bitna, barem meni u bilo kojem radu, cak i kad se radi provokativna fotografija, estetika mora biti prisutna. . eto, jos malo iz drugih uglova

Na prvu .. mislim da si odpočetka promašio smisao ...

No talent je pitao šta ljudi misle o tome a nije tražio teoretiziranja o povjesti umjetnosti , "presjek suvremenih zbivanja u fotografiji" osvrt na suprematizam i odgovor na pitanje "što je to umjetnička fotografija" danas" ...

sorry ali baš zvučiš ko kritičar ili štreber ....

jel ima da TI OSOBNO nešto misliš o tome , mislim da bi to bilo zanimljivije od ovih plahti praznog teoretiziranja ...

Mario, puno hvala na informacijama, potražit cu sva ova djela kaj si mi predložio :)

hvala svima kaj je ova tema, za razliku od drugih, ispala relativno normalno

može se pročitati, a i naučiti nešto : )

Ja sada idem proučavati stare majstore, možda nekaj njihovog talenta pređe na mene, pa i od mene nekaj bude valjda.

Pozdrav SMVO : ))

Pozdrav svima

NoTalent, (a i ostali) za početak možeš posijetiti Galeriju Badrov, Trg žrtava fašizma 1, Zagreb i pogledati izložbu Josipa Klarice koja je otvorena do 09.02.2008.

ovo gore je jedno od najkompletnijih web sajtova sto se tice umjetnicke fotografije,. tu su svi